Kako je kapetan ispričao ocu, Robina nisu vidjeli 24 sata, od trenutka kad se tender - brod kojim goste s jahte prevoze do obale, a kojim je upravljao Robin, sudario s drugim čamcem.
Uplakanoj obitelji kapetan je rekao da ne brinu, da će njegove osobne stvari ostaviti policiji u Monacu i da će u more baciti cvijeće, a onda su isplovili dalje zacrtanom rutom.
Bez milosti
"Ne mogu vjerovati da je jahta isplovila prije no što su pronašli tijelo mog sina i prije no što smo mi doputovali u Monaco. Ne mogu vjerovati da u takvoj tragediji oni jednostavno dižu sidro i odlaze, a rodbinu ostavljaju da se sami bave s papirima, policijom i svim drugim", govori Robinova majka.
Kako kažu, ne znaju ni čija je 'Burrasca', mogu samo pretpostavljati da je u vlasništvu nekog ruskog tajkuna, ali to nitko nije dužan otkriti. Iz jahte nisu tražili ni ronioce koji bi eventualno pronašli Robinovo tijelo. Ronioce je angažirao obiteljski prijatelj koji je kapetan druge superjahte, no ronioci nisu uspjeli pronaći Robina jer u trenutku potonuća nije imao na sebi prsluk za spašavanje. Također, nije imao ni životno osiguranje.
A kad nešto pođe po zlu, dodatni problem sa superjahtama je taj da je sasvim nemoguće saznati i razumjeti čiji zakoni bi se trebali primijeniti. Brodovi često plove u međunarodnim vodama, na dnevnoj bazi vodi ih osoblje i menadžment kompanije kojoj se ne zna vlasnik, a brodovi su obično registrirani u offshore kompanijama u zemljama poput Paname ili Djevičanskih otoka.
A da stvar bude gora, brodovi mogu biti registrirani u nekoj trećoj zemlji i ploviti pod njezinom zastavom iako tamo uopće nisu stacionirani. Tako je i 'Burrasca' u trenutku Willove smrti, bila registrirana na St. Vincentu u Karibima, Britanija nije tražila istragu, a lokalne vlasti su to proglasile nesretnim slučajem.
U zapisniku je pisalo:"Black je upravljao tenderom... na sidrištu je bila gužva, kad se vraćao prema matičnoj jahti sudario se s drugim brodom koji je bio usidren u luci... tender je pronađen kako pluta bez nadzora.. tijelo g. Blacka nije nađeno."
Njegova sestra kaže da je Robin volio svoj posao i ovo mu nije bilo prvi put.
"Taj posao je lijep, slao mi je selfije s 50 Centom i Jamiroquaijem... Ja bih taj posao svakom preporučila, ali prije no što prihvate poziv mladi ljudi moraju znati jesu li osigurani i da svakako saznaju u čijem je vlasništvu brod."
No, članovi posade također dobro znaju da ako su i osigurani, njihov život vrijedi mnogo manje no što to misle njihovi roditelji. Osim toga, osiguranje ne može pokriti sve.
"Život na brodu je fenomenalan za vlasnike jer tu dobivaju uslugu sa sedam zvjezdica. Ali za časnike i posadu to je sasvim druga priča", kaže Danny McGowan, strateški organizator u Nautilus International - udruzi pomoraca. Došao je na show u Monako iz ureda u Londonu da bi upozorio upravo na pogibije mladih radnika i da bi upozorio na opasnosti ovog posla u industriji koja se smatra vrhuncem glamura.
Jahta Vijay Mallye, indijskog tajkunaUpravo zastupa 42-članu posadu sa 67-metarske jahte indijskog multimilijardera Vijaya Mallye. Posada nije plaćena mjesecima i duguje im se oko milijun dolara. McGowan je uspio njihov slučaj dovesti do suda, pa je jahta konačno zaplijenjena na Malti.
Mallya, inače suvlasnik indijskog tima Formule 1, uhićen je u Londonu prošle godine zbog optužbi da je Formulu financirao opranim novcem, pa ga traže i indijske vlasti da bi mu sudile.
Mallya živi u Hertfordshireu u vili, a njegova jahta, na kojoj je i kino dvorana sa 15 sjedala i piano Eltona Johna, ostala je i dalje ukotvljena na Malti zajedno s posadom.
"Posade rade svaki dan bez predaha, nerijetko od jutra do mraka, pa i dulje. Ne samo da pogibaju. Ima tu na tisuće drugih ozljeda, ali i povreda radnog prava. Posadi se, pri ulasku u brod putovnice oduzimaju a izbacuje ih se i za najmanju pogrešku. Vlasnici jahti na posadu gledaju kao na 'potrošnu i zamjenjivu radnu snagu'. Nisam tu da bih se borio protiv multimilijardera, nego da zajedno s njima ovaj posao unaprijedimo", kaže McGowan za The Guardian.
