Kad je u rano jutro, 1. lipnja 2008. čuvar filmskog studija Universal izašao u dvorište zgrozio ga je prizor. Bilo je 4 i 45 ujutro i vidio je plamen koji je sukljao u visinu iznad filmskog studija. Munjevito se širio i već je počeo gutati ulicu unutar kompleksa, koja se zvala New England. U njoj su za potrebe snimanja bile kuće izgrađene u kolonijalnom stilu i u mnogim serijama i filmovima su glumile mali grad. Znao je da su te noći radnici dovršavali krov zgrade studija i da su koristili plamenik. Posao su završili u tri ujutro i prema protokolu, ostali su nadgledati prostor još oko sat vremena ne bi li se uvjerili da se šindra ohladila. No, krov je ostao zagrijan i 40-ak minuta nakon njihovog odlaska krenuo je požar. Nitko tad još nije ni slutio kakvu će štetu napraviti za svjetsku povijest glazbe, piše New York Times.
Vatra se vrlo brzo počela širiti i sljedeće što je progutala bila je čuvena ulica 'New York' u kojoj su bile replike nekih njujorških zgrada, a onda i cijeli set 'Povratka u budućnost'. Proširio se i prema izložbenom prostoru 'King Kong'. Dio tematskog parka sa scenografijom omiljenih filmova ubrzo je nestao u plamenu. Iako studio ima vlastitu vatrogasnu brigadu, oni nisu bili ni približno dovoljni da zaustave stihiju.
U pomoć su im, u najkraćem roku dojurile stotine vatrogasaca iz obližnjih losangeleških stanica. Ubrzo će i oni shvatiti da su nemoćni u bitci s vatrenom stihijom. Okolnosti su im dodatno otežavale posao. Naime, pritisak vode u hidrantima je bio slab, a kako su ustanovili, oštećeni su bili i sprinkler sustavi. Osim toga, stvarali su se vrući zračni vrtlozi između lakozapaljivih struktura, koji su vodu pretvarali u paru.
Na kraju, vatra je počela gutati i skladište površine oko 2000 četvornih metara koje je bilo nedaleko izložbenog prostora 'King Kong'. Skladište je bilo golemo zdanje od valovitog metala i jedna od najvažnijih zgrada na parceli Universal Studia, koja se prostire na oko 2 četvorna kilometra. Službeno je to bila Zgrada 6197, no radnici su ju zvali video-trezor.
Nekoliko trenutaka nakon izbijanja požara telefon je probudio Randyja Aronsona. Tvrdo je spavao u svojoj kući u Canyon Countryju, 50-ak kilometara od Universal Cityja – u San Fernandao Valley, sjevernom predgrađu LA-a. Aronson je u Universalu radio već 25 godina kao direktor trezora Universal Music Group – UMG-a. To znači da je skoro napamet znao gdje se što nalazi u 'video-trezoru', kako su ga zapravo pogrešno zvali.
Naime, u dvije trećine zgrade ovdje su pohranjivali video-kasete i filmske trake, a tu je bila i knjižnica pod kontrolom matične tvrtke Universal Studios, no Aronsonova domena bila je posebni prostor od oko 250 četvornih metara ispunjen policama visine oko šest metara na kojima su bile uredno posložene vrpce i hard diskovi s tisućama tonskih zapisa – dakle repozitorij sa svim tonskim zapisima slavnih američkih glazbenika koji su ikad nešto snimili za ovu svjetski poznatu kuću.
Kad se trznuo na zvuk telefonskog zvona, Aronson je u polusnu uključio telefonsku sekretaricu. Ono što je čuo razbudilo ga je u sekundi. Panični glas vikao je 'gori video-skladište', a u pozadini se čuo reski zvuk vatrogasnih sirena. U sljedećem trenutku bio je nogama, odjenuo što mu je prvo bilo pri ruci i jurnuo prema Universalu. Ubrzo je naslutio da situacija nije nimalo bezazlena. Već desetak kilometara prije cilja u nosnice mu je počeo ulaziti miris paljevine. Čim je s autoputa skrenuo prema Universalu, vidio je na obzoru crni gusti dim koji se dizao prema nebu. No kad je ušao u krug Universala i približio se požaru, shvatio je da je u devetom krugu pakla.
„Sjećam se da se širila nesnosna vrućina, a skamenio me prizor jednog vatrogasnog vozila čija se rotirka na krovu od topline počela topiti. Trezor je bio smješten nedaleko umjetnog jezera koje je izgrađeno za potrebe snimanja filma 'Čudovište iz Crne lagune'. Vatrogasci su počeli crpiti vodu iz jezera. Zalijevali su s vrha ljestava, gasili s vatrogasnom pjenom, no sve je bilo beskorisno.
„Vatra je samo kuljala i kuljala. Kao da gasite lavu“, prisjetio se Aronson i nastavio:
"A onda su vatrogasci promijenili taktiku. Počeli su buldožerima rušiti zgradu kako bi uklonili prepreke i lakše doprli do središta požara. Ono što sam vidio bile su hrpe traka spaljenih i rastopljenih u hrpi pepela i rastaljenog čelika. Teški strojevi demontirali su zgradu skroz do večeri. Posao su dovršili u rano jutro 2. lipnja, gotovo 24 sata nakon što se pojavio prvi plamen.“
Požar je bio udarna vijest u svim medijima, no izvještaji su bili različiti. New York Times je prenio riječi odgovornih iz Universala, koji su tvrdili da vrijedna arhiva snimki nije ugrožena i da je sve sačuvano. No to je bilo daleko od istine.
Naime, Arhiv u zgradi 6197 bio je glavno skladište master snimki, dakle izvornih snimki iz kojih su nastale sve naknadne kopije glazbe snimljene u Universalu i na cijeloj Zapadnoj obali. Master je jedinstveni artefakt, nezamjenjiv primarni izvor skladbe, a prema dokumentima Universala trezor je čuvao analogne master trake još iz 1940-ih. Tu su bile snimke koje su vrhunski američki glazbenici, od kojih danas mnogi mrtvi, ikad otpjevali ili odsvirali.
Na trakama su tako bile razdvojene snimke bubnjeva, gitara, klavijatura, klavira, truba, saksofona… od kojih se kasnije miksalo i spajalo u kompoziciju koju se otisnulo na ploče, a kasnije i na CD-ove. Također, čuvao je na tisuće snimki koje nikad nisu bile objavljene i komercijalizirane.
Istina UMG ima i druge biblioteke s trakama širom SAD-a i širom svijeta, no ovaj odjel čuvao je ono što je bilo najcjenjenije. Tu su bile najvrednije snimke i drugih studija koje je Universal tijekom postojanja apsorbirao i kupio, uključujući nekoliko najvažnijih izdanja svih vremena. Tu su bili masteri slavne i danas nepostojeće Decca Records, sa stotinama kilometara traka na kojima su snimljene svirke vrhunskog popa, jazza i power housea, pa etiketa Chess koja je snimala vrhunski blues, kao i Impulsove snimke jazza. Tu su bili i masteri MCS, ABC, A&M, Geffen i Interscopea. Kako kaže Aronson, vatra je progutala cijelu diskografiju nekih od spomenutih izdavačkih kuća.
Opseg ove nesreće je izložen u parnicama i dokumentima tvrtke, tisućama stranica iskaza i internih UMG-ovih datoteka. Knjigovodstvo UMG-a o svojim gubicima, detaljno opisano u dokumentu iz ožujka 2009. s oznakom "POVJERLJIVO", stavilo je broj "uništenih sredstava" na 118.230. Randy Aronson smatra da je ta procjena premala. Prema njegovoj računici vatra je progutala oko 175.000 snimki. No, ako se uračunaju masteri sa svakim snimljenim instrumentom ili vokalom, broj snimaka penje se do nekoliko stotina tisuća. U konačnom izvješću iz 2009. godine ta brojka bila je, prema UMG-u, oko 500.000 naslova.
Teško je izračunati novčanu vrijednost tog gubitka. Aronson se prisjeća da je tvrtka izračunala, da bi ukupni gubitak mogao biti oko 150.000.000 dolara. Ne može se točno reći koliko je bilo izvornih snimaka i koji su ih glazbenici snimili, no posljedice na povijest popularne glazbe je neizmjerna.
Među spaljenim majstorima Decca Recordsa bile su snimke glazbenih velikana poput Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona, Ala Jolsona, Bing Crosbyja, Elle Fitzgerald, Judy Garland…. Masteri ove producentske kuće uključivali su i Louis Jordan and His Tympany Five i Patsy Cline.
Vatra je najvjerojatnije progutala i većinu mastera koji su snimljeni pod etiketom Chess, poput Chucka Berryja, Muddy Watersa, Bo Diddleya, Ette James, Johna Lee Hookera, Buddy Guya i Little Waltera. Također vrlo su vjerojatno u nepovrat otišli masteri prvog objavljenog albuma Arethe Franklin, snimljenog kad je još bila tinejdžerica i pjevala uz svog oca, velečasnog Franklina u crkvi na misama. Upravo je Chess imao desetke tih mastera.
No, lista je toliko dugačka da se proteže i dalje na mnoge živuće autore čiji su se albumi u posljednjih nekoliko desetljeća prodavali u desecima i stotinama milijuna primjeraka. Tako se na listi nestalih mastera nalaze i djela – nabrojat ćemo samo neke – Ray Charlesa, Fats Domino, BB King, Ike Turner, Quincy Jones, Burt Bacharach, Joan Baez, Aerosmith, Mamas and the Papas, Cat Stevens, Elton John, The Carpenters, Lynyrd Skynyrd, Eric Clapton, The Eagles, Chaka Khan, Iggyj Pop, Barry White, Yoko Ono, Tom Pettyj, The Police, Sting, R.E.M., Janet Jackson, Guns'n'Roses, Queen Latifah, Neil Diamond, Sonic Youth, No Doubt, Nine Inch Nails, Snoop Dogg, Nirvana, Soundgarden, Tupac Shakur, 50 Cent i The Roots.
No, to su samo zvučna imena za koja je čuo cijeli svijet. Ali među zauvijek izgubljenim materijalima su i većinom zaboravljeni umjetnici koji su u trezoru pohranili desetke tisuća snimaka s gospelom, bluesom, jazzom, countryjem, soulom, discom, popom, easy listening glazbom, koji sad postoje samo kao naslovi u Universalovoj evidenciji i to je jedini dokaz da su ikad postojali.
Dominacija etikete počiva u velikoj mjeri na popisu trenutačnih uspjeha zvijezda kao što su Drake, Taylor Swift i Ariana Grande. No, ugled UMG-a također se temelji na bogatoj arhivi koja uključuje Frank Sinatru, Beatlese, grupu Queen i mnoge druge koji su objavljivali pod Universalom. Ključni dio te ostavštine - izvornici nekih od kulturno najvažnijih izvođača i glazbe – zauvijek su nestali 2008.
Tek mnogo godina kasnije saznalo se da to nije bila tek nezgoda, kako su prvotno izjavljivali čelni ljudi Universala, niti pitanje nekoliko nebitnih snimaka koji su ostali u vatri. Bila je to najveća katastrofa u povijesti glazbe, u kojoj je izgubljena ogromna i neprocjenjivo vrijedna glazbena baština kojoj se glazbeni profesionalci više nikad neće moći vratiti. Pri svakom snimanju LP-a, CD-a, bilo kojeg novog izdanja nekog starog albuma, profesionalci se uvijek vraćaju korijenima – master snimkama kako bi nam priuštili što vjerniji zvuk. Nakon 2008. godine, za dobar dio izvođača i njihovog stvaralaštva, to više nije moguće.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ionako nije baš da su bile popularne pod stare dane...