Snješka Knežević je također na svoju listu uvrstila zgradu Autobusnog kolodvora, sagrađenu 1987., u godini Univerzijade. Ističe da se projekt Autobusnog kolodvora formalno povodio za modnom postmodernom estetikom i da je zadovoljio tadašnje funkcionalne potrebe, međutim, danas je zapušten i zahtijeva rekonstrukciju.
"On je svjedočanstvo ‘potrošnosti’ modnih recepata", ističe autorica.
Prema njezinu mišljenju, stambeno naselje Orlovac na Ksaveru arhitekta Vahida Hodžića, građeno od 1977. do 1984. godine, "primjer je agresivne i bezobzirne eksploatacija terena" te pokazuje "nepoštovanje formiranog kulturnog krajolika Ksaverske doline, njezina mjerila i tipova gradnje".
Navodi Hidroelektru kao investitora projekta, koja je "politički iznudila gradnju", te ističe kako to naselje "nije zadovoljilo pretenzije tzv. ekskluzivnog stanovanja u pojedinačnim jedinicama", nego se može promatrati kao "hibrid kolektivnog stanovanja". Od novijih zgrada spominje zgradu Poliklinike Sunce (Agram Life Osiguranje) u Trnjanskoj ulici broj 108, gotovo nasuprot Nacionalne sveučilišne knjižnice, koju je 2006. projektirao Grozdan Knežević.
"To je neshvatljivo loša arhitektura inače vrsnog autora. Na mjestu gdje se s pravom očekuje arhitektonski landmark nastala je agresivno ružna kuća, kaotična mješavina raznih formi i građe. Na tom bi mjestu bio primjeren javni sadržaj i arhitektonski znak", naglasila je Snješka Knežević.
Također je komentirala potez između Muzeja suvremene umjetnosti i parka Bundek, koji se smatra jednim od najvažnijih i najatraktivnijih mjesta na tzv. Velikoj osi, gdje je, prema njezinu mišljenju, trebalo smjestiti javne i kulturne sadržaje povezane s Muzejem suvremene umjetnosti. Umjesto toga, tu je 2012. godine u Ulici Damira Tomljanovića Gavrana 17 niknuo poslovno-stambeni blok Centar Bundek, koji su projektirali arhitekti iz amsterdamsko-zagrebačkog studija Arhitekten CIF.
Inače, taj je studio projektirao brojne projekte diljem Europe te u Tajvanu i Kanadi, i za njih dobio mnoge nagrade. "Taj prostor je ‘potrošen’ golemim, pretežno poslovnim kompleksom, koji predstavlja arhitektonski stereotip, bez imalo individualnosti i šarma", naglasila je Knežević.
Povjesničarka arhitekture s Instituta za povijest umjetnosti Tamara Bjažić Klarin kaže da su važniji uzroci devastacija nego posljedice. Kao glavni uzrok navodi odumiranje arhitektonskih natječaja, koje su gradske vlasti u proteklih stotinu godina afirmirale s manjim diskontinuitetima, smatrajući da se na temelju najboljeg urbanističkog i arhitektonskog rješenja trebaju realizirati pojedine intervencije u prostoru.
"Danas, bez obzira na to radilo se o projektiranju zgrade, uređenju trga ili naselja, više nitko ne promišlja, ne planira i ne gradi grad. Dakle, grad gradi slučaj, pojedinačni interesi, bez zajedničke ideje i vizije o tome što grad jest i kakav grad želimo u 21. stoljeću", ističe Tamara Bjažić Klarin, podsjećajući da je u socijalističkoj Jugoslaviji, kad je postojala jaka planerska služba, bilo nezamislivo da se rade ikakve prostorne intervencije bez promišljanja o njihovu značenju u kontekstu čitavoga grada.
"U pedesetima su pomno planirana i osmišljavana prva južna zagrebačka stambena naselja, u središtu grada slijede revitalizacije Radničkog dola i Tkalčićeve ulice, a u sedamdesetima se raspisuje natječaj za uređenje Trga bana Jelačića. Osamdesete su u znaku Univerzijade i planske gradnje Jaruna - stambenog naselja i sportsko-rekreacijskog centra. S takvom praksom bi trebalo nastaviti. Prostor kraj križanja Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca, dakle, kraj Muzeja suvremene umjetnosti, bio je zamišljen kao centar Novoga Zagreba. Vukovarska ulica je planirana kao administrativno-poslovni centar Zagreba, reprezentativni gradski prospekt, i koncipirana je tako da su u prvoj zoni, uz ulicu, sagrađeni niži objekti, a u drugom redu više zgrade. Sadašnjom gradnjom taj prostor je postao toliko prenapučen da su ugroženi higijenski standardi. Slična prenapučenost dešava se i duž Radničke ulice, koja je premrežena infrastrukturom i osnovnim prometnicama. Zbog toga je ta lokacija atraktivna investitorima jer je gradnja vjerojatno povoljnija. A valorizacija recentno sagrađenog novog naselja Sopnica-Jelkovec ovisi od pozicije s koje se gleda, investitora, struke ili korisnika", pojašnjava povjesničarka arhitekture.
Po mišljenju Tamare Bjažić Klarin, drugi veliki problem je kontinuirano uzurpiranje i devastiranje javnih površina u gradu umjesto gradnje i kreiranja novih, koje bi se trebale obogaćivati novim javnim sadržajima. Navela je primjer Pariza, gdje svaki arrondissement ima svoj centar s trgom, ambijentom i infrastrukturom, a kod nas se javni prostori sužavaju umjesto da se šire.
"Javni prostori u najužem središtu Zagreba, kao što su trgovi, postali su potpuno disfunkcionalni i ne udovoljavaju potrebama građana. Pogledajte današnje trgove: bili su raspisani natječaji za njihovo uređenje i na to je utrošen velik novac, ali ni jedan od tih javnih prostora nije oplemenjen nekom novom prostornom vrijednošću. Cvjetni trg je katastrofičan - parter su zaposjeli kafići i nema slobodnog prostora, na Britanskom trgu samo je riješena cirkulacija prometa, a Kvaternikov trg su ‘pojeli’ razni štandovi i kafići. Jedan u nizu negativnih primjera je Trg Franje Tuđmana, koji ima potencijal novog, zajedničkog središta Trešnjevke i zapadnog dijela Zagreba. No danas je to ledina usred grada, bez ikakvog sadržaja, u čijoj blizini ljudi pretrčavaju ispod brklje kako bi došli do Trešnjevke. Također, postoji nevjerojatan prijedlog da se na Vranicanijevoj poljani na Gornjem gradu sagradi nova zgrada Muzeja naivne umjetnosti. Tome muzeju treba novi prostor, ali ne u tom parku koji je nedavno uređen", napominje Tamara Bjažić Klarin dodavši kako se grad treba širiti, a to podrazumijeva urbanizaciju novih prostora, a ne devastaciju i zatiranje naslijeđenih već oblikovanih ambijenata.
Prema njezinu mišljenju, jedna od eklatantnih devastacija je nova zgrada Muzičke akademije, koja je apsorbirala cijeli trg, tj. svojom pojavnošću obezvrijedila sve ostale povijesne građevine, glavne kulturne institucije građanskog društva zrelog historicizma. "Koplja su se lomila oko zgrade Ferimporta, ali ta je intervencija bila bezazlena u usporedbi s ovom zgradom koja je arhitektonski eksces", ističe Bjažić Klarin. Veliki urbocid je i Importanne galerija na Iblerovu trgu - ta hiperdimenzionirana zgrada trg je svela na klanac. Branko Silađin je u jednom projektu zamislio otvaranje Iblerova trga prema Šalati, no to se nikad nije dogodilo.
Spominje i nikad realizirani projekt Hrvatskog povijesnog muzeja, koji je trebao biti u zgradi bivše Tvornice duhana Zagreb. "Nažalost, ti projekti nisu iznimka. U Zagrebu postoji mnogo nikad završenih projekata." Jedan od njih je i uređenje prostora južno od Glavnog kolodvora, samo nekoliko stotina metara od središnjeg gradskog trga, koji je devastiran i izgleda kao slam.
"To je suburbia usred grada, gdje se nalaze ruševne kuće, napuštena zgrada Zagrebačke banke i Paromlin, koja vapi za urbanističkim intervencijama. O uređenju i funkcijama Paromlina, koji je desetljećima napušten i propada, raspravljalo se puno puta, postojali su brojni prijedlozi i rađene mnoge studije, ali ništa se nije realiziralo. Zato je aktualni natječaj za uređenje Paromlina pozitivna inicijativa, koja bi mogla omogućiti da se konačno uredi taj vrijedan prostorni resurs i konačno dogodi grad. Nadajmo se da će pobijediti najbolji i da će projekt biti realiziran", istaknula je povjesničarka arhitekture Tamara Bjažić Klarin.
Zagreb je prekrasan grad!