Vrijeme je da naučimo slušati, a ne samo mehanički pljeskati

Jednu od najljepših posveta radiju kao mediju, istražujući očeve arhive i zapise o tišini, u hrvatskom je kazalištu ispisala Pavlica Bajsić Brazzoduro s “Hoerspielom” (2013.) i “Eterom nad Berlinom” (2017.). No ta posveta nije bila prigodničarski nostalgična nego je, upravo suprotno, tvrdoglavo inzistirala na dijalogu s prošlošću. Taj se dijalog nas samih, svjesnih promjena koje ignoriramo zaboravom, događa svaki put kad na radiodramskom tronu BBC-ja zasja produkcija Hrvatskog radija. Najbolja europska radiodrama 2019. bila je “Munch i Munch – diptih” Jasne Mesarić, emitirana u sklopu Radio ateljea. Ove je godine u istoj konkurenciji za najbolju europsku radiodramu “Potres” redatelja Darija Harjačeka, nastala prema pripovijetki “(u)kleta pjesnika, psovača i boema” Janka Polića Kamova iz ciklusa Male forme. Spomenuta BBC Audio Awards nastala je 2012. kako bi vrednovala često zanemarivanu i podcjenjivanu radijsku produkciju, koju u hrvatskom kontekstu, primjerice, prepoznaje Prix Marulić, ali i djelomično Nagrada hrvatskoga glumišta. No ta naša bogata radijska tradicija nije pala ravno s nebesa. Povezuje se s revolucijom dramaturške strukture pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je uz bok zlatnog doba BBC-ja i ORTF-a bio Radio Zagreb. Prvih tridesetak godina, dakle do 1956., na Radio Zagrebu izvedeno je više od 1000 dramskih tekstova, a od 1957. do kraja 1971. više od 150 praizvedbi izvorno radiodramskih tekstova hrvatskih autora.