Prošlo je čitavo jedno desetljeće otkako je počelo suđenje najgorem kanadskom serijskom ubojici, a detektiv Lorimer Shenher je godinama sumnjao u čovjeka koji je na kraju priznao gotovo pedeset ubojstava. Detektiva još uvijek progoni njegov neuspjeh, ali i birokracija koja je spriječilo ranije rješavanje slučaja.
Sredinom 1998. godine došao je Lorimer na svoje radno mjesto šefa odjela za nestale osobe vancouverske policije, bio mu je tek drugi radni dan na poslu, kad je dobio anonimni poziv u kojem je spomenuto jedno ime. Ime čovjeka odgovornog za nestanak 17 žena iz četvrti Downtown Eastside. Sve one su bile prostitutke i narkomanke, a dobar dio njih bile su kanadske Indijanke. Shenher je utipkao ime u policijski sustav i vidio da je Robert William Pickton već bio s krive strane zakona. Pickton je godinu dana ranije bio osumnjičen da je zarobio i izbo jednu prostitutke. Optužbe su u međuvremenu odbačene.
"Pickton je imao stroj za preradu mesa. Često bi prijateljima govorio da mu se jave ako će kad imati tijelo kojeg se moraju riješit", prisjetio Shenher za BBC. Isprva je bio uvjeren da će vrlo lako otkriti kakve veze ima Pickton s nestancima, samo treba dobiti pretresni nalog i otići pretresti njegovu farmu svinja. Potrajat će taj proces još četiri godina prije nego policajci upadnu na Picktonovu farmu, a u tom razdoblju će još 14 žena umrijeti.
Forenzičari su otkrili tragove DNK čak 33 žene u raznim zgradama, zamrzivačima i poljoprivrednim strojevima. Kao što se i hvalio, većinu žrtava je bacao u stroj za mljevenje, a neke dijelove tijela davao je i svinjama. Kasnije je priznao da je ubio 49 žena. Postavlja se logično pitanje zašto je trebalo toliko vremena da ga se uhvati.
Prvi odgovor leži u žrtvama, točnije, u stereotipima o žrtvama. Detektiv Kim Rossmo sumnjao je da neki serijski ubojica hara Vancouver, a sumnje je potvrdio kad je pregledao podatke o nestalim osobama unatrag 20 godina od sredine devedesetih. Obično su imali jednu ili dvije osobe koje su nestale i kasnije nisu pronađene, ali sredinom devedesetih je taj broj počeo naglo rasti. Te podatke je odnio svom nadređenom, ali ga nisu slušali. Tvrdili su da je riječ o prostitutkama i da su vrlo vjerojatno samo otišle u neki drugi grad, ali nadređeni su bili potpuno u krivu. Istina, većina žrtvi su prostitutke, ali svejedno su održavale čvrste veze s obitelji i zajednicom.
Drugi odgovor leži u problemima na najvišim razinama kanadske policije. Picktonova farma nalazi se izvan granica grada Vancouvera i kao takva pada pod nadležnost kanadske konjičke policije (RCMP). Shenher i kolega iz RCMPa-a htjeli su surađivati, ali visoki zapovjednici iz obiju komponenti kanadske policije nisu bili previše zagrijani za ideju pune suradnje. Prošle su godine prije nego su dopustili zajedničku istragu.
"Da su to bile bilo koje druge žene, imali bismo totalnu pobunu. Imali bismo potrage, dragovoljce i blokade na cesti. Na jednoj dubokoj razini dobar dio društva i policije nije vjerovao da su to žene za kojima se isplati tragati", priča Shenher. Tijekom istrage dobio je informaciju da je Lynn Ellingsen pomagala Pickton u hvatanju žena, ali i da je jednom prilikom ušla u njegovu klaonicu. Kasnije je pričala da je vidjela obješeno žensko tijelo, a da je Pickton rezao komad mesa s noge tog tijela.
Tek 2001. godine je uspostavljena posebna jedinica zadužena za hvatanje serijskog ubojice, ali i tu se krenulo s propustima. "Skupili su podatke o svim zlostavljačima u provinciji i napravili listu od stotinjak imena, ali nisu ih rangirali po prioritetima. Usprkos svim našim informacijama o Picktonu, nitko ga nije ni ispitao", žali se Shenher. Bila je tek veljača 2002. godine kad je mladi RCMP-ovac ušao na Picktonovu farmu u potrazi za nezakonitim pištolje i tamo je otkrio inhalator s imenom jedne od žrtava. Samo nekoliko sati kasnije je ta farma svinja postala najveće mjesto zločina u kanadskoj povijesti.
"Bila je to Pirova pobjeda i ja sam se rasplakao", priča Shenher.
2007. godine je Pickton napokon i osuđen na doživotnu kaznu zbog sedam ubojstava, ali bilo je dovoljno dokaza za još dvadeset slučajeva. Vlasti ga nisu optužile za te zločine zato što mu je već s ovih sedam bila zajamčena doživotna kazna.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Neugodno je kad se politika miješa u istražne radnje policije bilo gdje. Policijski istražitelji moraju biti neovisni te imati mogućnost postupanja odnosno istraživanja na osnovi tragova i indicija,tada bi se spasili mnogi životi i spriječila mnoga nedjela...