Španjolcima je pošlo za rukom da čak i u tako dramatičan događaj - kao što je ratni summit NATO-a - unesu atmosferu posebne elegancije čije značenje razumiju stanovnici zemalja koji su navikli živjeti u okruženju velike kulture i povijesti.
Interijer muzeja Prado upravo je takav. Često se prisjećam kako sam šetao njegovim dvoranama u kojima je svako platno poput oceana. Možete šetati Madridom, a možete i Pradom, uz nezaobilazan posjet muzeju Thyssen-Bornemisza, koji se nalazi u susjedstvu. Ali to, naravno, u slučaju da vam ostane dovoljno snage i emocija.
I to će biti dvije različite šetnje. Madrid je sjajan grad koji vrvi životom na svojim bučnim trgovima i ulicama koje oživljuju noću. A Prado je cijeli jedan svijet velikih djela koja nas fasciniraju i stavljaju pred nas vječito pitanje: s kime ovaj put ostati, pokraj koga se zadržati? Kraj Velasqueza, Rembrandta, El Greca ili Goye? Možda ipak Ribere?
Iz načina kako ljudi promatraju slike, iz načina kako slušaju glazbu, možete pojmiti kakvi su. Pokraj velikih umjetničkih djela znatno je teže glumiti, nego pred televizijskim kamerama. Eto zašto tu večeru NATO-ovih čelnika u Pradu možemo smatrati istinskim rendgenom. Pozoran će promatrač točno znati tko stoji pred njim. I za mene, kao posjetitelja Prada, ali i kao političkog analitičara, svaki kadar ovoga dolaska svjetskih lidera pravo je bogatstvo. Priznajem da sam čak i s dozom zadovoljstva promatrao kako se Boris Johnson iskrao od svojih kolega i pošao razgledati slike.
Činjenica da je čelniku britanske vlade Rubens ipak zanimljiviji od Bidena ili Macrona jasan je dokaz da u njemu ima više ljudskoga nego političkoga. A kad političar ostane čovjek, sposoban je za empatiju. Možda se zato Johnson - koji je uvijek s takvom preciznošću, pa čak i cinizmom, kalkulirao svoje poteze na britanskoj političkoj sceni - pokazao kao iskren i gorljiv pristalica Ukrajine u njezinoj borbi protiv zla. Jer ako razumijete Goyu, mrzit ćete i prezirati Putina. U tome se krije izravna veza.
I, naravno, činjenica da je ispod svodova Prada odjekivala glazba Berezovskog (1) i Skorika (2) za mene je nešto potpuno nevjerojatno. Naravno, žalosno je što je upravo rat bio poticaj da čelnici civiliziranog svijeta čuju našu glazbu upravo ovdje, u ovome muzeju, u pozadini ovih velikih djela. Pa ipak, Pradu i Skoriku bilo je suđeno da se upoznaju.
Bilo je to dugo putovanje. Putovanje kroz stoljeća. Putovanje po bespućima laži i poricanja. Putovanje našim putovima na kojima nas nije bilo. Putovanje po dvoranama u kojima je odjekivala tuđa glazba - ili naša, koja se samo nazivala tuđom, kao što je to u slučaju Berezovskog. Ipak, stigli smo, ipak naši glazbenici odjekuju u ovim dvoranama, ipak tik do Velázquezovih i Goyinih platna odzvanja svakome od nas draga melodija. Ostaje nam samo da prođemo kroz stepu u plamenu, da izbjegnemo rakete, da preživimo i kažemo sebi samima: stigli smo kući.
--------------------------------------------
1 Maksim Berezovski (Berezovs’kyj) (1745. - 1777.), ukrajinski skladatelj, dirigent i pjevač, klasik europske glazbe
2 Miroslav Skorik (Skoryk) (1938. - 2020.), ukrajinski skladatelj, autor nekoliko svjetski poznatih glazbenih djela, od kojih je među najpoznatijima ‘Melodija’
