Le Papillon, u kojem se oteta princeza pretvara u leptira, nije primjer najozbiljnije baletne predstave ikad izvedene. Nije čak ni znanstveno točna - njen vrhunac je kad se leptirova krila zapale nakon što on uleti u baklju, iako leptire, za razliku od moljaca, ne privlače jarka svjetla.
Ipak, najznačajnija stvar u cijeloj produkciji ovog baleta bila je njena zvijezda, Emma Livry, koja je postala poznata po glumi lika povrijeđenog od plamena. Nažalost, još je poznatija postala po stravičnoj tragediji - kad je zbog uloge izgubila život jer se previše približila otvorenoj plamenu.
Mlada balerina nije bila jedina, velik je broj plesačica koje su stradale nakon što je plinska rasvjeta postala popularna u kazalištima iz 19. stoljeća.
Plinska svjetiljka, lepršava haljinica i bam! Balerine u Philadelphiji, Londonu i Parizu nestajale su u plamenu. Emma Livry postala je njihovim simbolom, piše Ozzy.
Imala je samo 16 godina kada je prvi put nastupila u pariškoj operi davne 1858. godine. Potpuno uobičajenog izgleda, ali ipak je hvatala pažnju publike. Uskoro je postala prava zvijezda francuskog baleta do te mjere da je poznata primabalerina Maria Tagliona sama doputovala u Pariz kako bi gledala novu i nadobudnu balerinu.
Taglioni je ostala očarana baletskim umijećem nepoznate Livry i odmah je odlučila da želi razvijati Livryn talent pod vlastitim budnim okom.
Sve za ljepotu izvedbe
Napoleon III je 1859. donio carski proglas kojim je naredio da balerine svoje kostime moraju kemijski obraditi kako bi postali vatrootporni. Sami proces kartenoriziranja sastajao se od namakanja haljine u kemijskoj otopini, ali haljine su bile prljave, vlažne i nimalo elegantne. No, balerine su se borile protiv tih sigurnosnih mjera.
"Gospodine, inzistiram na tome da premijere plešem u običnoj baletnoj haljini", napisala je Livry ravnatelju pariške opere 1860. godine. Bila je to deklaracija neovisnosti i tvrdoglavosti koja će je koštati života samo dvije godine kasnije.
Danas balerine gladuju i trpe dosta teške fizičke ozljede, a kritičarka i autorica Deirdre Kelly napominje da je Livry doživjela potpuno drukčiji odnos. "Njoj su ravnatelji govorili: 'Molim te, ti si naša radno snaga, želim te sačuvati.'", ispričala je Kelly za Ozy. Njeno odbijanje govori o čvrstini karaktera vrijednoj divljenja, bila je primjer balerina koja će sama odlučivati o svojoj sudbini, uvjerena je Kelly. U studenom 1862. godine, posljednji put je namještala svoj kostim.
Na probi opere "Nijema djevojčica iz Porticija" Livry je isprobavala kostim preblizu jednoj plinskoj svjetiljci. Haljina se zapalila, a Livry je šokirala ostale plesače i prisutnu publiku kada je počela trčati po pozornici u plamenovima. Zapanjena publika nijemo je promatrala možda i najbolju balerinu svog doba u borbi s vatrom.
Tek jedan plesač i vatrogasac priskočili su joj u pomoć, a car Napoleon III ih je kasnije i novčano nagradio. Dvojac je uspio ugasiti plamenove, ali oko 40 posto Livrynog tijela bilo je opečeno. Haljina je bila potpuno uništena, a žice korzeta se slijepile s rebrima.
Narednih 36 sati provela je u garderobi zamotana u zavoje , a osam mjeseci nakon nemilog događaja je i umrla - od sepse.
Njena je smrt uzdrmala svijet tadašnjeg kazališta i baleta, odlučeno je kako će se plinske lampe drugačije dizajnirati kako bi bile sigurnije, a tkanine kostima će također biti drugačije.
Emma je unatoč strašnim bolovima koje je proživljavala zbog opekline, ostala tvrdoglava čak i nakon tragedije, govoreći: "ako se ikad više vratim na pozornicu, to neće biti u onim groznim kostimima, previše su ružni".
Velika je to cijena koju je plesačica platila za balet. I danas je taj umjetnički izričaj sporan zbog posljedica koji ostavlja na svoje protagoniste.
Balet ima niz svojih pravila - a neka od njih su estetska, i kao i kod svega u baletu, poprilično su stroga. Balerina Diva Hollands iz Engleske je nekadašnja balerina, a danas majka djevojčice, otkrila je šokantnu posljedicu svakodnevnog vezivanja čvrste punđe - gubitka kose uzrokovanog natezanjem folikula vlasi.
Hollands se počela baviti baletom u dobi od 3 godine, a kaže kako postoji razlog zašto se frizura točno zove "balerina punđa".
Priča o Crnom Labudu
Iako u nekim dijelovima pretjeran, film doista prikazuje jednu stranu bavljenja baletom - od preokupacije težinom, treninzima i koreografijom, do podnošenja pritiska. Studije pokazuju da su baletani generalno veliki perfekcionisti koji su pod stalnim utjecajem stresa i depresije, što može rezultirati i psihičkom nestabilnosti.
Plesači baleta tako su dokazano najrizičnija skupina za razvoj poremećaja prehrane, no ne zbog estetskih već funkcionalnih razloga - lakše je plesati i manji su rizici ozljeda s manjom težinom.
Svakodnevna istezanja i forsiranja nisu nešto za što je ljudsko tijelo dizajnirano, a iako je "rok trajanja" plesača individualan, većina njih ne može više plesati nakon 40-e. Također, karijeru najčešće završavaju s brojnim i trajnim ozljedama ili podsjetnicima na njih, no za većinu njih - balet je bio vrijedan toga.
