Melankolično napisan, ‘Nestao’ plijeni sporim, neobičnim ritmom, šturim poetskim trenucima. I običnim glavnim likom, gotovo pa antijunakom, koji se zavlači pod kožu i tjera da jedva čekaš neki novi dosadni slučaj
Ono što je teško jest to što ne znaš istražuješ li zločin ili ne. Znamo kako istraživati zločine i znamo kako obrađivati zločince u istrazi, ali u slučajevima nestalih obično nemaš pojma je li se dogodio zločin ili nije. Hodaš po svijetu i sumnjaš u ljude, u susjede, u prijatelje, u članove obitelji. U samog nestalog, u ljude koji se brinu za nestalog poput tebe - zapravo se brinu za njega mnogo više od tebe - a ti moraš u njih sumnjati, nemaš izbora, moraš misliti da svi od tebe nešto skrivaju. Dror Mišani, Nestao.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
