U posljednjih 10 godina bivši novinar New York Timesa Alex Berenson napisao je isto toliko bestselera, sve redom trilera s glavnim junakom CIA-inim agentom Johnom Wellsom. Na karijeri spisatelja koja je u vrtoglavom usponu malo tko od kolega mu ne bi pozavidio.
O svom uspjehu Berenson je u aktualnoj kolumni na jednoj od vodećih liberalnih internetskih stranica Salon napisao da za sve to ponajviše može zahvaliti terorističkim napadima na SAD od 11. rujna 2001. Kao i to da nije jedini, da su se tim napadom životi mnogih Amerikanaca promijenili na bolje.
"Svi moji romani bili su o špijunaži i terorizmu. I izlaze svake veljače. Nikada nisam bio siguran što da mislim o toj vražjoj pogodbi, ali od nje nisam ni odustao", napisao je autor koji nikada ne smeće s uma kakva je strašna cijena u pozadini tolikog interesa za njegove romane i koji je radnju u svom prvijencu izgradio oko CIA-inog agenta koji se infiltrirao u Al Kaidu.
Među onima koji su izgradili svoju egistenciju u svijetu koji je nastao nakon napada nabrojao je programere i internetske stručnjake u NSA, agente u CIA, ratne planere u Pentagonu, stručnjake za satelite u Nacionalom uredu za izviđanje, te bezbrojne savjetnike za sigurnost u Boeingu i tisućama drugih kompanija.
"Oni svoje poslove rade marljivo i misle najbolje. Uglavnom. A ja sam odrastao uvjeren da su upravo oni uvelike razlog zašto se obični Amerikanci osjećaju otuđenima od vlade koja bi trebala biti njihova. Skoro jedan milijun Amerikanaca ima ovlaštenja s najvišim razinama sigurnosti. Više od 3000 kompanija radi na obajveštajnim projektima, protuterorizmu i na domovinskoj sigurnosti. Ali, unatoč zviždačima poput Edwarda Snowdena, i dalje znamo jako malo o tome što ti ljudi doista rade, koliko zarađuju, koliki upliv imaju u naše slobode. Veo tajnosti previše je neprobojan, kazne su previsoke", napisao je Berenson.
On smatra da građani imaju pravo znati kad se ide u rat, koliko se u ratu namjerava ostati i uz kolike žrtve na svim stranama. Centar Washingtona sve češće ga podsjeća na Moskvu veličanstvenim spomenicima koji turistima odvraćaju pozornost, te navodi da je s roditeljima kao dijete bez problema prošao detektor metala pri posjetu Bijeloj kući koja je tada još bila javni prostor svih građana. Danas su, pak, ulice oko nje ispunjene agentima u crnom i zaštićeni kevlarom.
"Ponekad se stječe dojam da je cijeli sigurnosti aparat od vrha do dna zamišljen prvenstveno kako bi zaštitio sebe same i osigurao poslove svojim pripadnicima. Čak i postavljanje pravih pitanja postaje praktično nemoguće kad je svaki relevantni podatak proglašen povjerljivim. Vladi koja ima toliko puno tajni teško je vjerovati, lako je se bojati", zaključio je Berenson koji kaže da se taj strah kod Amerikanaca već može i opipati.
