Godina je 2020., traumatična već sama po sebi. Katarina je, međutim, i djevojka s traumama iz djetinjstva, duboko u sebi plašljiva kao srna, izvana lavica, najveća frajerica u svemiru. Glumica je koja glumačkog angažmana trenutno nema pa nema ni novca, upravo je prekinula s dečkom i toksičnom vezom u kojoj je s njim bila, nije joj, drugim riječima, baš pao neki dobar grah. Prijatelj joj ponudi velike pare za jedan doista neobičan posao - uzduž i poprijeko Hrvatske Katarina na koncerte treba voziti Gabrijela, šutljivog, ekscentričnog glazbenika iz Berlina, hrvatskog porijekla, koji svoje lice noću i danju, bez iznimke, prekriva maskama. Skriva se od javnosti, sebe, koga, čega?
Nije ju briga, ionako je potpuno shrvana prekidom veze i egzistencijalnom krizom pa prihvaća posao. Putuje s Gabrijelom od koncerta do koncerta - od Slavonije, preko Zagreba i Rijeke do obale, dalje duž obale, u retrovizoru promatrajući njegovo "lice" orla, zeca, svinje, konja... čini se da Gabrijel ima masku za svaku prigodu i svako svoje raspoloženje. Uostalom, pandemijsko je doba, maske su "in", i baš zato nitko oko njegovog kaprica ne stvara problem.
Veći je problem činjenica da je Katarina na nekom tulumu slučajno pokupila tuđi ruksak umjesto svoga, a u njemu i dva kilograma mafijaškog kokaina. Kreće utrka s neljubaznim dečkima iz podzemlja, kreće filmska potjera, a čitavo vrijeme Katarina, zapravo, lovi samu sebe, skuplja komadiće svog rasutog života. Red potjere pa red dijaloga s Gabrijelom, red introspekcije, pa pad u ponor zbog majke koja je bila hladna i stroga, često okrutna, red dijaloga s bivšim dečkom, očigledno profesionalnim manipulatorom, vampirom koji ju ne voli, koji manipulira i koji ju treba, doznat ćemo, iz samo jednog razloga.
Marin Bukljaš rođen je 1975. godine u Zagrebu. Ubrzo nakon srednje škole, umjesto nastavka školovanja, odlučuje otputovati u Indiju i Nepal, što će kasnije smatrati svojim prvim životnim fakultetom
"Duboko u sebi osjećam poznati nemir koji nastojim sakriti od svijeta..", kaže Katarina, i sve nam kaže. I ona nosi svoju masku, doduše nevidljivu, iza koje skriva djevojčicu s potrebom za samoozljeđivanjem, jako lijepu, ali i jako nesigurnu ženu.
"Mogućnost da se uklopiš u mjesto kamo ne pripadaš mora biti vrlo diskretna. Sve što treba uraditi jest pogledati okolo i vidjeti kako se svi drugi ponašaju, i pokušati se ponašati poput njih. Pokušavam, ali ne uspijevam. Počinjem gurati nožne prste prema pribadači kako bih skrenula neugodu...", to je Katarina. Kad je Gabrijel izazove konstatacijom kako je "okus žvota samo za hrabre", njemu u inat odlučuje se na bungee skok sa Šibenskog mosta - toliko je "luda", i hrabra u svojoj ludosti.
U ruksaku su joj dva kilograma kokaina, a u nevidljivim koferima koje vuče za sobom pak traume velike kao kuća. "Vatra svete Katarine" je roman ceste, i triler, ali najviše od svega roman o potrazi za samim sobom, za, dakako, ljubavlju. Na dugoj turneji s Gabrijelom neke će se druge vatre zapaliti, dvoje izgubljenih će zaplesati ljubavni ples pod maskama.
Vatra svete Katarine
Marin Bukljaš, Hena Com
