Latino, reggae, disko, funk, elektronička glazba, surf, elementi balkanske etno glazbe, ništa od toga kod Roberta Pešuta, proslavljenoga kao Magnifico, ne bi imalo smisla da se već skoro 30 godina istodobno dobro ne zajebava. Dotle da je Rambo Amadeus, kilocar osobno, za njegovu pjesmu "Halo gospodična", u kojoj ženski vokal u refrenu pjeva "Magnifico je peder", rekao:
"To je komad u kojem sam osjetio ljubomoru!" Postoji za to i materijalni dokaz, Rambova izjava u dokumentarcu "Charlatan Magnifique" o kultnom slovenskom glazbeniku, nedavno premijerno prikazanom na Solo positivo filmskom festivalu u Šibeniku. Rambo je tada dodao: "Zamisli da sam ja to napravio, kao, Rambo je peder. Bio bi to još i veći hit!"
Magnifico je u Sloveniji hodajuća legenda, u Srbiji ga štuju kao epskog junaka, a da toga mnogi nisu niti svjesni. Riječ je o pjesmi "Pukni zoro", već godinama "najskuplji kafanski hit", koja je procvat doživjela cijelu jednu godinu nakon premijere filma "Montevideo, bog te video". O njoj kruže legende da je napisana za "Gvozdeni puk" u Prvom svjetskom ratu, pjesmu pjevaju navijači Crvene zvezde, kad ono...
"O takvim pojavama nekoć sam samo čitao, a sada sam i osobno doživio da se pjesma naprosto otme, kao da više nije tvoja i više je ne možeš kontrolirati. Na početku je pjesma s filmom bila tek nešto malo primijećena, ali nakon jedne godine, kad je to krenulo po kafanama, pa kroz razne izvedbe, toliko je ušla u samu srž naroda, a kod Srba je sve epski, da se stalo govoriti da je to sigurno skladao neki veliki ratnik koji je nekad davno junački izginuo.
Pa tako zvuči. Mislim, pa zar je takvo što mogao skladati neki tip iz Ljubljane s pivom u ruci? Pričalo se da je pjesma iz Prvog balkanskog rata, pa to s Gvozdenim pukom, pa da je iz Drugog balkanskog rata", ispričao nam je kad smo ga uhvatili u studiju u Ljubljani. Na kraju ga je i vlastita majka pitala: "Pa sine, zar si ti to stvarno napravio? A ja čitam da je to neki poginuli ratnik!" Neopisivo mu je drago zbog tog narodnog hita.
"Kažu Srbi: 'Kad uđeš u kafanu, e onda si završio posao.' Da sam takvo što išao raditi namjerno, mislim da to nikad ne bih mogao", pričao nam je dalje. Pjesma doista ima magičnu sudbinu. Magnifico u dokumentarcu otkriva na koji način mu je redatelj Dragan Bjelogrlić naručio pjesmu.
"Rekao mi je neka bude staro, a da bude novo i neka bude hit. Rekoh mu: 'Divno kako si mi dao lijepe smjernice. I moram to napraviti u tjedan dana?' 'Ne, za dan, dva.' Rad na filmu je takav, muzika dolazi na kraju kad su svi već sjebani i umorni. Daj mi neku armiju i pobijedi brzo, to su upute nekog generala, tiranina. Pa kad ti netko da tako jasne upute, onda je lako", objasnio je i danas više-manje nepoznati junački autor najpopularnije narodne pjesme u Srbiji koju je izvodila i jedna Luz Casal.
Ili, kako je u dokumentarcu o Magnificu rekao Rambo: "Nietzsche kaže da umjetnost ne postoji, da je to uvijek nečija glad za moći." Rambo i Magnifico razumiju se i kao ljudi i kao umjetnici. "On je odličan filozof i jako ga poštujem, i kao prvoklasnog gitarista i kompozitora, ali i zato što ima oštar, nabrijani mozak. Znamo se jako dugo, još iz doba kad je on tek postajao slavan, kad je došao u Ljubljanu, tako da on zna za moju karijeru od početaka", ispričao nam je, svako toliko se smijući.
Između dvojice prijatelja niz je sličnosti; obojica koriste parodiju i satiru, umjetnička imena odaju sličan stil, istu osnovnu ideju u glavi onoga tko ih je smišljao. "Svi smo mi, pa tako i on i ja, iz Novog primitivizma. Tada su to bili i Gino banana i Elvis J. Kurtovich i ljudi s nekim blesavim imenima. Nama se to dopalo i, da, ima tu sličnosti, samo što sam ja sam pop-kantautor, a on je radikalni jazzer i uništavač refrena", objasnio je i to.
Za podrijetlo imena pričalo se da se u 80-ima Robert Pešut jako nervirao gledajući utakmice u kojima je tadašnji talijanski košarkaški velemajstor trpao koševe. Zvao se Walter Magnifico. "On je bio jedno tako nezgodno krilo. Imao je neki čudan šut, nitko s tim nije izlazio na kraj. Činilo se kao da baca kamen, a sve je ulazilo unutra. Odabrao sam to ime iz još nekih razloga, već sam ih i zaboravio... Naprosto sam htio da me zovu nekim čudnim imenom", to mu je više nego uspjelo.
Svoj posljednji album "Charlatan de Balkan" snimio je za hrvatski "Dallas", po tom je albumu Maja Pavlin odabrala i ime svog dokumentarca o njemu, tako da više nitko ne može bez primjerene kazne ustvrditi da nije čuo za Magnifica. Još jedna zanimljivost u vezi njega je da je u glazbu otišao tek sa 25 godina, mlad, ali relativno kasno za početnika.
"Oduvijek sam volio glazbu, svirao gitaru, imao sam neki bend, ali sam mislio da ću prvi završiti neki fakultet, pa se zaposliti. Međutim, niti sam završio fakultet, niti sam se zaposlio i shvatio sam da sam očito potpuno nesposoban za zapošljavanje. U ekonomiju koju sam upisao bio sam vrlo razočan. I tako, rekoh, ništa mi ne ide, a da probam muziku? Svašta i svatko svira, pa da probam i ja", i isplatilo mu se.
Dotle da je prije nekoliko godina završio s bendom u Estoniji na Eurosongu. OK, cijelo vrijeme se zafrkavao, otvoreno govorio kako je to glazbeno smetište, ali ipak.
"Pojavile su se 'Sestre', to je bio transvestitski trio. Isprva su imali neki dugački naziv 'Štrumpant'l Sisters', pa im ja rekoh: 'Aj zovite se samo sestre!' Činilo mi se da su napaljene na festivale kao što je Eurosong. Moderni pop šlageri, kičasti, na kojima uspijeva nešto jednostavno, neki keč, fora, a oni su to zaista bili. I kad su mi one rekle, zapravo oni, da bi rado na Eurosong, to smo napravili, imali velikog uspjeha i kod nas i po EU", opisao je val iznimne slave cijelu jednu godinu.
Tako je i Europa upoznala još jednu provokativnu glazbenu pojavu iz republike koju se u Jugoslaviji uvijek smatralo najmanje temperamentnom, iako su odatle stizali najprokovativniji glazbenici. Buldožeri, Laibach, Pankrti i pank uopće...
"Pa, dosadno je kod nas brate! Bili bismo poludjeli da nismo stvarali takve stvari. Šalim se. Smatram da je područje cijele bivše Jugoslavije nevjerojatan izvor talentiranih briljanata koji možda nikad neće biti izbrušeni, jer nisu prepoznatljivi u sredini u kojoj žive. Prepoznaju ih samo ljudi koji žive vani. Ima toga i u sportu, u znanosti, iz Slovenije, iz Hrvatske, iz Srbije, nešto nevjerojatno."
To otvara pitanje kako je moguće da takva regija uspijeva biti izvor tolikih problema i živjeti loše i nesretno. "Eto, bog dao, bog uzeo. Dao nam je to, a uzeo nam je mozga, pa smo ispali luđaci koji ratuju. Mi, kakve smo budale, da živimo u nekom zajebanijem području kao što je recimo Švedska, pa mi bismo tamo umrli od gladi. Ovdje nam je sve bogom dano i ništa ne cijenimo, najljepše more na svijetu, šume, vode koliko ti srce želi", objasnio je.
A kad već nema rata, dostaje i svađa oko nekoliko pedalja Piranskog zaljeva.
"To je veoma pokvareno od države, a država su opet neki ljudi, da su preko PR-a naveli ljude da pomisle da je to neko osobno stajalište. Ja da moram zauzeti osobno stajalište o nečemu u čemu nisam mogao sudjelovati ni u razgovoru ni u bilo čemu!? A državi su potrebna takva stanja, da kaže narodu hajde bavite se vi malo s tih 50 metara kao da je to bitna stvar. A naravno da je nebitna, da je to takva jedna farsa. Postoji mnoštvo ljudi kojima je to jasno, a neprijatno im je da uopće netko čuje da smo seljoberi da se ne možemo dogovoriti kao susjedi", bio je ogorčen Magnifico.
Rekao je da je Slovenija Hrvatskoj napravila neke stvari poput novca u Ljubljanskoj banci, što je nazvao pljačkom. Rekao je i to da se otvorena pitanja uporno ne rješavaju jer vladama paše skretati pažnju s važnih pitanja na gluposti.
"To je tako neprijatno jer Slovenci obožavaju Hrvatsku. Dalmaciju Slovenci mislim da vole više nego Dalmatinci. Ljudi se ovdje tresu kad će napokon otići tamo na odmor, klape uopće ne moraju pjevati po Dalmaciji, imali bi dovoljno gaža već i samo po Sloveniji", nizao nam je i neizlječivi zaljubljenik u Dalmaciju. Zato mu i jest tako odlično sjeo Solo positivo film festival prije četiri godine kad je bio u žiriju. Tada se, o bože, festival povrh svega održavao u Paklenici, i to još u društvu Stefanovskog, Loše, Frajli...
"Tko ne bi volio Dalmaciju? Uostalom, ima li netko da ne voli Havaje, pa makar ih nikad nije vidio? Postoje neke stvari koje se naprosto voli, a Dalmacija je, mislim, top five na kugli zemaljskoj", konstatirao je važnu fizičku činjenicu planeta. Nedavno je rekao i da je Hrvatska kulturološki njegov teren.
"Ja sam rođen u Jugoslaviji i tamo odrastao. To ima svoje posljedice. Kad pogledam mapu, još vidim prvo iscrtanu Jugoslaviju, tek onda ostalo. Jednostavno me zanima sve što je vezano uz sport, kulturu, kao da je to nešto za mene neki jedinstveni kulturni prostor. Nadam se da ima puno umjetnika koji tako mislimo, jer nam to omogućava druženje, razmjenu ideja, imamo veću publiku i samo nam koristi. A bratstvo i jedinstvo, to smo zajebali, to je gotova stvar."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Neće ljudi prvo ovakve stvari čitati, neeeeee... Prvo ćemo slušati neke debile koji će nas vratiti 50-100 godina unazad, opljačkat nas do gole kože i još ćemo im se klanjati! Pa ni ne zaslužujemo da uopće živimo!