Hegel je rekao: Sve što je u svijetu upropašteno, upropašteno je s dobrim razlozima.
Jugoslavija je 80-ih bila križanac teokracije i diskoteke: zvuci novog vala miješali su se s fetvama ajatolaha socijalizma, Vijeća čuvara revolucije, Subnora koje je, uz potporu Partije “progresivnih snaga” pokušavalo osujetiti svaki pokušaj liberalizacije društva.
Na ničijoj zemlji između dopuštenog i onoga što još nije zabranjeno nicao je novi val, zvučna kulisa vremena koja je, ako čovjek malo trezvenije razmisli, ono jedino uistinu veličanstveno u tom razdoblju.
Bez središnje figure zagrebačke scene, Štulića i njegove Azre, bez Prljavaca, Idola, Bijelog dugmeta, Haustora..., mit o osamdesetima bi se raspao i ostao sveden samo na žal aktera za nepovratno izgubljenom mladošću.
U novom broju Expressa pročitajte sve o manje idiličnom dijelu osamdesetih i leksikon u kojem od A do Ž donosi pregled svih aktera koji su u to vrijeme nešto značili.
