Duhanska industrija ima doista dugu povijest, nećemo reći laganja, ali možemo reći da vole zataškavati razne informacije štetne po njihovo poslovanje. Vole se i boriti protiv bilo kakvih zakona koji bi mogli negativno utjecati na njihovo poslovanje.
Britanski Guardian otkrio je napore vlasnika TDR-a, British American Tobaccoa (BAT), da zaustave ili izmijene afričke zakone slične onima koji su u zapadnim državama spasili milijune živote. Riječ je o naporima u čak osam afričkih država, a možda i najveće borbe vode se u kenijskom pravosuđu. BAT-ovi odvjetnici traže od kenijskog vrhovnog suda da zaustavi čitav paket zakona i pravilnika, kao i novi plan oporezivanja duhanskih proizvoda. Već su izgubili čak i žalbu na višim sudskim instancama i očekuje se da će najviši kenijski sud idućeg mjeseca donijeti odluku.
Međutim, to je samo dio napora gdje koriste postojeće pravosudne okvire. Ponegdje se okrenu i nekim malo kontroverznijim metodama. Zviždač Paul Hopkins, inače zaposlenik BAT-a u Africi tijekom 13 godina, ispričao je britanskim medijima da je osobno platio mito kenijskim poreznim djelatnicima kako bi mu ustupili podatke o poslovanju najvećeg BAT-ova konkurenta u Keniji, Masterminda. Hopkins je također optužio da postoje određene poveznice između važnih kenijskih političara i dviju duhanskih kompanija.
Preko granice u Ugandi su BAT-ovi šefovi poduzeli malo ekstremnije akcije zbog zakona kojim bi se zabranila pojedinačna prodaja cigareta. Jednom od zastupnika koji je gurao zakon kroz parlament poslali su pismo u kojem ga obavještavaju da će prestati surađivat s više od 700 proizvođača duhana u njegovoj regiji. Postoje dokazi da su pokušavali slične taktike sa zastupnicima i u drugim regijama gdje poljoprivrednici uzgajaju duhan.
Uganda je na kraju ipak progurala taj zakon, ali BAT je odmah uzvratio tužbom koja još uvijek nije razriješena.
Kenija također službeno zabranjuje oglašavanje cigareta djeci i prodaju pakiranja manjih od 10 komada, ali istraživanje američkog Johns Hopkinsa i kenijskog društva za zaštitu potrošača otkrilo je prodavače koji prodaju pojedinačne cigarete i to često uz najpopularnije puteve do osnovnih škola. Kiosci prodaju pojedinačne Dunhille, Safari, Embassy i ostale cigarete BAT-a za pedesetak lipa. Naime, trgovci otvore pakiranje od 20 cigareta i onda prodaju svaku cigaretu odvojeno. "Ciljaju djecu. Pomiješaju cigarete sa slatkišima i onda ih prodaju uz ceste prema školama", kazao je Samuel Ochieng, šef Consumer Information Networka.
BAT se brani i kažu da su njihovi proizvodi namijenjeni odraslima i da bi im bilo puno draže da na kioscima prodaju čitave pakete nego odvojene cigarete. "Diljem svijeta imamo stroga pravila o prodaji naših proizvoda. BAT Kenija pruža podršku mnogim lokalnim prodavačima u vidu bojanja kioska, a nudimo i plakate s porukama za sprječavanje pušenja kod mladih", službeni je komentar kompanije.
Tih Ntiabang, regionalni koordinator nevladinih ugovora koje podržavaju sporazum Svjetske zdravstvene organizacije o smanjenju pušenja, kaže da su duhanske kompanije postale sve hrabrije. "Prije je to bilo nevidljivo ometanje, ali sada su postali tako otvoreni da je to sramotno. Daas otvoreno idu na sudove da bi se suprotstavljali zakonima o ljudskom zdravlju. Svaka vlada želi razvijati svoje gospodarstvo, a kompanije znaju da imaju ogromnu ekonomsku moć. Proračun jedne duhanske kompanije kao što je BAT može biti veći od proračuna čitave jedne afričke regije. Naši zdravstveni sustavi nisu organizirani i naši zakonodavci ne mogu jasno vidjeti koliko štete nanosi ignoriranje duhanskog problema zato što je naš zdravstvo jednostavno loše. Kad je riječ o javnom zdravstvu, duhanska industrija ima značajnu prednost", kaže on.
Ranije spomenuta prodaja pojedinačnih cigareta jedan je od najvećih problema zato što čak i djeca si mogu priuštiti kupovinu. Mladima više ne treba dovoljno novca za kupovinu čitave kutije, a šteta po zdravlje nastaje pušenjem jedne cigarete.
Da su kompanije svjesne svoje moći pokazuje i pismo iz 2014. godine Jonathana D'Souze, jednog od šefova BAT. On je šefu ugandskog odbora za zdravlje poslao 13 stranica detaljnog opisa problema sa zakonom o pušenju koji je u to vrijeme prolazio kroz parlamentarnu proceduru. Odmah je napomenuo da surađuju s 18.000 poljoprivrednika i plaćali su ima više od 60 milijardi ugandskih šilinga za gotovo 17 milijuna kilograma duhana. "Sve to je pomoglo u smanjenju siromaštva i poboljšavanju uvjeta života", pisao je D'Souza.
