Izlazak iz potopljene špilje za svakog je od spašenih dječaka trajao šest sati ronjenja kroz smeđi mulj i klaustrofobične odaje špilje, a koštao je života jednog od spasioca. Riječ je o Tham Luang špilji na Tajlandu gdje je radi kiša i poplave "zapelo" 12 dječaka i njihov nogometni trener, a svi su, napokon, uspješno evakuirani i prevezeni u bolnicu.
Proces izvlačenja, za kojeg su neki rekli da bi mogao trajati mjesecima ako kiša ne posustane, na kraju je bio takav da je svakog dječaka pratilo dvoje ronioca, a dječak bi "plutao" između njih, pričvršćen za prethodno fiksiranu žicu koja se proteže špiljom.
Prije svih se do dječaka spustio liječnik s iskustvom u ronjenju i odobrio početak akcije. Iako je prvotna informacija bila da će se prvo izvlačiti četvorica koji su u najlošijem stanju, kasnije su roditelji rekli kako se krenulo upravo od najjačih dječaka.
Čitavo se vrijeme iz špilje ispumpavala voda što se, na kraju, i isplatilo jer se u nekim dijelovima 3.2 kilometara dugog puta na kraju moglo i hodati s glavom iznad vode.
U petak je tijekom akcije preminuo spasitelj Saman Kunan što je dodatno ilustriralo koliko je opasno roniti po mutnim vodama špilje. Poginuo je u samoj sredini špilje mijenjajući boce s kisikom.
Već je tada bila postavljena i fiksirana užad preko koje su se svi kretali, a dječaci su dobivali svoje boce s kisikom koje je, umjesto njih, nosio ronilac ispred njih. Njihov je jedini zadatak bio slušati komande koje su im ronioci govorili ili signalizirali dodirom. Radi spašavanja donirana je oprema za ronjenje za djecu, jer nije bilo dovoljno malih maski.
S obzirom da se nastavljaju monsunske kiše, bilo je jasno unutar kojeg se vremena, piše Guardian, moralo organizirati spašavanje, a da dječaci u špilji ne ostanu mjesecima jer da špilja još poplavi jedina bi opcija (poprilično nerealistična) bila bušiti stotine metara bez preciznih kalkulacija.
Nakon Kunanove smrti svi su se zapitali i o kvaliteti zraka u špilji i zaključili da se dječake, pošto poto, mora izvući van.
1.Glavni ulaz u špilju. Bicikli i oprema za nogomet su pronađeni nakon što je jedna od majki 23. lipnja prijavila nestanak sina. Dječaci iz nogometnog kluba tamo su došli sa trenerom nakon nedjeljnog treninga. Ispred špilje stoji natpis da se u nju ne ulazi tijekom kišnog perioda godine.
2. Bazu su spasitelji smjestili u jednu od prvih odaja, no morali su se često micati jer kako je kiša punila dvorane tako su morali "bježati". Tamo se krenulo s postavljanjem sustava za ispumpavanje.
3. Monkovo križanje, 1.500 metara od ulaza. Tamo su stigli prvog srpnja. Privremeno poboljšanje vremena i ispumpavanje vode pomoglo im je da smanje razinu vode i poboljšaju vidljivost, te da ronioci fiksiraju užad.
4. Pataya Beach je uzvisina gdje su se spasioci nadali da će pronaći dječake, no oni su se radi rasta razine vode morali povući još dublje. Pataya je također bila poplavljena.
5. Dječaci su pronađeni iza Pataye, 2 kilometra od glavnog ulaza i jedan kilometar ispod zemlje. Odmah čim su pronađeni krenulo se sa spuštanjem liječnika i drugih ronioca koji su nosili hranu, vodu i pisma.
