U intervjuu za Der Spiegel, Gabi Delgado-López hladno će o novim internetskim revolucijama zaključiti: ‘’Buniš se malo za vikend, odeš na posao u ponedjeljak i tamo si do vikenda miran kao bubica. To je pobuna koja ne ide iz glazbe”.’ Ispred diseldorfskog alternativnog kluba Ratinger Hof, u koji je zalazio i Joseph Beuys, osamdesetih je zacementiran dvojac DAF (Deutsch Amerikanische Freundschaft), ironično izvrćući njemačke opsesije tijekom Hladnog rata.
Prvotno punkerska petorka s gitaristom, basistom i bubnjarom s albumom ‘’Alles ist gut’’ (Virgin, 1981.) postaju ono što su u kolektivnoj underground memoriji i danas - minimalistički elektro duo u kontri pop imperijalizmu i rock atavizmu. Seksualnu energiju izjednačuju s plesom, a kožu, gole bicepse i znoj predstavljaju u ničeanskom ključu volje za moć koketirajući i ismijavajući svaki totalitarizam te nacističku opsesiju savršenim tonusom i kontrolom tijela. Već i sami omoti albuma sugeriraju da to otkrivanje i sjaj dolaze do izražaja tek u hard core noćnim klubovima gdje će vokal Gabi Delgado-López i bubnjar Robert Görl tražiti 30 litara vode po nastupu. Nimalo infantilni sweat, baby, sweat.
Gabi Delgado-López
U zlatnom dobu dvojaca od Soft Cella, Tears for Fears, Wham! do Cabaret Voltairea, DAF zauzimaju mjesto izvan svake konfekcije i brižljiva poliranja zvuka. Delgado tekstove stvara na improvizacijama, sloganima, uvijek koristeći imperativ koji će oblikovati blago zaprljanim, mačo vokalom. Minimalističkim bubnjem Görla, uz pripadajuće instrumente poput stajlofona i inzistiranjem na staccatu, dobiva se, kako bi rekao kritičar Simon Reynolds, tehno primitivizam miljama udaljen od njihovih sumještana, Kraftwerka, s kojima dijele ipak nešto zajedničko, legendarnog producenta Konrada Connyja Planka. Najveći hit ‘’Der Mussolini’’ ruga se marširanju Hitlera, Mussolinija, ali i Isusa Krista držeći ih sve čvrsto na plesnom podiju jer za njih su fašizam i religija kao hedonizam i junaštvo, rizik koji se mora podnijeti da bi njemački novi val bio slobodan.
U gotovo proročkom singlu ‘’Kebab Träume’’ (1980.) odjekuje u grupnom vrisku ‘’Deutschland, Deutschland, alles ist vorbei!’.’ Nijemci ga danas sve češće izgovaraju na prosvjedima, dok ga rafinirano filmski kadrira Fatih Akin. Hipnotička, ni na na na, gay balada ‘’Der Räuber und der Prinz’’ (1981.), u kojoj Delgado jedva dodiruje usnama mikrofon, u pauzama zaziva zadovoljštinu.
Posljednji album ‘’Nur Noch Einer’’ (Grönland, 2021.) nastaje u nezahvalnim okolnostima. Inicijalne ideje dvojca da sakupe sirovi zvuk osamdesetih s prvih proba, ali i odaju počast garažnom nasljeđu prekida Delgadova smrt prošle godine. U želji da zaokruži priču još jednom, Görl prvi put piše stihova i pjeva. Njegov glas je distanciran i ne želi glumiti Delgadovu ekspresiju. Na ‘’Erste DAF Probe’’ čujemo smijeh i eksperimentiranje s lo-bit looperima te se prisjećamo Bowiejeve ‘’Space Oddity’’.
U ‘’Kunststoff’’ i ‘’Wir sind wild’’ odjekuje stari DAF u prvom redu kad u brijačini Görl recitira ‘’out of tune ist unsere Spiele’’. ‘’Das Pur Pur Rot’’ nešto slabašnije zaziva erotičnu i već spomenutu ‘’Der Räuber und der Prinz’’, čija će se žudnja preliti i u ‘’Gedanken lesen’’. ‘’Ein Kind aus dem Ratinger Hof’’ i jedina pjesma izvedena na engleskom, ‘’Holland Road’’ nostalgično zazivaju vremena racija, početaka i podrumskog funka, da bi se u ‘’Das Geschenk’’ mnogo drame prelilo u prilično jednostavnu, ponavljajući melodijsku sekvencu.
Vintage odjeci, kopanje po arhivi, slično ovogodišnjem Canovu ‘’Live in Stuttgart 1975’’, namijenjeno je prije svega kolekcionarima i zagriženim fanovima, ali i svima onima koji se žele gorko nasmijati jednoj mladosti. Posebno kad omot izvrće rimsko, u ovom slučaju baršunasto obilje. Šećerna glazbena revolucija koketirajući s homoerotikom i sado-mazo estetikom postavlja i pitanje što s avangardom i neizbježnim starenjem. Iscrpi li se bunt, provokacija i zezancija s godinama te može li ta žestina na sceni trajati bez da postane parodija? Kako je Delgado jednom rekao, moguć je slobodan život i moguć je rizik. Čak i kad vokal slabi, a žaljenje se lijepi po zidovima, disko punk atonalna sirovina tu je Für Immer.
