Ali, nakon što je iskočio iz svoje pidžame u odijelo i potom u automobil, te nakon što se odvezao 60 kilometara do špilje, shvatio je da je puno gore. U samo nekoliko sati došli su prvi pripadnici tajlandskih specijalnih snaga i zaronili u vodu. Problem je bio u tome što se oni uvježbavali za spašavanje na otvorenim vodama. Bili su nepripremljeni na mračne, mutne struje koje su jurile između oštrih, stjenovitih zidova. Morali su se vratiti. Veća skupina opet je pokušala, ali kad su dospjeli do raskrižja prema uskom prolazu, ostali su zbunjeni. Špilja je bila pravi labirint, a voda je i dalje rasla.
„Nismo se više mogli boriti niti s vremenskim prilikama niti s vodom“, kazao je Aparkorn Youkongkaew, tamošnji zapovjednik tajlandskih vojnih specijalaca.
Iz Mae Saija uto je pristigao i radijski novinar i vijest se stala širiti svijetom. Do svanuća lokalni ljudi već su stali dopremati hranu, došli su kuhari volonteri kako bi se brinuli o više od sto angažiranih ljudi. Došao je kamion s malom industrijskom pumpom, a radnici su je dovukli do ruba poplave. Bila je do dobra ideja, samo premalih razmjera.
„Crpili su vodu, ali to nije bilo dovoljno za takvu poplavu“, kazao je Kobchai Boonyaorana, službenik tajlandske agencije za suočavanje s kriznim situacijama. „Kiša je bila sve žešća, trebali smo više.“
Poslali su poziv za većom pumpom i uskoro su stale pristizati iz cijele zemlje. Worawut Imchit vozio je cijelu noć 1300 kilometara od uzgajališta škampa na jugu u skupini četiri kamiona s ogromnim pumpama za navodnjavanje ribnjaka.
„Tri dana nisam spavao“, pričao je Worawut. „Jurio sam kao luđak gore i dolje, naprijed i nazad od pumpe do pumpe kako bih bio siguran da sve normalno funkcionira.“ Tijekom tri dana dopremili su 40 strojeva, kazao je Kobchai. S više od 100.000 litara na sat, odnosno 100 metara kubičnih, snaga pumpa izjednačila se s doticanjem vode i tijekom suših dana počela je i snižavati razinu vode. Nizbrdo, voda je poplavila usjeve riže 128 farmera i uništila im godišnje urode. Unutra su pak ronioci radili bez ikakvog pojma o danu ili noći u potpunom mraku.
Kako bi timovi prodirali dublje unutar špilje, prekidala se radio veza. Timovi su počeli komunicirati pisanim porukama, kuririma koji su jurili, ronili ili plivali. Zapovjednici su u nekim trenucima gubili kontakt sa svojim ljudima i po nekoliko sati.
Asaf Zmirly, Izraelac koji stanuje u Bankoku, dopremio je radio uređaje iz Izraela, pomoću kojih se može komunicirati i unutar špilja, prilagođavajući se topografiji. Već na prvi pogled bilo mu je jasno da je sustav špilja zastrašujuć.
„Ako bi se okrenuo pogledati lijevo ili desno, maska bi ti odmah bila strgana s lica“, kazao je Zmirly.
Čak i kada su mogli komunicirati jedan s drugim, tragači nisu znali gdje da traže niti kako da pronalaze put. Specijalci bi se nakon sati ronjenja našli u situaciji da su izgubljeni, a još uvijek nisu pronašli ni traga dječacima. Na dan 27. lipnja voda je u 10 minuta naglo narasla ekvivalenta poplavljivanja kuće.
„Naša tri sata isušivanja sasvim su poništena“, kazao je tajlandski zapovjednik mornarice. A onda su dobili pomoć od neočekivanog stručnjaka. Vernon Unsworth, britanski osiguravateljski savjetnik, bio je speleolog iz hobija i bio je opdsjednut proučavanjem špiljskog sustava Thuam Luang. Tijekom jednog desetljeća, proučio je kilometre sustava, planirajući svoja putovanja iz Engleske u Tajland izvan kišnih sezona. Bio je uvjeren da Tajlanđani tragaju na krivim mjestima. Unsworth je bio čvrsto uvjeren u to kamo bi trebali tražiti.
Njegova supruga je ispričala da je guverneru napisao da „vrijeme istječe“ i da mu je poslao imena trojice britanskih špiljskih ronilaca koje je smatrao najboljima na svijetu.
„Molim vas, kontaktirajte ih preko Veleposlanstva Velike Britanije što prije možete.“
A vlada Tajlanda ga je poslušala. Za nekoliko dana njegovi Britanci bili su u špilj i stali tražiti kad su već mnogi bili spremni odustati. 2. srpnja Rick Stanton, bivši vatrogasac, i John Volanthen, IT konzultant, koristeći Unsworthove karte dospjeli su do komore udaljene od ulaza čak četiri kilometra. Kad su se njihove lampe pomolile iz vode, shvatili su da su obasjale 13 pari očiju koje svjetlo nisu vidjele već 200 sati.
Dječaci i njihov trener bili su živi nakon devet dana totalne izolacije, nakon šest dana bez ikakve hrane. Priljubljeni uz klizavu kosinu 4,5 metara iznad vode, lizali su kapi s vapnenačkih zidova. Njihov pomoćnik trenera, Ekapol Chanthawong, bivši budistički sjemeništarac, naučio ih je kako da meditiraju kako bi ostali smireni.
„Koliko vas je? 13? Odlično!“, kazao im je Volanthen. Obećao im je potom: „Mornarički specijalci doći će sutra s hranom, liječnicima i svime.“
U tom trenutku potraga se pretvorila u spašavanje. Stotine dobrovoljaca i vojnog osoblja sjatilo se na planinske ceste prema špilji, skupa s nabrzinu prikupljenim stručnjacima i avanturistima iz cijelog svijeta.
Više od 1500 novinara iz cijelog svijeta došlo je u gradić Mae Sai. Dječaci za koje se smatralo da su izgubljeni, sada su imali šansu za boriti se. Njihove obitelji, koje su bdjele u blatnjavom logoru kod špilje, bile su ushićene.
Piyada Chermuen, 16-godišnjak, došao je tamo iz istog mjesta u obližnjem Mianmaru kao i Adul Sam-on, dečko koji je znao engleski, pa je mogao komunicirati s britanskim roniocima. Živjeli su u istoj kršćanskoj crkvi s 20 ostalih izbjeglica, od kojih su roditelji većinu poslali u Tajland kako bi tamo mogli ići u školu. Adul ima 14 godina, jedan je od Wild Boarsovih najboljih igrača i govori pet jezika.
„Molili smo za njega kada je utrčao učitelj u učionicu i rekao da su ih pronašli“, pričao je Piyada. Ispred učionice bilo je mnoštvo molitvenih zastavica. A u špilji je eksplodirala aktivnost. Policija je morala upravljati parkiralištem, čak i vraćati one koji su se prijavljivali za volontiranje, jer se do tada okupilo njih već 9000. Zapovjednici su uspostavili unutar špilje staze za promet. Dublje unutra specijalci su stalno bili uz dječake i donosili su im hranu i vodu.
Ideje su se rojile na svakom koraku. Bilo da je bila riječ o uspostavi sustava cijevi kojima bi se dječaci mogli provući vani ili vrećama za plutanje kojima bi ih se vani izvlačilo. Elon Musk je sa svoje strane bio spreman pripremiti minijaturnu podmornicu veličine djeteta. No, spasioci su bili spremni na tri mogućnosti: ronjenje, kopanje i čekanje.
Nastavak na sljedećoj stranici...
