Za Blaćane je bio Momo, za prijatelje Pop, a za Tonku Čović Popadić on je bio njezin Pope. Momčilo Popadić, autor brojnih glazbenih evergreena, novinar, reporter, feljtonist i esejist, autor lutkarskih igrokaza preminuo je 1990. u 44. godini, ali njegove pjesme i danas znaju i pjevuše i oni stariji, ali i neke nove generacije. Popadićevoj supruzi Tonki, baš onoj Tonki iz pjesme “Tonka” Novih fosila, i dalje su bolne uspomene na njega, iako je prošlo 26 godina od njegova preranog odlaska. - Pope mi nedostaje uvijek. Prvo, nemate se s kim zapravo raspravljati kući, a naročito navečer, večeri su najgore... Sporili smo se mi stalno, jel’ puše ili ne puše, jel’ slano ili neslano, ali nikad se nismo sporili oko temeljnih stvari, to smo mislili isto, ali oko gluposti ili oko drugih smo se svađali – kaže nam Tonka. Ona i Pope su imali svoje male rituale jer je on uglavnom pisao kući. - Svakih par minuta bi me zvao, sjedni, vidi ovo, donesi ono...
Nisam se bavila time da mu interveniram u stihove
Kad bi pisao tekstove za, nazovimo to tako, primijenjenu glazbu, onda bi me uvijek zvao da pročitam. Nekad bi mu bilo drago što imam reći, nekad ne. Za neke pjesme bih mu otvoreno rekla da su ‘ljiga’, i on bi ih bacio. Nisam se bavila time da mu interveniram u stihove, nego sam se referirala na cijelu pjesmu i gotovo uvijek me je poslušao – smije se Tonka, koja je s Momčilom često odlazila na Splitski festival gdje su izvedene brojne njegove uspješnice. No uvijek je bila s njim u backstageu.
Na večeri posvećenoj upravo njegovoj glazbi, prvi je puta sjedila u publici. - Nazvao me je Tomo Mrduljaš i rekao da bi radili večer posvećenu Momčilu Popadiću. Pitao me imam li nešto protiv, rekla sam da nemam, naravno. Pitao me i imam li kakvih želja i prohtjeva, ali ja zaista nisam tražila ništa. Dirati u organizaciju je meni ne pada na pamet. Drugo, meni je to preblizu da bih bila objektivna i to ne znam raditi. Tražila sam jedino da ne sjedim u prvom redu. Kad sam stigla na Prokurative, toliko sam se prestrašila kad su me okružili fotoreporteri, mislila sam da sam u ludnici. Ali prošlo je... - prepričava nam Tonka svoje dojmove. Otkrila nam je i kako se rodila ljubav između njih dvoje.
Boris Dvornik bi spavao kod nas kad bi se napio jer nije smio kući
- Iskreno, ne znam što je točno mene privuklo na njemu niti znam što je njega privuklo na meni. Radili smo zajedno u Slobodnoj Dalmaciji i gospodin Kulušić nas je poslao na jedan zadatak u Omiš, kod Milovana Stanića. Ja sam pisala onu likovnu, a Pope socijalnu stranu priče. Išli smo popodne i ostali do ujutro. Tada je sve počelo, a do tada se nismo družili ni nešto posebno poznavali, iako smo radili skupa. A Bože moj, smuljao me, očito me smuljao. Ja sam tada imala 31, a on 35 godina. Sjećam se, kad sam došla doma ja sam, naravno, otišla spavati. Nije prošlo ni dva sata, a on me zove je li gotov tekst. A on već napisao i predao svoj dio, njemu nije padalo na pamet ne dovršiti prvo zadatak, eto takav je on bio, potpuno posvećen svojem pozivu – priča Tonka dodajući kako se Popadić više volio družiti s novinarima, književnicima i glumcima nego s glazbenicima.
- Boris Dvornik je često bio u našoj kući. Kad bi se napio, onda bi spavao ovdje, ne bi smio ići kući. Njemu je napisao jednu od najljepših pjesama, ‘Balada o glumcu’, koju je Boris i otpjevao. Obožavao je Božu Bobana koji je često kod nas slavio Božić jer bi u to vrijeme imao predstavu u Splitu. Jako je volio i Zlatka Viteza i ekipu iz Histriona s kojima smo i putovali. Popi je općenito jako bio drag teatar. On je radio lutkarske predstave, ali ‘Šjora File’ mu je bila strašno draga. I ja sam tu predstavu s njim odgledala barem 50 puta, a bio je kum toj predstavi. Išli smo stalno i na Dubrovačke ljetne igre gdje je išao još s mamom kao dječak, a bio je i selektor amaterskog teatra – otkriva nam Tonka Momčilovu ljubav prema kazalištu.
Pope se volio natezati s Rajkom Dujmićem
No Popadić se družio s glazbenicima, posebno s Rajkom Dujmićem, kojemu je za Nove fosile napisao neke od najvećih hitova. Tako je pjesma “Tonka” nastala u noći 22. 9. 1982. godine, a u njoj se pomalo zeza na račun Tonkinih, kako ona voli reći, određenih poteškoća i izgovorom slova “r”. Otpjevali su joj pjesmu na telefon oko tri sata u noći. Rajko je od Momčila tražio da mu napiše pjesmu o cvijeću, no Popadić nije htio ni čuti. Nakon što mu je zaprijetio da će se baciti s ruba bazena, Tonka je Popu uspjela nagovoriti da popusti, pa je ipak pristao i napisao tekst za pjesmu “Neveni žuti, žuti”. Da je košulja plava zapravo majica koju je Dujmić pronašao kao uspomenu od stare ljubavi u svojem stanu već je dobro poznato, ali tko je žena s lijepom rupicom na bradi koju je opjevao Oliver Dragojević, ni sama Tonka ne zna.
- Što se tiče pjesme ‘Da mi je biti morski pas’, to je skladatelj Mirko Krstičević došao s naslovom, a Momčilo je sjeo i na tu temu napisao riječi. Za ‘Ključ ispod otirača’ pričalo se da je od Jakše Fiamenga, ali on to poriče. Ali ja sam sigurna da je njegov. Mislim da je priča oko ključa bila malo dublja, ali to su njihovi poslovi – smije se Tonka otkrivajući nam kako su pjesme “Oprosti mi pape” i “Ča je život vengo fantažija” autobiografske, odnosno da ih je Pope posvetio svojem ocu.
- Pope se volio ‘natezati’s glazbenicima, posebno s Rajkom Dujmićem. Rajko bi dolazio u Split boriti se jako za neke tekstove. Onda mu Pope ne bi htio dati, pa bi na kraju ipak popustio – govori nam Tonka koja ne može suspregnuti emocije kad govori o sjećanjima.
- Bol nikad ne prolazi bol, izvana da, više ne plačete onako kao što se plakali, ali u meni je ista stvar. Imamo puno zajedničkih prijatelja s kojima se čujem, prijatelja iz Blata na Korčuli s kojima sam u kontaktu pa se smijemo anegdotama. Njemu je Blato bilo strašno važno, sanjao je kako će se vratiti na Korčulu, imati svoj maslinik i baviti se poljoprivredom. Volio se baviti drvom, posebno je volio drvo masline. Kako je moj otac radio u drvu, tako je zarazio i Popu koji je od drveta napravio neobične šahovske figure. Inače, Pope je neko vrijeme živio na Korčuli, a kad je mama dobila posao u Splitu, tu su se preselili.
Roditelji znaju za Popu, a djeca njegove pjesme
Studirao je u Zadru gdje mu je cimer bio Luka Paljetak – priča Tonka. Momčilo je volio svoju Dalmaciju, dalmatinsku spizu i otkriva nam kako je prekrasno kuhao brudet. Tonka, nekadašnja uspješna plivačica, inače radi u svojem plivačkom klubu Grdelin, kojemu je upravo Pope dao ime. “Odgojila” je brojne plivače, među ostalima Miloša Miloševića i Mira Žeravicu. - Roditelji djece koja kod mene plivaju znaju za Popu, djeca možda i ne, ali zato znaju pjesme, posebno onu o Tonki i cvrčku. Ponekad me to i iznenadi jer davno je to bilo - kaže Tonka koja nam je za kraj pokazala Popadićevu najdražu knjigu, već požutjelih korica, od Machado de Assisa “Don Casmurro”. Uvijek ju je držao na noćnom ormariću pored kreveta, kao što danas čini i Tonka. Na pitanje zašto mu je bila tako draga, samo je kratko kazala: “Jer je to priča o životu”.
