Ako kojim slučajem njegov šef poželi neku posebnu namirnicu, Dirk Zimmerman, 35-godišnji chef na superjahti, sjeda u helikopter i kreće u potragu ne bi li ugodio bogatašu. Kako sam kaže, mnogo je puta poletio s jahte u potrazi za tikvicama u Omanu, tartufima u Argentini ili pak za rajčicama koje rastu na obližnjem pacifičkom atolu.
"Šokiralo bi vas kad bi znali koliko su novca u stanju potrošiti, ali dvosatni let helikopterom u potrazi za hranom me uvijek razveseli", kaže Zimmerman dok priprema sushi u profesionalno opremljenoj kuhinji 60-metarske jahte 'St David' ukotvljene u Monacu.
Jahta St DavidI dok bogati postaju sve bogatiji - samo prošle godine bilo je 145 novih milijardera - rastu i narudžbe za novim superluksuznim jahtama duljim od 24 metra. Ovog trena gradi ih se više od 500 u brodogradilištima po svijetu.
Neke od njih predviđaju i više od 100 zaposlenika. Ukupno ova grana turizma zapošljava oko 37.000 ljudi, a mladi koji sebe vide u tom poslu školuju se na Southampton Soltent University koji od nedavno nudi i dodatno usavršavanje na Warsash Superyacht Academy.
Svakog proljeća deseci mladih Britanaca odlaze na usavršavanje u Antibes na Azurnoj obali, neslužbeno središte za regrutaciju posada, gdje šeću dokovima u potrazi za srećom.
Jahta St DavidI dok je to jednima posao iz snova, mnogi znaju da postoji i druga strana medalje. Nesreće, povrede, smrti sastavni su dio ovog posla i rad na jednoj takvoj superjahti može biti opasniji od rada na naftnoj platformi.
Samo u posljednjih nekoliko godina trojica mladih članova posade izgubili su život dok su služili svojim superbogatašima.
Nitko nije odgovoran
Takve superjahte obično bez prekida plove oko svijeta i samo nakratko pristaju u neku marinu, a razlog je upravo taj da se ne moraju nigdje registrirati i plaćati poreze. Zato i posade ne mogu imati istu pravnu zaštitu kao oni koji rade na kopnu.
Obitelji se žale da u slučaju nesreće ili smrti, nemaju koga tužiti, a da nikad, baš nikad nisu dobili izraze saučešća, a kamo li pomoći u slučaju pogibije njihovih najmilijih, kao što se nikad nitko od bogatih vlasnika jahti nije pojavio na sprovodu.
Michael Hanlon imao je 22 godine kad je u ožujku 2013. dobio posao iz snova - da bude instruktor vodenih sportova na 62-metarskoj jahti 'Faith' u posjedu kanadskog modnog milijardera Lawrencea Strolla. Ni mjesec dana kasnije i prije no što je zaradio prvu plaću od oko 3.500 dolara, bio je mrtav.
Jahga FaithVratio se mrtav umoran nakon noćnog provoda izvan broda u Antibesu na francuskoj rivijeri. Odradio je dvije smjene turista, radeći dan i noć, a onda je otišao u lokalni bar proslaviti što je prvi put u životu preplovio Atlantik.
No, kako se jahta noću zaključava, on je pokušao ući na nju neslužbenim izlazom za slučaj opasnosti. Pao je s gornje palube i udario glavom u mol, te potonuo. Njegovo tijelo pronašli su tek idući dan.
Jacob Nichol iz Cornwalla umro je prošle godine kad mu je bilo tek 24. Dvije godine proveo je u bolnici s teškom povredom mozga nakon što je pao sa superjahte 'Kibo' dok ju je čistio kad je bila vezana na doku u Palma de Mallorci.
Dvije godine u komi
Bio je treći asistent inženjer i kobnog dana je bio vezan sigurnosnim užadima dok je prao jahtu iako to uopće nije bio njegov posao.
Pao je i slomio lubanju. Ruski multimilijarder Alexander Mamut, u čijem je posjedu 90-metarska jahta, nije bio tada na brodu. Nakon deset dana u komi u bolnici u Palma de Mallorci, prebačen je u rodni grad i od tada mu je trebala konstantna medicinska skrb i njega.
Godine 2010. Robin Black dobio je poziv od kapetana 15.000.000 funti vrijedne superluksuzne jedrilice 'Burrasca' da bude časnik zadužen za putnike i opremu. Upravo se bio održavao yacht-show u Monacu u poznatoj Port Hercules.
Nastavak na sljedećoj stranici...
