Okružen farmama i plantaža u malom mjestu Teluk Kemang Sundai Lilin na Sumatri, osmogodišnji dječak sjedi sa svojom majkom i smiješi se. CNN je krenuo tragom Aldi Suganda, prije šest godina dvogodišnjaka čiji je primjer šokirao svijet jer je već tada bio ovisnik o cigaretama. "Bilo mi je vrlo teško prestati pušiti. Ako ne bih pušio, u ustima bih imao kiseo okus, u glavi bi mi se vrtjelo. Sada sam sretan, imam više volje, u tijelu imam više snage", kazao je.
Svijet ga je upoznao kao praktično bebu koja je pušila cigaretu za cigaretom. Njegova majka Diana prisjeća se da bi joj se sin razljutio, dobio žestoke tantrume kad bi mu uskratila cigarete. "Stao bi lupati glavom o zid, ozljeđivao bi se ako ne bi dobio cigarete", kazala je. Milijuni diljem svijeta su se optuživali da je bila loša majka, propitivali su koliko je uopće podobna biti majkom.
A ona kaže: "Ja sam slabašna majka. On mi i sad prijeti ako mu odbijem dati novac... A u ono vrijeme bilo me je strah da bi mogao umrijeti."
Aldi je najmlađi sin od trojice nje i njenog supruga. Ali apsolutno nije jedino dijete na tom indonezijskom otoku koje je postalo ovisno i nikotinu. Procjenuje se da svakodnevno duhan koristi 267.000 djece u toj zemlji. Diana smatra da je Aldijeva ovisnost počela pod pritiskom druge djece i izloženosti pušačima.
Svakog je jutra mališan s njom išao na tržnicu gdje bi ona prodavala povrće koje bi sama uzgojila. Ljudi bi ga tamo učili kako da puši, a on bi do cigareta dolazio naprosto ih žicajući od ljudi na tržnici. U većini dijelova svijeta to bi se činilo kao nerealno i jadna isprika, no u Indoneziji takva priča izrazito je uvjerljiva. Ova zemlja ima najveći postotak muškaraca pušača u svijetu i jednu od najvećih stopada pušača među adolescentima i djecom. Sve to uz nikakvu kontrolu oglašavanja i niske cijene cigareta.
U Indoneziji je pušača među muškarcima starijima od 15 godina 57 posto. Aldi je danas zdrav dječak, ide u školu, ima dobre ocjene. Samo, za to su mu trebale godine rehabilitacije kod vodećeg nacionalnog dječjeg psihologa Sete Mulyadija. Nakon odvikavanja, dječak se bacio na hranu, stao se prežderavati, udebljao se. Stoga su morali riješiti i taj problem. Mulyadi vjeruje da je jedna od olakotnih stvari u radu s djecom koja su ovisna, njihova mentalna okretnost.
Aldi je zato vrlo brzo reagirao na tretman kojm je Mulyadi dječaku odvlačio pažnju od cigareta trčanjem, penjanjem i igrom, smanjujući svakog dana broj popušenih cigareta.
"Imao je samo tri godine i pušio je četiri kutije dnevno. Ali ja sam vjerovao jer je jako mlad. Psihološki, djeca su vrlo fleksibilna i lakša su za liječenje."
Aldi danas kaže da ne želi više pušiti, da se ne želi razboljeti, čak nagovara drugu djecu da više ne puše. "Niti ne pokušavajte. Teško je ostaviti se toga."
U Indoneziji je pušača u dobi između 13 i 15 godina 42 posto. Usporedbe radi, među muškarcima u SAD-u pušača je 54 posto, a među tinejdžerima 8,2 posto. Svake godine, procjenjuje se, u Indoneziji od posljedica pušenja umre 217.000 ljudi; srčana oboljenja, dišni problemi, emfizem, rak pluća. Između 2013. i 2016. u većini zemalja svijeta stope pušenja među maloljenicima su pale. No, u Indoneziji su rasle; sa 7,2 posto na 8,8 posto.
Pritom je pušača u dobi od 10 do 14 godina tri posto, a cigarete je probalo 18 posto dječaka i 9 posto djevojčica u toj dobi. U dobi između 5 i 9 godina cigarete je probalo već 1,5 posto dječaka i 1,4 posto djevojčica. Dr. Lily Sulistyowati, ravnateljica indonezijskog Centra za prevenciju bolesti, vjeruje da je problem gori u ruralnim područjima. Prije četiri godine najbogatija petina Indonežana trošila je 7,1 posto mjesečnih prihoda na pušenje, dok je najsiromašnija petina trošila 12,5 posto svojih prihoda.
Ispalo je čak da najsiromašniji troše skoro isto toliko na žitarice kao i na pušenje, odnosno na pušenje troše šest puta više nego na mliječne proizvode i jaja. Problem u ruralnim krajevima je što roditelji moraju raditi i djecu ostavljaju izloženu utjecajima pušenja; prisiljeni su zbog siromaštva fokusirati se na rad i zarađivanje umjesto na zdravlje djece. A i sama djeca, kako vrlo rano počinju raditi, vrlo rano imaju već svoj novac kojim onda mogu kupovati, među ostalim, i cigarete.
U gradovima barem postoji svijest da je pušenje štetno po zdravlje, da je riječ o ružnoj navici. Tinejdžeri tamo stoga ovisnost nastoje sakriti od roditelja, a pušiti počinju s prijateljima. Takav je bio slučaj s Icha, 16-godišnjakinjom iz Jakarte koja je posegnula za cigaretom sa 13 godina s prijateljicom. "Prvi put mi se vrtjelo u glavi, jako sam kašljala. No, onda mi se počeo sviđati okus." Danas puši dnevno kutiju od 12 cigareta.
Polovica njenih školskih kolega također puši, a pokušaji da joj roditelji zabrane, svi su pali u vodu i sad je naprosto mole da makar smanji broj cigareta. Problema i uzroka je nekoliko. Malo odraslih je uopće do kraja svjesno na koje načine i koliko jako su opasne cigarete. Neznanje je posebno u ruralnim krajevima. Dio problema je lak pristup cigaretama i sveprisutno pušenje u Indoneziji. Pušenje je tema u Indoneziji već 40 godina, ali se u posljednje vrijeme još i pogoršava.
Reklame su sveprisutne i nitko ih ne kontrolira. Velike duhanske kompanije čak i posjeduju prostore za oglašavanje. Cigarete se prodaju vrlo lako. Duhanska industrija sponzorira klubove, koncerte, građenje zgrada i klubova. Taj dio se čak i polako smanjuje, ali se zato duhanska industrija prebacila na TV i u prostor kulture. Djeca sada smatraju da čovjekom postaješ tek ako pušiš.
Od šest velikih svjetskih duhanskih kompanija, Indonezijom dominira Phillip Morris, navodi CNN i ističe da kompanija nije odgovorila na zahtjev da to komentira. Ministarstvo zdravstva sada surađuje s Ministarstvom obrazovanja i komunikacija te Ministarstvom transporta kako bi se pošast suzbila. Zato danas skoro pola općina pod Indoneziji ima zakone o prostorima za nepušače, a sveučilišta su se dogovorila o zabrani pušenja u svojim kampusima.
Počeli su oglašavati i jezive slike na kutijama cigareta. Samo, jedan od osnovnih problema je i to što su cigarete jeftine; kutija od 12 cigareta stoji samo dolar, a cigarete se mogu kupovati i pojedinačno. Djeca po kioscima kupuju upravo tako, unatoč tome što je djeci prodavanje cigareta zabranjeno. Unatoč svemu, borba u protiv pušenja u Indoneziji se nastavlja, kao i u cijelom svijetu.
