Ovaj tjedan su objavljene snimke kamenovanja Rokhsane - mlade žene u ranim dvadestim godinama - u Afganistanu, što je zgrozilo čitav svijet.
Taj događaj je još jednom privukao pozornost javnosti na to kako se talibani i vjerski ekstremisti u dijelovima muslimanskog svijeta ponašaju prema ženama.
Zlostavljanje žena koje se kamenuju do smrti ne proizlazi iz vjerskih načela, nego prije iz uloge vjere u potrazi za novim identitetom - u regiji koja preživljava mnoštvo previranja, a gdje žene i dalje predstavljaju važan simbol obiteljske časti.
No krenimo od početka: islam zaista ima kaznu kamenovanja onih koji su seksualno aktivni izvan braka. No za to mora postojati četvero očevidaca (koji su vidjeli sam čin), prije nego se može donijeti presuda; što je prilično teško izvedivo bilo gdje na svijetu.
Kao drugo, obje strane, znači i muškarci i žene, trebali bi podnijeti istu kaznu.
Obje ove činjenice fundamentalisti u potpunosti ignoriraju, čime samo još jednom dokazuju u kolikoj mjeri izabiru iz islama ono što im se sviđa i odgovara im u danom trenutku.
Većina smatra da je kamenovanje dio prošlosti
Što se tiče ostatka muslimanskog svijeta, kojeg čini umjerena većina, iako su upoznati s pitanjem kamenovanja, oni znaju kako protumačiti duhovnu stranu onoga što se primjenjivalo prije tisuća godina i usmjeriti to u lekcije kojima će poticati skromnost među ženama i muškarcima u suvremenom dobu. Bez da uopće pomisle na pravo kamenovanje.
Mlade žene iz Jordana, Sirije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su vjernice - muslimanke, žive u skladu s islamom i nose hidžab, nisu s nimalo odobravanja gledale na kamenovanje Rokhsane, čiji je jedini grijeh bio pokušaj bijega s mladićem njezinih godina.
"Postoji razlog za svačije ponašanje. Njezin bijeg bez roditeljskog odobrenja je bio loš, ali s tim se može suočiti na drugačije načine, a ne kažnjavanjem", izjavila je 21-godišnja Manar. "Nitko više ne vjeruje u kamenovanje - to se događalo u neka prošla vremena."
Oni koji i dalje odobravaju kamenovanje su u manjini, ali su oni također najglasniji u svojim selektivnim provedbama u regiji. Za njih, bez obzira je li riječ o talibanima ili ISIL-u, jedini način na koji mogu pridobiti moć jest da se koncentriraju na vrlo određeni dio religije i samo na prostorima gdje smatraju da je to nužno učiniti.
A te grupe smatraju žene najnižom skupinom, točnije onom koja se koristi kako bi oni sami dokazali svoju muškost i nad kojom mogu pokazati moć, kako sebi tako i ostatku svijeta.
Najbrutalnije zlostavljanje žena u povijesti islama
Nikad prije u muslimanskoj povijesti nisu žene bile toliko brutalno zlostavljane, bilo da je riječ o kamenovanju u Afganistanu, Iraku i Iranu, otmicama od strane Boko Harama u Nigeriji ili smaknućima u Libiji.
Ovaj prelazak granice - fizičko napadanje žena na takve divljačke načine - proširio se u posljednjih 20-ak godina, a najveći uspon je doživio širenjem ISIL-a.
Nova masovna zlostavljanja žena šokiraju i same žene iz muslimanske zajednice, koje inače poštuju religiju, ali ne na način na koji je ekstremisti pokušavaju definirati: potpunim ušutkivanjem žena, od društvene do političke sfere života.
No koliko god ovakvo ponašanje šokiralo muslimanski i ostali svijet, bitno je ne okarakterizirati ekstremno ponašanje ovih muslimana kao dio islama, jer na taj način se opravdavaju njihove tvrdnje o religiji. Unatoč tome što većina muslimana ne živi prema tim pravilima, piše CNN.
Treba stoga omogućiti muslimankama da se čuje njihov glas i da se osigura njihova sigurnost u svim zemljama, kako bi se povratila ravnoteža između talibana, i njima sličnima, i umjerene većine koja pronalazi, stvara i traži tek pristojan život.
