No nakon što se razmaglilo prvotno razočaranje, domoroci su, putem nečujnih klepetala, saznali s kojim su se užasnim uvjetom sučelili njihovi obožavani junaci, bogatiri - u koje su se zaklinjali i za njih stavljali ruku u vatru, zbog kojih su sretno ludovali dok su pobjeđivali i lijevali suze kad bi uzgubili – čim su pokorno pristali da se slabašno suprotstave sitim njemačkom timu Luftwaffea.
Zalog je danak u krvi. Na panju su im položili glave da budu odrubljene ogluše li se o grubi zahtjev krutog ubojice koji vlada njihovim sudbinama i potezom pera danomice šalje masu zatočenih na put bez povratka. Bespomoćno su spoznali kako bi bilo ravno pogibelji, opasno se kockati s krvožednom zvijeri kojoj i tisuću Ukrajinaca vrijedi manje od pišljiva boba. Nesreća u Kijevu govorila je njemački.
Dok su očajni Dinamovi nogometaši, kao da su im zaboli nož u leđa, proživljavali hamletovsku dvojbu, biti ili ne biti, njemački su dotle likovali. Obećana nagrada za pobjedu bila je najzanosnija na svijetu. Dvije sedmice privlačnog dopusta kod kuće s obitelji, udaljeni od prokletoga rata i zimogrozne hladnoće koja im se podmuklo uvlači pod kožu, ujeda ih i štipa, Kako bi se bolje pripremili, zapovjednik ih je oslobodio vojničkih dužnosti čak dvadeset dana prije nego što je Makaru Gončarenku otkrio svoju zamisao o neobičnom dvoboju.
Njihovo je bilo da vježbaju i jedino razmišljaju o tome kako će baciti na leđa kijevske suparnike. Zapovjednik je povukao još jedan potez na štetu Dinama.Za suca je odredio svojega zamjenika. Da lakrdija bude posvemašna, taj nakaradni svat odbojne vanjštine, zarumenjenih obraza i rošava nosa, koji su ga izdajnički odavali da je ljubitelj oštre kapljice, jednako okrutni glavosijek, kao i njegov nadređeni, dijelit će pravdu u crnoj uniformi, zacijelo u vjeri kako će potenčenom pojavom uplašiti do srži umorne ukrajinske majstore lopte.
Na krcatu stadionu većina nazočnih podupirala je Dinamove crvene boje. Vatrenim pokličima nadjačali su oko tri tisuće njemačkih vojnika, koji su držali palce timu Luftwaffea u bijelim majicama. Na poluvremenu Nijemci su vodili s 3-2. Kijevljani su pokunjeno i s gorčinom u grlu pošli na predah jer ih je sudac lupeški potkradao. Da je pokazao i zrno poštenja, Dinamo bi bio bolji barem za tri pogotka. U škrto osvijetljenu hodniku njemački sudac zaustavio je Makara Gončarenka.
"Ne izazivajte nas, mladiću. Shvatite da naša momčad danas mora pobijediti!", unio mu se u lice. Gončarenko se odsutno zabuljio u njega.
"Ali čemu onda igramo?" Sudac se poremećeno zasmijuljio.
"Nemojte glumiti djetinjastoga naivca, Gončarenko. Ne igrajte se sa mnom i ne tjerajte me da vam presudim svojom rukom!", prosiktao je, uz nedvosmislenu poruku kako sužnjima nije suđeno da nadjačaju gospodare njihovih života. U Dinamovoj svlačionici malodušni muk prekinuo je pomagač Klimenko.
"S lupeštinama pokvarenjaka od suca, ništarije i ološa mi nemamo što tražiti", oglasio se: "To prije što su Nijemci tjelesno stoput jači od nas!".
Kapetan Makar Gončarenko lagano podigne ruku: "Neće valjati, braćo, budemo li srljali na njih ulazeći im u šesnaesterac. Sudac će nam suditi zaleđe i kad ga ne bude bilo. To će reći da moramo pucati iz daljine jer im je vratar truba". Odmjerio ih je pogledom i nastavio: "I još ovo. Nijemce ne smijemo puštati u naš kazneni prostor zato što će nabrijani sudac za svaki dodir, pa i pogled, zafućkati jedanaesterac za njih. Držimo ih, stoga, na sredini, a tako ćemo manje trčati i manje se umarati!". Reski sučev zvižduk pozvao ih je da izađu na nastavak, Tad Gončarenko borbeno usklikne: "Ima li još baruta u barutanama?".
"Ima!", u glas prihvatiše gromko svi. U drugom dijelu Dinamovi strijelci udarcima s više od trideset metara pogađali su njemačku mrežu i pobijedili s 5-3, unatoč sučevu zdušnom zauzimanju da pomogne svojim zrakoplovcima.
Nekoliko minuta prije kraja, kad se poraz nije mogao izbjeći, očajni vojni zapovjednik uzrujano je psovao i napustio ložu s najbližim suradnicima.
Četiri dana poslije slavnoga uspjeha Dinama, dok Kijev nije prestajao likovati, iz pomno čuvanih skladišta isparile su veće količine lijekova i hrane. Akciju su odvažno izveli komandosi iz ukrajinskoga pokreta otpora i doturili plijen partizanima. Bijesni vojni zapovjednik potpisao je nalog da za odmazdu bude strijeljano pedeset talaca, među kojima su se smišljeno našla i četvorica pobjednika iz Dinama: Trusevič, Klimenko, Korotkik i Kuzmenko. Dinamov kapetan Gončarenko od tada je neutješno patio.
Grozničavo se pitao je li baš trebao sokoliti svoje momke, nukati ih da se nadčovječanski napregnu i nadigraju Nijemce. I to unatoč sučevim prijetnjama kako će ih slistiti ako se usude da ih potuku. Zbog palih drugova naporno ga je pritiskala grižnja savjesti, kao bremeniti mlinski kamen koji mu je pao na prsa. U noćnim morama progonile su ga njihove sjene. "Oni su moj križ!", zastenjao je. Kad su nam se ukrstili pogledi, Makar Gončarenko je uzdahnuvši bolno prošaptao: "Ipak smo ih morali dobiti. Morali smo! Nismo im smjeli pustiti!". Kao da mi je kanio pročitati iz očiju dajem li mu za pravo. Da zatim slomljeno otplovi u neku daleku mirnu luku.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ma laznjak moj djeda napravio penal...fasisti nisu vidjeli.. I Slaveni poveli..
Zlatar specijalist za fašiste, a Rašeta za ustaše, genijalci.
sad im je opet okupacija