Adolf Hitler bio je apsolutno ovisnik, a u posljednjim danima imao je toliko upropaštene vene da liječnici nisu znali kako će mu dati preporučene količine omiljenih narkotika, uvjeren je njemački autor Norman Ohler. Kokain, heroin, morfij i metamfetamini pošasti su modernog doba. Nekad je njihovo korištenje bilo više nego prihvatljivo. Njihovo korištenje nekad je bilo preporučeno, a posebno je zanimljiv odnos nacističke Njemačke prema drogama.
Njemački pisac i scenarist Ohler godinama je istraživao kakav utjecaj su imale droge, specifično metamfetamini, na početne uspjehe nacističke vojske na početku Drugog svjetskog rata. Možda i najzanimljivije je da uopće postoje neke nove i neotkrivene informacije o Hitlerovoj Njemačkoj. "Mislim da droge nisu bile važne povjesničarima. Trebao je naići luđak poput mene da to istraži", rekao je Ohler za britanski Guardian.
Ohler se do sad nije bavio stručnom literaturom. Napisao je tri romana i radio je na scenariju za jedan film, ali to ga nije spriječilo da napiše ozbiljnu knjigu o povijesti. Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za njemačku povijest, Ian Kershaw, rekao je da u knjizi vidi ozbiljan pristup istraživanju i povijesti.
Prvotni Ohlerov plan bio je da će napisati roman o narkoticima u nacističkoj Njemačkoj, ali to se sve promijenilo već prvim odlaskom u državne arhive. Pronašao je bilješke doktora Theodora Morella, Hitlerovog osobnog liječnika, koji je dosad bio tek sporedni lik u svim djelima o nacistima i velikom Fuhreru. "Odmah sam znao da je istina luđa od fikcije", priča Ohler.
Ohlerova priča ima svoje početke u weimarskoj Njemačkoj, nakon završetka Prvog svjetskog rata, kada je farmaceutska industrija doživjela svoj procvat. Njemačka je bila najveći izvoznik morfija i kokaina koji su bili dostupni na gotovo svakom uglu. U tom razdoblju su najbliži Hitlerovi suradnici razvijali njegov imidž kao neumorne osobe spremne na rad za dobrobit naroda i države. Hitler je tada uživao ugled osobe koja ne dopušta bilo kakve toksine u prehrani, čak ni kavu nije pio.
Nije ni čudo da je nakon dolaska nacista na vlast početkom tridesetih godina prošlog stoljeća vođena oštra borba protiv narkomana i droga. Brojni ovisnici o drogama proglašeni su kriminalno neuračunljivima i bačeni u logore. Neke droge su ipak našle svoje mjesto pod nacističkim suncem. Fritz Hauschild iz berlinske tvrtke Temmler ostao je fasciniran američkim korištenjem amfetamina na berlinskim olimpijskim igrama i uspjehom kojeg su ostvarili američki sportaši. Počeo je raditi na njemačkoj verziji amfetamina i već 1936. godine imao je patent za prvi njemački metamfetamin, Pervitin.
Pervitin je gotovo pokorio njemačko tržište, a koristili su ga svi; od tajnica do vozača vlakova, a jedno vrijeme bio je dostupan i bez recepta.
Bilo je samo pitanje vremena kada će nacistički vojnici početi koristiti Pervitin, a oni nisu dugo čekali. Ostalo je pismo iz 1939. godine budućeg nobelovca Heinricha Bolla u kojem od roditelja traži da mu pošalju zalihe pervitina. To je bio jedini način kojeg je on znao da se bori protiv najgoreg neprijatelja jednog vojnika; pospanosti. Šef instituta za opću i obrambenu fiziologiju, Otto Ranke, provodio je testove kako bi ustvrdio koliko dugo vojnici mogu normalno funkcionirati. Zaključio je da je to najbolji lijek za umor kod vojnika, a on sam je jednom prilikom radio 50 sati bez prestanka i bez umora, ali s pozamašnim dozama Pervitina.
1940. godine, rat u Poljskoj je završio njemačkom pobjedom i Hitler je već gledao kako napasti i pokoriti Francusku. Generali Wehrmachta isplanirali su dotad neviđeni napad kroz guste šume Ardenskog gorja. Vojni liječnici dobili su naredbu da vojnicima redovito daju četiri tablete Pervitina tijekom noći i jednu tijekom dana. Vojska je naručila 35 milijuna tabletica samo za invaziju Francuske i Temmler je počeo s prekovremeni radom.
Međutim, je li samo metamfetamin odgovoran za vojne uspjehe u Francuskoj? "Droge su omogućile invaziju. Da nije bilo droga, ne bi bilo ni invazije. Hitler je bio oduševljen kad je čuo za plan, ali generali su rekli da je neizvediv. Njemački vojnici moraju se odmarati po noći i mogli bi ostati zarobljeni u gorju. Tada na scenu stupa Pervitin koji im je omogućio da ostanu budni tri dana i tri noći. Erwin Rommel i ostali zapovjednici tenkovskih jedinica bili su nadrogirani, a bez njih sigurno ne bi pobijedili", potpuno je uvjeren Ohler.
Krajem rata, droge su također bile u upotrebi, ali sada u sve beznadnijim situacijama. Njemačka ratna mornarica dobila je nevjerojatnu ideju; poslat će minijaturne podmornice u ušće Temze i tamo će napadati Britance. Problem je bio što je bilo mjesta samo za jednu osobu koja je danima morala ostati budnom. Doktor Gerhard Orzechowski razvio je žvakaću gumu s kokainom. "Bilo je to ludo i zastrašujuće istovremeno", kaže Ohler. Mladi mornari bili su zarobljeni u metalnim lijesovima i nisu imali kontakta s vanjskim svijetom. Nakon što su droge počele djelovati, počeli su psihički pucati. Zbog čestih psihoza su se jednostavno gubili u plavetnilu Atlantika i onda je postalo sasvim svejedno što mogu ostati budni i po sedam dana.
Istovremeno je u Berlinu Hitler patio od svojih problema. Kronično boležljiv, Hitler je desetljećima ovisio o Morellovoj pomoći. Sve je počelo u kasnim dvadesetim godinama prošlog stoljeća kada je Morell pomogao Hitleru sa želučanim problemima. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Hitleru su trebali sve jači preparati. Tijekom Drugog svjetskog rata Hitler je dobivao injekcije životinjskih hormona, što je dosta neobično zato što je inače bio uvjereni vegetarijanac.
Na kraju je Hitler dobivao po nekoliko doza droge Eukodala koja je danas poznatija pod nazivom oxycodone. Nakon pokušaja atentanta u Vučjem gnijezdu, Hitler je počeo dobivati i po dvije doze kokaina u kombinaciji s eukodalom.
Droge su imale gotovo čudotvoran utjecaj na Hitlera. U jednom trenutku ne bi mogao ni stajati, a već nekoliko minuta kasnije bi vikao na Benita Mussolinija. Kao i svaki drogeraš i Hitler je iskusio probleme s opskrbom.
Savezničke bombe pogodile su tvornice u kojima su nacisti proizvodili eukodal i pervitin, a Hitlera je pogodila apstinencijska kriza. "Za Hitlerovo loše zdravlje posljednjih dana Trećeg Reicha ne postoji jednostavno objašnjenje. Meni se čini da je imao apstinencijsku krizu. Sigurno mu je bilo grozno. Gubi svjetski rat i odvikava se od droga", sa smiješkom priča Ohler.
Krajem travnja 1945. godine, vidno bolestan Hitler počinio je samoubojstvo zajedno sa suprugom Evom Braun i nacistička Njemačka zauvijek je otišla u ropotarnicu povijesti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nema nacizma bez ovih redikula na slici,što ih podržavaju.