Sicilijsko poljoprivredno čudo posljednjih godina velikim dijelom počiva na modernom ropstvu, navodi u svojoj reportaži The Guardian. Nicoleta Bolos svake noći posljednje tri godine liježe na spavanje na prljavi madrac u provinciji Ragusa čekajući korake na stepenicama pred vratima. Prvo koraci, potom škripa vrata i onda metalni zvuk odlaganja pištolja na stolu pored njene glave. U sljedećem trenutku njen poslodavac liježe pored nje na madrac.
Noći su joj ispunjene silovanjem, dani batinanjem. Njen suprug se za to vrijeme opija. "Prvi put je moj suprug bio taj koji je rekao da da to moram učiniti, da vlasnik staklenika kod kojeg radimo želi spavati sa mnom. Kao i da, ako odbijem, da ćemo izgubiti posao i da će nas potjerati sa svoje zemlje", kaže Nicoleta Bolos za Guardian. Mislila je da je poludio, odbila je prijedlog, a on ju je zbog toga pretukao.
"Kad je naš poslodavac došao, prijetio mi je pištoljem. Rekao mi je da će mi pucati u glavu ako se maknem." Sljedećeg jutra opet je bila na poslu sa svojim suprugom, radeći na poslovima koji Italiju čine najvećim uzgajivačm i izvoznikom voća i povrća u Europi. Ona kaže da radnici imaju smještaj jedva podnošljiv, da za obroke dobivaju praktično hranu za mačke, da im se ne dopušta liječnička skrb.
A noću, Bolos i ostale radnice iz Rumunjske postale su zabava za farmera i njegove prijatelje. I tako već godinama. "Kad sam tek došla, mislila sam da dolazimo na težak, ali pristojan posao u još jednu europsku zemlju, ali smo završili kao robovi", kaže ona. U provinciji Ragusa, trećoj najvećoj izvoznici voća i povrća, na sezonskim poslovima je oko 5000 Rumunjki. Njihov položaj je sve gori skandal u smislu ljudskih prava, piše Guardian, a unatoč tome skoro sasvim nekažnjen.
Talijanska organizacija za ljudska prava Proxyma Association procjenjuje da je svaka druga Rumunjka koja radi u staklenicima seksualno zlostavljana, a skoro sve rade u uvjetima prisilnog rada i teškog izrabljivanja. Policija procjenjuje da u ropstvu diljem regije živi 7500 žena, uglavnom Rumunjki. Zapovjednik karabinjera na Siciliji Guido Volpe kaže da oni znaju da ih poslodavci ucjenjuju za seks.
"Te slučajeve nije lako ni istražiti ni zaustaviti, jer su žene uglavnom previše uplašene da bi o tome govorile", kaže on za Observer. Mnoge od njih, naime, u Rumunjskoj su ostavile djecu i obitelji koje prehranjuju svojim radom. Bolos je iz rumunjske Moldavije. U mračnom skladištu podiže i svoju petomjesečnu kći. "Prosječna plaća kod kuće je 200 eura. Ovdje se može zaraditi puno više, čak i uz cijenu patnje." Observer je razgovarao sa 10 Rumunjki u Ragusi.
I sve su navele rutinsko silovanje, 12-satni radni dan na ekstremnim vrućinama, bez vode, neke su se žalile i na uskraćivanje plaće, život u jezivim sanitarnim uvjetima i izoliranim građevinama. Na poslu ih tuku, prijete im oružjem, čak i da će nauditi njihovoj djeci i obiteljima. Profesorica Alessandra Sciurba sa Sveučilišta u Palermu o problemu je pisala još 2015. Sada kaže da je još i gore.
"Ono čemu svjedočimo točno je ono što je definirano u UN-ovoj Međunarodnoj organizaciji za rad kao prisilni rad i krijumčarenje ljudi", kaže ona. Lokalna državna tužiteljica Valentina Botti progoni mnoge slučajeve seksualnog zlostavljanja i radnog izrabljivanja. "Otmice, seksualni napadi i ropstvo tri su glavna zločina koje smo do sada utvrdili... Rijetke su žene koje izlaze sa svojim pričama.
Većina ih zlostavljanje prihvaća kao osobnu žrtvu koju moraju podnijeti kako bi zadržale posao", kaže ona. Posljedica je to da na Rumunjke, na koje otpada samo četiri posto populacije žena Raguse, otpada čak 20 posto registriranih pobačaja. Ausilia Cosentini, koordinatorica projekta Fari, svjedoči da mnoge od njih na pobačaj dolaze u pratnji svojih poslodavaca ili drugih talijanskih muškaraca.
Neki oblici izrabljivanja povremeno se izrode u opasnost po život, primjerice kad žene moraju raditi s kemikalijama bez ikakve zaštite. "Morala sam raditi s hranom prekrivenom pesticidom od kojega mi je jako pozlilo. Kašljala sam, nisam mogla disati. Bila sam trudna i rodila sam već nakon petog mjeseca trudnoće. Liječnici su rekli da je prerani porod bio posljedica posla i da će mi dijete vjerojatno imati oštećenja mozga od kemikalija", ispričala je jedna od radnica.
48-godišnja Gloria odbila je seks s poslodavcem, dobila je otkaz, prijavila ga policiji. Poslčije toga više je nitko nije htio zaposliti jer su ostali farmeri znali što se dogodilo. Nicoleti Bolos dogodilo se, pak, to da u jednom trenutku više nije mogla podnijeti silovanja i zlostavljanje. Napustila je i farmu i supruga. Međutim, ostala je bez novca, više nije mogla slati novac kući svojoj djeci u Rumunjsku. U domovinu se uspjela vratiti tek nakon što su joj novac za autobus poslali prijatelji.
A dok se ona vratila, vlasti u Rumunjskoj oduzele su joj skrbništvo nad oboje djece. I opet se morala vratiti raditi na Siciliju. Danas talijanski izvoz voća i povrća vrijedi 366 milijuna eura godišnje. Veliki dio toga potječe iz Raguse. Samo u južnoj Italiji procjenjuje se da radi 120.000 stranih radnika, o njima praktično ovisi cijela proizvodnja. Sicilijanski farmeri koji su nekoć svoje posjede punili migrantima i izbjeglicama koje nisu registrirali, sada su se okrenuli migrantima iz zemalja EU-a.
2006. na Siciliji je radilo samo 36 državljana i državljanki Rumunjske. Sad ih je više od 5000. Sljedeća najveća skupina su Tunižani. Giuseppe Scifo, predsjednik najvećeg talijanskog sindikata CGIL-a, kaže da su se istočnim Europljanima farmeri okrenuli u strahu da ih vlasti uhvate s ilegalnim migrantima. "Tako su nova meta postali građani EU-a, voljni prihvatiti niske plaće zbog očajne situacije u zemljama iz kojih dolaze", kaže on.
Predsjednik udruženja poljoprivrednika Coldiretti Gianfranco Cunsolo kaže da on sam nema drugog izbora nego slabo plaćati radnike. "Izrabljivanje radnika u Ragusi je posljedica i politike EU-a. Ne želim pravdati farmere i vlasnike staklenika koji migrante plaćaju loše, ali oni često osjećaju da nemaju izbora u natjecanju s drugim europskim tržištima. No, kada je riječ o seksualnom zlostavljanju žena, za to naravno da nema isprike.
Takve bi trebalo pohvatati i potrpati u zatvore. Žene su dobrodošle raditi u Ragusi i mora ih se ravnopravno tretirati. Mi to potpuno osuđujemo", kazao je. Stvarnost je, međutim, takva da, umjesto 56 eura dnevno, Rumunjske u pravilu dobivaju triput manje, a ni političke ni ekonomske vlasti tome ne staju na kraj. Do sada je samo jedan farmer optužen i sudski progonjen.
