Splitski TBF uskoro će svojim fanovima napokon dati ono što već više od četiri godine s nestrpljenjem očekuju - novi album, nazvan “Danas sutra”. Saša Antić u intervjuu govori o tome kako su njima izgledale te posljednje četiri godine, objašnjava kako je nastala pjesma “Krist” u kojoj ima i elemenata gospela te što su teme koje su ih ispirirale u stvaranju ovog albuma.
Albumom ‘Danas sutra’ najavili ste da ćete iznenaditi, možda i šokirati publiku eksperimentiranjem s novim zvukom. Što nas zapravo očekuje?
Nema nikakvog šoka, ‘Danas sutra’ je novi album TBF-a na kojem smo napravili nekoliko izleta u neke žanrove gdje dosad nismo zalazili, a tekstualno je to nadgradnja na zadnji album.
Koja je, prema vašem mišljenju, najvažnija razlika u ovome i prethodnih pet albuma, odnosno koja je glavna nit ili misao koja ovaj zaokružuje album?
Razlika je u tome što je glazbeno malo drukčiji, tu sada ima nekih novih manira i žanrova što nam je bio mali eksperiment. Tekstualno je nastavak priče sa zadnjeg albuma koja se sada više bavi ljudskom naravi i konformizmom nego društvenim mehanizmima. Naravno bezuspješno, ali utješno.
Možete li za svoje fanove otkriti neke detalje kreativnog procesa stvaranja albuma, jeste li u hodu od nečega odustali, u posljednji tren mijenjali...?
Pa da, recimo, na album nisu ušle ‘Banane’, a također i još nekoliko stvari, ali nisu otpisane, možda budu u nekoj kombinaciji za sljedeći album. Nema pravila, pratimo instinkt i vjerujemo prvom doživljaju pjesme.
Tko su najvažnija imena zaslužna za stvaranje i izdavanje albuma?
Ja sam autor svih stihova, autor glazbe za većinu stvari je Nikša Mandalinić, a Mladen je odradio dosta u aranžmanu vokala. Ali zadnju riječ ipak ima čitav bend i stvari na albumu su jednoglasno odabrane.
U medijima se već spominje pjesma ‘Krist’ (koji se spustio u Split i bacio se na motanje) kao najveći hit na albumu. Očekivano je i zgražanje određenog dijela građana, većinom kršćana. Otkud ‘Krist’ na albumu, otkud inspiracija, o kakvoj je zapravo pjesmi/poruci riječ?
Zapravo, tu nema neke velike priče niti poruke. To je jedna od onih pjesama koje se same napišu, doslovno sam je napisao u pola sata. Bilo je dovoljno samo da krenem od prvog stiha odnosno ideje da mi se Isus Krist pojavio u sobi. Zanimljivo je da sam, nakon što sam je napisao, u jednom poglavlju ‘Braće Karamazova’ Dostojevskog naletio na priču jednog od glavnih likova romana u kojoj glavnu ulogu ima Isus Krist. Dalje doznajemo da je ta priča napisana u maniri literarnog žanra iz renesanse, a to su bile kratke priče u kojima su glavni likovi bili oživljeni biblijski likovi stavljeni u različite kontekste, tako da pjesma nije ništa novo niti originalno. Također nije niti ruganje, dapače, to je na kraju ispao eksperiment u kojem ima i mog osobnog viđenja Isusove poruke ljubavi, mira i tolerancije i stavljanja te poruke izvan konteksta Crkve koja na nju, prema mom mišljenju, nepravedno i strogo drži monopol. Pjesma ima i prizvuke gospela tako da i slavi Spasitelja. U jednom trenutku Nietzsche naziva Isusa ‘Sveti Anarhist’ i to je najbliže mom doživljaju Krista. Na stranu bezgrešno začeće i čuda i je li bio ili ne povijesna osoba, Isus je bio protiv svake svjetovne vlasti i na strani malog čovjeka bez obzira na naciju i vjeru. Legenda i kralj.
Tko ili što, ili možda neke društvene okolnosti su vam bili inspiracija u drugim pjesmama?
Svakodnevnica, svijet u kojem živimo, s jedne strane glupost, pohlepa, amoral, sebičnost, a s druge nesebičnost, nada, ljubav, mir, tolerancija. Uz to malo SF-a, voajerizma, opsesije i sarkazma... Sve u svemu standardan TBF koktel.
Imate li tremu prije objave albuma i kakve su reakcije onih koji su ga prvi preslušali?
Moram priznati da s nestrpljenjem očekujem reakcije publike jer mislim da imamo dobar album, ali malo drukčiji od prethodnoga i sigurno zahtjevniji. Naravno, stvari će doći na svoje tek kad pjesme zažive uživo, to je jedini mjerodavni pokazatelj. I moram priznati da već pomalo razmišljamo o novom albumu.
Spremate li promotivnu turneju? Ako da, možete li nam otkriti gdje planirate svirati, pripremate li neka iznenađenja?
Ovo ljeto ćemo dosta svirati, ali nećemo službeno promovirati album nego polako ubacivati pjesme u repertoar. Prvi službeni promotivni koncert planiramo raditi u Splitu početkom rujna, vjerojatno ćemo imati i nekoliko gostiju iznenađenja, a poslije ćemo vidjeti šta i kako dalje.
Osim što ste pripremali novi album, kako su izgledale posljednje četiri godine?
Kad bolje razmislim, proletjele su u trenu, kao i čitav život do sada. Kao da sam jučer bio klinac. Ali život mi se uvelike promijenio otkad sam dobio klince i otkad me strefio išijas. Trudim se biti što bolji čovjek i ne živcirati se uopće, al još se ne mogu pomiriti sa svijetom. Mislim da se nikad i neću moći, osim ako mi ne naprave lobotomiju.
Koliko se scena promijenila u tom razdoblju i je li se pojavilo neko ime koje vas je zaintrigiralo?
Scena se promijenila utoliko što ima više festivala, a od novih izvođača zaintrigirali su me Miki Solus, Mort i High 5..
Postoji li netko ili nešto po kome biste rado ‘opleli’ u pjesmama, ali jednostavno nije bio pravi trenutak?
Mislim da sam ‘opleo’ po svemu što mi smeta dosad. Zapravo, imam još nekoliko fiksacija, ali doći će sve na red. Nije priša, važno je da tekst i glazba zažive kao cjelina.
Počeli ste kao hip-hop/trip-hop bend, neki će reći da ste s godinama malo omekšali. Kako biste vi opisali svoj zvuk?
To je još čisti i nepatvoreni ping-pong.
Što pamtite kao najveći uspjeh benda u prošlih 20-ak godina?
To što smo još zajedno.
Što vas najviše može iznervirati i u glazbenom stvaralaštvu, i privatno?
Laž, sebičnost, licemjerje, nepristojnost i mjerenje uspjeha novcem.
