Pater Ike Mandurić i don Damir Stojić prije tri godine bili su samo anonimni svećenici, kapelani, ljudi neobičnih sudbina koji su odlučili dati život za Krista. Danas ih mnogi smatraju duhovnim liderima nove konzervativne revolucije u Hrvata.
Prvi je na veliku desničarsku scenu stupio s braniteljskim prosvjedima, kad je stao na vrata crkve sv. Marka, ispred kordona oklopljenih policajaca.
Drugoga je hrvatska javnost upoznala još ranije, kad je postao propovjednik lika i djela Željke Markić, ali i referenduma protiv gay brakova što ih je ona, u suglasju s dijelom Katoličke crkve, vodila i organizirala.
Nakon što su se njima bavili novinari showbiz rubrika jer su obojica ljetos provodila evangelizaciju na Ultri, golemom festivalu elektroničke glazbe u Splitu, sad su zajedno bili na sceni nove velike desničarske i konzervativne manifestacije u glavnom gradu, na pravome masovnom egzorcizmu, predvodeći molitvu protiv onih koji se odupiru gradnji crkve u jednom zagrebačkom parku! Tko su ova dvojica svećenika? Tko stoji iza njih?
Imaju li zaleđe u političkim centrima moći? Podržava li ih Kaptol? Je li slučajno da je i Stojić došao u Hrvatsku iz Kanade?
"Doista ih se može smatrati ideološkim egzorcistima, ali oni ne skrivaju ni one prizemnije egzorcističke nakane, pa o tome otvoreno govore! Eto, don Damir Stojić vam je to i javno opisao", govori nam jedan čovjek iz vrha Katoličke crkve.
I doista, propovijed o egzorcizmu mladog salezijanca objavljena je na nekoliko katoličkih portala, sa šokantnim detaljima:
"Dobio sam poziv u 23 sata. Dogodilo se u Cvjetnom naselju. Čim su me nazvali i kad sam shvatio o čemu se radi, došlo mi je loše u stomaku. Jedna djevojka i dečko nešto su molili, a djevojka je počela strašno reagirati. Dečko ju je zatvorio u sobu, ona je vrištala, urlala. Došao je njegov cimer, vidio je masu ljudi, zaprepastio se. Ušao je u sobu i vidio kako trojicu baca po sobi. On ju je uhvatio za noge, a demon iz djevojke ga je pogledao ravno u oči i rekao mu: ‘Hoćeš li i meni širiti noge kao što si širio noge onim djevojkama’ i zatim je demon iz cure nabrajao djevojke s kojima je ovaj dečko spavao. Dečko ju je pustio, prestravljen, razoružan. Meni se djevojka obraćala na engleskom jeziku, demon iz nje stalno mi je ponavljao: ‘You are false’ (ti si lažac). A zatim smo kolega svećenik i ja čuli kako proklinje svetog Ivana Bosca. Svi koji su to vidjeli, a bilo ih je mnogo, svi su se došli ispovijediti odmah istu noć. Ispovijedali smo kolega svećenik i ja na Knežiji od jedan sat ujutro do tri, četiri sata ujutro. Tu noć spašeno je nekoliko duša. Dečko kojemu se demon obratio nije se ispovijedio pet godina..."
Don Damir Stojić imao je nekoć gotovo kultni status među studentima vjernicima, a kao studentski kapelan izvrsno je kotirao u samom kaptolskom vrhu, kod kardinala Bozanića. Sad je čitava priča proširena, on je nedvojbeno zauzeo i političku poziciju.
"Stojić je vrlo inteligentan i smiren. Možda jest desnije političke orijentacije, ali ne tako radikalno kao Ivan Ike Mandurić. Danas je zapravo svatko tko se bori za Crkvu obilježen radikalno desno, pa tako i don Stojić", objašnjava nam sugovornik s Kaptola koji dobro poznaje don Stojića i Iku Mandurića.
Za Iku kaže da definitivno naginje radikalnoj desnici, ali da je “zapravo samo Hrvat i veliki domoljub koji je bio branitelj”.
"Sad kad je Juraj Jezerinac otišao u mirovinu, mediji traže njegovu zamjenu po pitanju desničarskih stavova. A Mandurić je očito na tom putu", nastavlja naš sugovornik koji napominje da je Mandurić solo igrač, nije bio u sjemeništu (zaredio se tek u 47. godini), pa iza sebe nema svećenićki lobi, generacijski ni interesni.
Oba svećenika vrlo su bliska vođama braniteljskih udruga, pater Mandurić se jasno distancirao od HDZ-a (i SDP-a, dakako), pa nije slučajno da ih se povezuje s ekipom iz Mosta, ali i - logično - pokretima Željke Markić.
Don Stojić je bio jedan od najglasnijih promotora njezina referenduma protiv gay brakova, a mediji su se zabavljali čitavim nizom bizarnih poruka koje je upućivao mladima s oltara na raznim tribinama i predavanjima.
Objašnjavao je da je “masturbiranje grijeh jer se tad prosipa sperma”, tvrdio da je medicinski “nevjerojatno da djevojka zatrudni tijekom silovanja”, opisao da su djela o Harryju Potteru napad na mladu generaciju i da potkopavaju vjeru u Boga, a pohvalio se i da “aktivno prati 7-8 momaka koji imaju sklonost prema istom spolu”, pa im kaže:
“Vi možete bolje. Brak je ključna tema. To je dokaz Božje ljubavi za čovjeka”.
Don Stojić je salezijanac, pripadnik redovničke družbe koju je sredinom 19. stoljeća utemeljio sv. Ivan Bosco i koja goleme napore ulaže upravo u širenje vjere među mladimo.
Godinama je djelovao u jarunskoj župi Duha Svetoga, gdje je vodio i žensku odbojkašku ekipu nazvanu po utemeljitelju reda.
Kad je na Jarunu nikla monumentalna crkva Sveta Mati Slobode, ondje se prije petnaestak godina počelo formirati vjersko i ideološko jezgro pokreta koji danas nazivamo novom konzervativnom revolucijom.
U toj priči su bitni likovi vlč. Zlatko Sudac, njegove propovijedi, predavanja i seminari (upravo je u Sv. Mati Slobode izrekao neke od svojih politički najjačih poruka), zatim Željka Markić i niz prolife aktivista (svakako je tu bitan i Stjepo Bartulica, savjetnik tehničkog premijera Oreškovića), pa stotine branitelja koji su u vjeri i Crkvi nalazili utjehu za sve frustracije što su im ih priuštile političke elite...
Za patera Ivana Iku Mandurića šira je javnost doznala kad je prošle godine zaustavio ulazak interventne policije u crkvu svetog Marka tijekom braniteljskog prosvjeda.
Duhovni voditelj molitvene zajednice Srca Isusova u zagrebačkoj bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, također na svojim misama, okuplja stotine mladih.
Svećenikom je postao tek u 47. godini, štošta se nagađa o njegovu prethodnu životu (i sam je jednom rekao da je “znao biti jako daleko od Boga”), studirao je arhitekturu, a zaredio se nakon ispovijedi kod pokojnog međugorskog fratra Slavka Barbarića.
Prije svećeništva bacao je koplje i bio u Domovinskom ratu, a danas - baš poput don Stojića - baca izjave kakve nisu drage dijelu Crkve koja smatra da svećenik treba biti tih, skrušena srca i ponizna duha.
Na primjer: “Volim i pedere! Mnoge i poznajem, prepoznajem. I zavolim ih uvijek kad ih upoznam. Kako i ne bih? I Isus ih voli, to sam siguran, naravno, više od mene, i uči me tome”.
Isusovac Mandurić je vrlo aktivan na svojem profilu na Facebooku i tu artikulira političke poruke koje se s lakoćom mogu povezati s Mostom:
“Nisam za to da se glas da ni SDP-u ni HDZ-u. Jer im ne vjerujem. Posebno me rastužuje nekad dragi HDZ jer imam duboki osjećaj da toj stranci uopće nije toliko stalo do toga da se pitanje braniteljske muke riješi, nego tek do toga da ovaj prosvjed njima donese političku dobit”.
Priznaje da mu je HDZ nekad toliko toga značio i nije mu jasno u što se to pretvorio. Postao mu je nepoznat, dalek, stran. Kao da nikad nisu bili zajedno.
Iako nije bio istaknut u medijima kao don Stojić, i pater Ike Mandurić je bio snažno angažiran oko referenduma Željke Markić protiv gay brakova, poticao je mlade vjernike i studente da skupljaju potpise, na kraju se našao i u stožeru sa Željkom Markić, a zajedno su iščekivali i rezultate.
U svibnju ove godine zajedno su predvodili “Hod za život”, a na Zrinjevcu im se pridružila i Oreškovićeva supruga.
Kao što su zajedno djelovali u referendumu Željke Markić, tako su obojica bili aktivni u braniteljskim prosvjedima u Savskoj.
Don Damir Stojić je na improviziranom oltaru za Božić 2015. održao misu polnoćku.
Tada je zgrozio javnost izjavom da “našu djecu za novac dolaze ubijati oni preko Dunava”, misleći valjda na navodne liječnike iz Srbije koji izvode abortuse u Vinkovcima ili Vukovaru.
Ne bi stoga danas trebalo biti čudno da ova desničarska i konzervativna prolife ofenziva rezultira prestrašnom i sramotnom situacijom poput one koja se zbila sredinom ovoga tjedna.
Aktivisti inicijative 40 dana za život – Vukovar na svojem su profilu na Facebooku užasavajućom objavom dali do znanja da “znaju da određena pacijentica stiže na abortus u Opću bolnicu Vukovar” pa pozvali svoje simpatizere da se “u velikom broju odazovu molitvenom skupu ispred Opće županijske bolnice Vukovar” i dočekaju tu nesretnu ženu.
Jasno je, dakle, da će se priča koju s oltara artikuliraju don Stojić i pater Mandurić nastaviti bez kompromisa sve do ostvarenja konačnih ciljeva (koje su već definirali likovi poput Glasnovića).
Neće stati u ambiciji da zabrane abortus, neće stati u nastojanju da provedu neki oblik lustracije, da promijene kompletnu medijsku sliku u zemlji niti će odustati od udara na sekularnu državu.
Iako se mislilo da će stvari biti ponešto usporene padom vlade, dolaskom Plenkovića, odlaskom Karamarka, Oreškovića ili Hasanbegovića, pravi lideri ove priče su - kao što je Express već i objavio - neki drugi ljudi.
Konzervativna revolucija ne odustaje. Akcije oko gradnje crkve u zagrebačkom parku ili oko povlaštenog statusa koji bi studenti teologije trebali imati na Filozofskom fakultetu dokazuju da se radi o definiranom procesu, o strategiji koja ima snagu vjerskog i društvenog pokreta.
Isključivog, ali učinkovitog u ostvarenju svojih ciljeva. Našim egzorcistima pakao je nastanjen uglavnom dobro poznatim dušama - glavni “đavo u selu”, crveni Lucifer, je Josip Broz Tito, bivši namjesnik vraga na zemlji.
Odmah do njega je kor demona, poput onih koje je Dostojevski prikazao u svojem čuvenom romanu “Bjesovi” - to su Vladimir Bakarić, Zoran Milanović, Miroslav Krleža, Ranković, Josip Perković...
Dio duša koje su nekad bile crvene, poput Andrije Hebranga, pomilovane su zbog svoje nacionalne svijesti, kao i Franjo Tuđman, kojemu je Crkva progledala kroz prste zbog mladenačkih zabluda kojih se riješio već sa 60 godina.
On je neka vrsta razmetnoga sina koji se vratio.
Crkva još ne zna što će s Josipom Manolićem, koji je bio crveni, pa crni, pa je u cvijetu svoje starosti, s nepunih sto, opet pocrvenio, no posve su svjesni da je, i 40 godina nakon smrti, njihov glavni protivnik Josip Broz Tito, čovjek koji je božje carstvo htio uspostaviti na zemlji, a dobre kršćanske duše zaveo davanjem stanarskih prava, škola, tvornica, samoupravljanjem i drugim sotosnkim djelima.
Sotona se, znamo svi, voli prikrivati - no Crkva i za to zlo ima lijeka, inače ne bi trajala oko 2000 godina.
Uz don Stojića i patera Mandurića, još je jedan svećenik na dobrom putu da postane dio nove hrvatske konzervativne struje. Riječ je o don Josipu Radiću koji je svojedobno bio privremeni egzorcist u zadarskoj nadbiskupiji.
Danas je don Radić vrlo zauzet svećenik, vodi tri župe u zadarskom zaleđu, a svaku posljednju nedjelju u mjesecu u Polači nakon svete mise polaže ruke nad ljudima i moli molitvu Otklinjanja te moli molitvu za Oslobođenje nad potrebitima.
Tako je prilikom jedne takve molitve jedna ospjednuta osoba povikala: “Ja sam Tito”.
Vijest o ovom egzorcizmu brzo se proširila te je prenesena i na stranici katoličkog radija Božje milosrđe na Facebooku.
Don Josip je o svemu progovorio za taj radio:
“Da, sjećam se da je jedna osoba tijekom obreda egzorcizma zavikala: ‘Ja sam Tito!’ Ali dodaje: ‘Ne sjećam se da me osoba uhvatila za prsa i podigla u zrak”.
Sveopća klerikalizacija hrvatskoga društva očito je nezaobilazan trend, koji vremenom dobija i na širini, i na dubini, i na silini.
Pravci prodora su brojni: Crkva nastupa preko dviju vodećih političkih stranka, naročito preko Mosta, ali ima i minuciozno razrađene softvere, moćne mreže za lov na ljudske duše.
Na sva četiri programa javne televizije utjecaj Crkve veći je nego ikad u povijesti.
Prvi program nedjeljom zna emitirati sate i sate vjerskog programa, neusporedivo više nego javna televizija u Italiji ili Portugalu, no u zadnje vrijeme je - zato što ideolozi ovog prodora ne žele ostaviti ni zrno žita “neprijatelju”, pod silovitim udarom i Treći program, za koji manje-više ognjištarska desnica nije marila.
To je tako zato što ideolozi ovoga gibanja ne misle ostvarivati ograničeni utjecaj, nego provoditi sveobuhvatnu revoluciju: oni žele neku vrstu katoličke Civitas dei, Države božje, u kojoj će se sve odvijati prema zamislima crkvenog vrha.
Sve je češća praksa da na natječajima za pojedina radna mjesta, posebno u onome što Louis Althusser naziva ideološkim aparatima države (mediji, škole, muzeji itd.), kandidati za posao navode sakramente - ne samo krštenje, nego i druge, kao što su u vrijeme “ancient regimea”, starog sustava, obavezno navodili da potiču iz “siromašne, radničke ili seljačke obitelji”.
Na djelu je, zapravo, ne samo uspostava nove forme “moralno političke podobnosti”, nego totalni prevrat.
Karizmatici, egzorcisti, klerici, redovnici, novinari, političari, ministri, ministranti, predsjednica, tehnički premijer, žena tehničkog premijera, prošli kabinet, budući kabinet, mediji, udruge, crkvene ili civilne, sve te sile vode hrvatsku u pravcu poljskog modela.
