Postoje dvije vrste samica u američkim zatvorima. Najstrože čuvani, supermax zatvori, potrpaju zatvorenike u apsolutnu izolaciju. Čitave dane provode u ćeliji veličine jednog parkirnog mjesta. Sve što može dotaknuti je beton. Jedini zvuk je neprestano zujanje fluorescentnog svjetla koje se nikad ne gasi, a ako ima jako puno sreće će imati prozorčić.
Druga vrsta samice zasitit će osjetila zatvoreniku. Čitavo vrijeme, bilo jutro bilo večer, čut će viku ostalih zatvorenika. Osjetit će smrad fekalija kad psihički bolesni zatvorenici počnu ih bacati po zidovima. Povremeno će mu biti toliko hladno da mora u odjeći spavati. Ponekad će biti toliko vruće da je prisiljen mokre krpe stavljati po tijelu. Ponekad će ga oči peći zato što će susjed napraviti nešto, bilo što, pa će čuvari ga premlatiti i pošteno pošpricati paprenim sprejem. Čitav dan čuje zveckanje ključeva, lupanje vrata i neprestano javljanje čuvara. Svi ti zvuci će ga progoniti ostatak života, piše GQ.
"Zbog zidova ćelije sam imao halucinacije. Nekoliko puta sam se pokušao ubiti. Nekoliko puta sam razmazao vlastitu krv po zidovima i stropu. Porezao bih se samo da vidim svoju krv", ispričao je Danny Johson, on je proveo 24 godine u samici.
"Ljudi ne razumiju jednu stvar kad ima pokušavaš objasniti samicu. Bio sam tamo osam godina i u tih osam godina su oni imali osam godina iskustava i različitih događaja. Ja sam imao samo jedan dan. Svaki dan je isti", otvoreno kaže Steven Czifra.
U doba masovnog zatvaranja ljudi u Americi, samica je postala prva i najčešća kazna u američkim zatvorima. To je zatvor unutar zatvora. Mjesto gdje je okrutnost svakodnevna pojava. Iako je izvorno osmišljeno da bi pokušala smanjiti nasilje unutar zatvore, tu svrhu ne ispunjava. Istraživači su uvjereni da 22 ili 24 satna izolacija oštećuje tijelo i um, ali ne mogu nigdje isprobati tu teoriju. Etički kodeksi ne dozvoljavaju podvrgavanje životinja tolikim razdobljima potpuno izolacije. Zamislite to. Laboratorijskim životinjama ne smije se raditi ono što se redovito radi ljudima u američkom zatvorskom sustavu.
A nije to neka nepoznanica. Uzmimo za primjer prvu samicu ikad otvorenu u Americi. Riječ je o samici u zatvoru Auburn u državi New York prije gotovo 200 godina. Radila je samo 18 mjeseci prije nego je guverner došao u posjet i vidio da su svi zatvorenici postali psihotični. Zatvorena je 1822. godine i nije postala popularna mjera kontrole zatvorenika sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad su čuvari i načelnici pokušavali kontrolirati nemirne i nezadovoljne zatvorenike. Tražili su prikladnu liječničku skrb, tražili su razumnu politiku puštanja iz zatvora i tražili su ukidanje prisilnog rada.
Danas, pedesetak godina nakon povratka samice na velika vrata, zatvorenici mogu završiti u potpunoj izolaciji zbog bilo čega. Netko će završiti u samici zbog tučnjave, netko zbog kockanja, netko zbog pjevanja, a neki će završiti u samici jednostavno zato što nisu počistili svoju ćeliju. Neki, poput revolucionara Ojorea Lutala, bačeni su u samicu zbog njihovog aktivizma.
"Rekao sam im da nisam uradio ništa. Oni su mi odgovorili da mogu nešto krivo napraviti ako tako odlučim", priča Lutalo.
Ali jednom kad zatvorenik završi u samici nevjerojatno je lako uraditi nešto zbog čega dobije još samice. Pisanje žalbi je uzaludan posao jer se pošta jako lako "izgubi", a ako se zatvorenik žali, samo je pitanje vremena kad će mu se čuvari početi osvećivati.
Samice su postali američki gulazi i nitko ne zna koliko je ljudi zatvorenu u potpunu izolaciju. Okvirne procjene kažu da je oko 90.000 ljudi svakog dana izolirano u samici, ali nitko ne prati ni koliko dugo su izolirani, zbog čega i kako se ponašaju.
"Napamet sam znao sve sastojke paste za zube jer je to bilo jedino štivo u ćeliji", ispričao je jedan zatvorenik.
Sustav kažnjavanja zatvorenika izolacijom ne funkcionira. Dostupni podaci kažu da su vjerojatno mentalni bolesnici, često crnci ili neka druga etnička manjina, ali nitko se ne bavi ozbiljnim proučavanjem problema.
"Zaslužio sam otići u zatvor, ali nisam zaslužio takvo mučenje", kaže jedan sugovornik.
