Bog, nastavio je Uzinić, nije samo naš, nego je i njihov. I oni mole... Ima jedan film, ‘Svemogući Bruce’, u kojemu je Bruce dobio ulogu Boga pa mu je dosadilo odgovarati na puste molbe.
Onda je stavio da svi dobiju na lotu, a kad dobije svatko - ne dobije nitko. Bog ne funkcionira tako. On ne donosi medalju, ali nas molitva ososobljava da damo najbolje i osvojimo. I to nama pomaže....
Znači, molimo se da budemo bolji, ali ne za to da nam bog osigura centimetar više od konkurentice ili nas izvuče iz ofsajd zamke. Božja ruka ne služi za davanje golova u nogometu, kako je heretički tvrdio Maradona.
Ima li boga, on svakako ima važnije zadaće. Temelj Isusove etike uvijek je stavljanje u kožu Drugoga, radikalno nadilaženje sebičnosti.
To je zlatno pravilo, ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine. Slučajno smo rođeni u ovoj koži, mogla je biti i neka druga.
Prošle zime, u vrijeme velikog izbjegličkog vala, biskup je hrabro izrekao stav koji je mnoge šokirao: “Ne smije se postavljati pitanje treba li primiti izbjeglice, nego treba postavljati pitanje samo kako ih primiti”.
Biskup je - to je način na koji on razmišlja - rekao kako se trebamo prisjetiti da smo “i sami bili izbjeglice i da su nas drugi primili”.
A onda je dodao i nešto što se ni političari ne usuđuju naglas izreći: “Demografska slika Europe ne može se popraviti ni jednom pronatalitetnom politikom. Europa, pa i Hrvatska, morat će se osloniti i na imigracijsku politiku”.
"Europa zbog poprilično niske stope rađanja ima sve više starijeg stanovništva, u što se sve više uključuje i naša domovina, pa postoji potreba njihova dolaska", rekao je Uzinić.
Potreba dolaska? Čak su i naši državnici najavljivali postavljanje žice i gradnju ograde. No biskup se postavio točno kako nalaže poslanica Galaćanima:
“Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškoga roda ni ženskoga, svi su braća, čak ne nužno u istoj vjeri”.
Dubrovački biskup, koji u Hrvatskoj ima reputaciju “Franjina čovjeka”, na krajnjem jugu naslijedio je ultrakonzervativca Želimira Puljića i nema nikakve sumnje da baš on predstavlja lice Crkve kakvo bi Papa volio vidjeti kao dominantno.
“Mi nikoga ne osuđujemo unaprijed, tako da svatko tko je umro kao vjernik i nije javno istupio iz Crkve ima pravo na javne mise, pa tako i Ante Pavelić, ali smatram da u cijeloj situaciji nije dobro što se one vrše javno jer one nisu samo mise, nego nose sa sobom i određene političke poruke. On ima pravo na misu kao i bilo tko drugi. Nikoga ne osuđujemo, ne odbacujemo. Vrata Crkve koja je Krist otvorio uvijek su otvorena i nikome nisu zatvorena. Smatram da je ta misa ispolitizirana jer sa sobom nosi određene poruke povezane sa sustavom koji je bio zločinački. Ne bi trebala biti javna misa niti bi je se trebalo propagirati.”
Mate Uzinić bio je i jedini član HBK koji je javno napao vandale koji su po pravoslavnim objektima u Dubrovniku i Splitu ispisivali ustaške grafite.
Uzinić je u više navrata vrlo otvoreno kritizirao i stranačke angažmane svećenika tvrdeći da su neprilični.
"Naše propovijedi trebaju navještaj evanđelja Isusa Krista i nikad ne smiju postati politički govori! Osobito nam propovijedi nikad ne smiju postati stranačka propaganda jer ćemo u tom slučaju kompromitirati i evanđeoski navještaj. Nažalost, bojim se da uvijek nismo sposobni pronaći dobru mjeru. No ponekad nam se, frazom da se Crkva ne smije miješati u politiku, osporava da kažemo ono što možemo i trebamo kazati", rekao je Uzinić.
Biskup se, valjda jedini u Crkvi, nedavno - prije izbornog raspleta - založio i za veliku koaliciju, pod uvjetom da ona bude stvorena radi ostvarenja općeg dobra.
Koliku to hrabrost znači jasno je iz činjenice da su brojni svećenici Zorana Milanovića doživljavali gotovo kao Lucifera, a SDP kao crvenu inkviziciju.
Stav biskupa Uzinića jednom je bio toliko suprotstavljen stavu sisačkog biskupa Košića da se Uzinić morao ograditi od takvih interpretacija.
No Uzinić je znao slati i sasvim ovozemaljske poruke zanesenjacima iz crkvenih redova.
Kad je bivša ministrica socijalne skrbi Bernardica Juretić govoreći o natalitetu rekla: “Molite boga”, biskup je dodao:
“Da, molite se, ali treba i raditi da bi bilo djece”.
Sirijci, Srbi, komunisti, konkurirajuće skakačice motkom..., sve su to Uziniću božja djeca. Sveto, dakako, ne znači da biskup nije konzervativac.
“Neki možda danas očekuju od pape Franje da će pristati na labaviji odnos prema abortusu, kontracepciji, eutanaziji, homoseksualnim brakovima i usvajanju djece istospolnih parova, celibatu, ređenju žena, ali već sutra će shvatiti kako je riječ o crkvenoj doktrini koju će pontifeks možda mijenjati u nijansama, ali stavovi će više-manje ostati isti”, napisao je na Facebooku.
Uzinić je podfržavao U ime obitelji i pozivao vjernike da glasaju ZA na referendumu o braku.
Zabranio je prikazivanje filma “Parada” s temom homofobije i gay pridea u crkvenoj dvorani, ali je isto tako pozvao vjernike da ne budu nasilni prema Gay Prideu u Splitu.
Rekao je da ćirilica označava zločince. Nekoliko puta zabranio je izlaganje aktova na izložbama u crkvenim prostorima, a jedan je dubrovački portal napao na misi jer su objavili intervju s članovima udruge Protagora koji se zalažu za sekularizaciju.
Ipak, biskup Uzinić za naše okvire znači dramatičan iskorak naprijed. Njegov credo, kojega se mnogi, očito, ne drže, glasi:
“Želimo li kršćanski odgovoriti izazovima svojeg vremena, uvijek se trebamo pitati ima li ono što govorimo i činimo ikakve veze s evanđeljem”.
Njegovi odgovori uvijek su dati u tom duhu, šteta je što je više izuzetak nego pravilo i što u ekumensoj sferi nema ravnopravnog sugovornika, barem zasad.
