Life
14132 prikaza

Bivši YU agenti u Hrvatskoj boje se knjige Udbinog ubojice

Nastavak sa stranice: 1

O čemu je riječ, jasno možemo vidjeti u Poljskoj, gdje je otvaranje arhiva, blago rečno, skinulo pozlatu s najvećeg živućeg spomenika, Lecha Walesse. U veljači ove godine on je, nakon otkrića neporecivih dokumenata, priznao da je početkom 70- ih godina prošlog stoljeća bio suradnik komunističke tajne policije pod imenom “Bolek”.

Prvi predsjednik postsocijalističke Poljske, nobelovac, tu je činjenicu međutim nizom izjava relativizirao, pa je kod većine Poljaka ostao ikonom.

“Tko misli da je Walessa pametan, razočarat će se, ali još će se više razočarati onaj tko misli da je Lech glup”, rekao je jedan njegov prijatelj. Nešto slično moglo bi se dogoditi i kod nas.

"Dosadašnje iskustvo govori da desni politički milje vrlo rado grubo, često i neistinito, predbacuje neistomišljenicima suradništvo Udbe", tvrdi Josipović, pa nastavlja:

"S druge strane, mnogo je bivših suradnika Udbe i KOS-a upravo iz tog dijela političkog spektra."

Moglo bi se, misli bivši predsjednik, dogoditi da se intenziviraju priče o suradnicima Udbe, da se otkriju neka nova imena, da se povežu kodni nazivi s imenima osoba. Kod nas su, inače, mnogi pojedinci prozivani kao suradnici Udbe, ali uz te optužbe rijetko je kad išla dokumentacija pa se sve svodi na riječ protiv riječi.

Lukas Nola Lukas Nola Kultura 'Udba je bila u rangu KGB-a, egzotičnija od CIA-e i MI5'

"Ako bi se išlo u neselektivno otkrivanje imena suradnika Udbe, ne samo zločinaca, jer njihova imena treba otkriti i osuditi zločin, nego onih drugih, javnost će sigurno biti iznenađena tko je sve bio suradnik Udbe. Mislim da nešto takvo ne bi razveselilo ni lijeve, ni desne, ni crkvu, ni kulturnjake, ni mnoge druge strukture, jer bi i u njihovim redovima bili prokazani nekadašnji suradnici Udbe i KOS-a."

Vidjeli bismo i da su neki danas posebno žestoki kritičari bivše države i udbaša zapravo sami bili udbaši. Drugi je problem što se često zbog političkog podmetanja insinuira suradništvo Udbe te plasiraju dezinformacije i za suradništvo optužuju ljudi koji to nisu bili. Josipović očito odlično zna o čemu govori. Pitanje je koliko će reći Perković, koji sigurno raspolaže dokumentacijom i znanjem činjenica.

Njegov literarni predšasnik, Josip Manolić, u prvom je dijelu memoara devastirao brojne veličine i - nitko ga nije demantirao. Nastavak će, prema onome što se može čuti, biti još eksplozivniji - mnoga će imena iz domovine i emigracije, neka od njih prave ikone, ljuto stradati kad se objavi kako su i pod kojim uvjetima surađivali sa službom.

Moguće je - kako je sam Josipović zamjietio - da ova vrsta neobične ispovjedne proze kod nas opet oživi priču o lustraciji, koja je zamrla Karamarkovim odlaskom s velike scene. Puno bi bolje bilo - ako se već otkrivaju mračne tajne jedne, odnosno dviju povijesnih epoha, da se to uradi u skladu sa zakonom, da se pronađu mikrofilmovi s arhivom tajne policije, dogovore uvjeti objave, nego da stvar bude prepuštena literarnim i paraliterarnim nadahnućima bivših agenata.

Iako je u Hrvatskoj raširen mit prema kojemu je mikrofilmirana dokumentacija SDS-a uništena, to, čini se, nije istina, iako je tajna gdje se ona nalazi.

Ovdje se mora imati na umu i neobična složenost ove priče. Gotovo 800 agenata Službe državne sigurnosti SRH prešlo je u službu nove države. U oba režima agenti su, barem oni vodeći, bili ljudi “s dozvolom za ubojstvo”.

Brojna su ubojstva neriješena: Marko Bezer, Milan Levar, Milan Krivokuća, Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić, Stjepan Udiljak... Ante Nobilo misli da je većina tih slučajeva razriješena.

"Udiljak se zaista igrao pištoljem, bila je to čista nezgoda. Što se tiče Barešića, u izvještaju piše da se radilo o naivnoj vojnoj akciji. Slučaj Blaža Kraljevića poznajem detaljnije radi Blaškića. To je bila klasična sačekuša. Isti je slučaj i kod Paradžika. Čisti splet okolnosti je doveo do te pogibije. Svako od tih ubojstava je različito..."

Knjiga "Misija: Ubiti Tita, Pavelića, Luburića" Dobio svoje Life Špijunski rašomon: Tito i Pavelić u lovu na Luburića

Možda Perkovićeva memoaristika otkrije više detalja.

Kako je ubijen Josip Reichl Kir?

Perkovićevi bi memoari morali otkriti i detalje hrvatske tranzicije. Kakva je doista bila uloga službi u njoj, kako je i zašto baš Tuđman dobio putovnicu, je li to bilo na inzistiranje Josipa Perkovića ili Mike Špiljka - inače, jednog od ključnih protivnika ubijenog Stjepana Đurekovića, u čijim je knjigama, iz nepoznatih motiva, napadan i prozivan najuži krug Tuđmanovih pokrovitelja (od Steve Krajačića do samog Špiljka)? Sva ta pitanja vape za odgovorom.

Prema Nobilovim riječima, Josip Perković odigrao je jednu od ključnih uloga u osiguravanju mirne tranzicije u Hrvatskoj, odnosno sprečavanja građanskog rata. On je, sa suradnicima, usmjerio SDS prema mirnom prijenosu vlasti.

"Zamislimo da su dijelovi Službe krenuli na drugu stranu, imali bismo građanski rat. No oni su, na sastanku koji je inicirao Perković, rekli: ‘Mi ćemo prihvatiti svaku demokratski izabranu vlast, nećemo se miješati’", kaže Nobilo.

"Dođe li do otvaranja arhiva, pola HDZ-a će nastradati", kaže nam jedan sugovornik. No to će biti uglavnom oni stariji, jer su vlast u stranci preuzeli ljudi koji su tad bili pioniri. No u Crkvi i Matici mnogi brinu, a ponešto će se modificirati i udžbenici povijesti. Rusi su tek mnogo godina nakon revolucije koja je započela 1905. godine otkrili da je njezin začetnik, pop Gapon, bio doušnik carske tajne policije, Ohrane, dok se za Staljina ni danas pouzdano ne zna je li bio njezin agent ili ne.

  • Stranica 2/2
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • BESTpartizan 20:41 12.Lipanj 2019.

    špiljak i dolenc su bili umiješani u to đureković im je bio prijetnja