Life
1195 prikaza

Drama u zraku: "Otmičari su počeli pucati u avionu. Nastao je mrak..."

Scena iz filma "Neerja"
Youtube
U PanAmov Boeing otmičari su upali na aedromu u Karachiju. Zahvaljujući mladim stjuardesama skoro svih 360 putnika ostalo je živo, ali je Neerja Bhanot u to uložila i svoj život

Fox star studios snimio je u veljači film o otmici PanAmovog aviona u Pakistanu 1986. i hrabrosti prelijepe indijske stjuardese Neerje Bhanot koja je poginula spašavajući putnike. Teroristi Organizacije Abu Nidal, odmetnute skupine palestinskog PLO-a Jasera Arafata, Boeing 747-121 sa 360 putnika i 19 članova posade oteli su u Karachiju u Pakistanu, planirajući s njim odletjeti prvo do Cipra, a potom i do Izraela kako bi tražili oslobođenje nekolicine njihovih zarobljenih kolega.

No, nakon 17 sati talačke krize, došlo je do pucnjave u kojoj je poginuo 21 putnik. Film snimljen na hindiju u Indiji je ogroman hit, a BBC je sada po prvi put objavio ispovijesti nekih od preživjelih.
Tek je bilo prošlo šest ujutro kad su četvorica terorista prerušenih u aerodromsko osoblje za sigurnost upala u avion koji se priprema za let prvo za Mumbai, potom Frankfurt i na kraju za New York. Zapucali su u zrak iz kalašnjikova, zaprijetili granatama i zapovjedili stjuardesama da zatvore sva vrata. Međutim, stjuardesa Sherene Pavan potajno je javila trojici pilota što se događa, tako da su se ovi na vrijeme iskrali iz aviona. Srećom, jer time je avion ostao prikovan za pistu, pa su putnici imali bitno veće šanse preživjeti.

Stjuardesi Nupoor Abrol prvi je refleks bio da pobjegne kroz izlaz za nuždu na krilu aviona. Ali, od toga je odustala čim je shvatila da bi time ugrozila putnike. "Od tada je prošlo 30 godina, ali ta otmica daleko je od gotovoga za mene i moje kolege. Neki od nas, podjednako i putnici i posada, i dalje se borimo s kosturima iz prošlosti, pokušavajući složiti slagalicu incidenta, djeliće, ljude koji su bili umiješani u sve to", Nupoor danas očito opisuje PTSP.

Srećom, pa otmičari nisu previše dobro poznavali avion, prisjeća se danas stjuardesa Sunshine Vesuwala, i nisu ni primijetili bijeg pilota iz aviona. A kad su otmičari napokon shvatili da pilota nema, zgrabili su prvog koga su dohvatili, 29-godišnjeg Amerikanca Rajesha Kumara, prisilili ga da kleči ispred ulaza i dali ultimatum pakistanskim vlastima da im dovedu jednog od aviona u roku od sat vremena. Naravno da pilota nisu dobili. Otmičari su zato metkom u glavu ubili Kumara. Tu je već postalo jasno da se talačka kriza neće okončati pregovorima.

Četiri sata otkako su oteli avion, teroristi su stali tražiti među putnicima Amerikance, očito kao potencijalne žrtve jer je borba njihove organizacije bila usmjerena protiv politike SAD-a i Izraela na Bliskom istoku. No, primijetivši to, tri stjuardese, a redom je bila riječ o vrlo mladim ženama, potajno su počele od putnika skupljati putovnice kako ih teroristi ne bi mogli identificirati po nacionalnosti. A nakon što su sve prikupile, zaturile su ih u skrovišta po avionu da ih otmičari nisu mogli pronaći.

Preživjeli putnik iz aviona Mike Thexton opisao je njihov potez u svojoj knjizi "What happened to the hippy man?" kao krajnje hrabar i izrazito lukav. I tako satima. Stjuardese su dijelile putnicima vodu i hranu, otmičari su tražili ovo i ono, stjuardese su pokušale s njima i flertovati kako bi im otupile koncentraciju ne bi li ih razoružale, ali bezuspješno. Konačno, počeo se spuštati mrak, a kako su u avionu cijeli dan bili upaljeni svjetlo i ventilacija, počelo je nestajati struje.

Odjednom je nastao mrkli mrak. Teroristi su zavikali borbene pokliče i stali pucati po putnicima. Stjuardese su brzo otvarale izlaze za nuždu i slale putnike van iz mraka u kojem su se vidjeli samo bljeskovi iz cijevi oružja i kojim su se orili krici i rafali. I kad je sve utihnulo, posada je učinila nešto nevjerojatno. Stujardese su znale da su teroristi još unutra, ali su znale da unutra ima i ranjenih putnika. I vratile su se u mrak.

Prva na koga su naišle bila je njihova kolegica Bhanot, ranjena. Ona je, naime, otvorila jedan od izlaza i, umjesto da prva iskoči, ostala je unutra zato što su otmičari stali pucati, a prema njoj je trčalo troje djece. Zaštitila ih je svojim tijelom i u tom trenutku primila metak u bok. Djecu je poslala vani i ostala kako bi dalje pomagala bjeguncima.

Kolege su je izvele vani, a ona je jako krvarila, da bi umrla kratko nakon što su je dopremili u bolnicu. Vlada Indije posmrtno ju je odlikovala najvišim državnim odlikovanjem za hrabrost. Nacija od milijardu ljudi izdala je seriju poštanskih markica s njenim likom i, uopće, potrudila se da uspomena na njenu žrtvu nikad ne umre. A sada je tu i snimljeni film nazvan po njoj.

Ukupno je poginula 21 osoba. U nekom trenutku u avion su prodrli pakistanski specijalci i teroriste pohvatali žive, svu četvoricu. Prvo su ih osudili na smrt, potom na doživotnu robiju. No, 2008. uspjeli su pobjeći iz zatvora nakon jedne akcije islamističkih militanata. Godinu poslije FBI je uhvatio Zayda Hassana, dopremio ga u SAD i osudio na 160 godina. Za njega bijega više nema. Jamala Saeeda Abdula Rahima ubila je pak 2010. bespilotna letjelica u bombardiranju kampa jedne militantne skupine povezane s talibanima.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.