Dogodilo se to 21. siječnja 1968. godine. Zrakoplov s nuklearnim bombama srušio se na smrznuti ledeni dio zapadnog Grenlanda. Veliki B-52G Stratofortress trebao je hitno sletjeti u blizini zrakoplovne vojne baze Thule na Grenlandu, no sve je krenulo po zlu.
Misija je započela rutinski. Kapetan zrakoplova B-52G John Haug i njegova posada već su bili u sličnim misijama. Poletjeli su iz vojne baze Plattsburgh u New Yorku i trebali su letjeti zajedno s još 12 aviona. Misija je imala zadatak da, u slučaju sovjetske prijetnje, zaustave mogući napad. Let je bio dio veće operacije.
Haug i njegova posada već su i prije nekoliko puta trenirali ovaj zadatak. U posadi je bio još jedan pilot kako bi se glavnoj ekipi dalo vremena za odmor i spavanje tijekom njihove 24-satne misije. Zrakoplovstvo je započelo operaciju nazvanu Chromedome 1961. godine, a velika većina misija prošla je bez incidenata.
Pet sati od polijetanja u misiji u kojoj su trebali nadletjeti Grenland, Haug je naredio svom kopilotu da se naspava dok je drugi pilot došao na dužnost. Nevolje su počele nekoliko minuta kasnije.
A onda se spustila temperatura u kabini, pa je posada pojačala grijanje. No, odjednom su osjetili miris dima i izbio je početni požar. Haug je naredio posadi da donese maske s kisikom. Stupio je u radio-vezu sa zračnom bazom Thule i tražio dopuštenje za hitno slijetanje. Avion je bio u blizini, kojih 90 milja južno od baze. Posada je ispraznila sve aparate za gašenje požara i dim je nastavio puniti kabinu do točke u kojoj nitko nije mogao pročitati instrumente.
Haug je shvatio da avion ne može hitno sletjeti jer se nije ništa vidjelo. Uspio je utvrditi da je zrakoplov bio iznad tla, i mogao je vidjeti svjetla Thulea. Sva posada je iskočila iz zrakoplova. Šestorica ljudi sigurno su se spustili na zemlju. Kopilot koji je otišao odspavati, Leonard Svitenko, umro je od povreda glave koje je pretrpio dok je iskakao kroz donji otvor.
Vatra nakon pada aviona vidjela se miljama daleko. Problem je bio što ekipe za pretraživanje nisu mogle locirati četiri nuklearne bombe koje su bile u avionu. Cijeli teret četiri vodikove bombe bio je 240 puta jači od one koja je bačena na Hirošimu.
Da bi stvari bile još gore, temperatura te noći pala je na -75 stupnjeva. Mjesto nesreće otopilo je led i probilo se do vode ispod ledene površine, pa su četiri vodikove bombe potonule na dno oceana. Razine zračenja na mjestu nesreće su se pojačale, a tjedan dana kasnije, 28. siječnja, vojska je izvijestila su pronašli sve četiri nuklearne bombe.
Posljedice su mogle biti stravične jer je vrućina uslijed požara na avionu mogla zapaliti avionsko gorivo što je moglo aktivirati bombe. Bila je to čista slučajnost da je B-52 udario u zaleđenu morsku površinu. Vojska je, unatoč vremenskim prilikama, sanirala radioaktivni materijal.
Danska vlada, koja nadzire Grenland, izričito je zabranila bilo kakvo prenošenje nuklearnog materijala iznad i po otoku, i to je bio jedini uvjet da SAD-u dopuste izgradnju zrakoplovne baze Thule. Danska je bila bijesna zbog incidenta. I 50 godina kasnije BBC je napravio prilog o tome kako ne postoje dokazi da su bombe vraćene na sigurno mjesto. U istrazi medija navodi se da je jedna bomba nestala. I američka i danska vlada su osporile izvješće BBC-a.
Ova nuklearna nesreća i međunarodni incident bili su zapravo neizbježni. Uzrok požara na avionu B-52 bio je pogreška posade koja je stavila četiri jastuka od pjene na otvor za grijanje. Ventilator je bio u stražnjem dijelu zrakoplova u odjeljku za posadu, ispod sjedala navigatora. Užasno je pomisliti da su četiri jastuka od pjenastog materijala mogla uzrokovati nuklearni Armagedon koji bi okončao civilizaciju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
nema veze barem su na hladnom