Grupa tvrdo-linijaških, radikalno desnih islamskih ekstremista diljem Pakistana udružila se u protestu za pravo na zlostavljanje i ubojstvo svojih supruga i kćeri.
Zemlja je nedavno konačno napravila progresivan korak naprijed po pitanju jednakosti spolova, ali neki muškarci i dalje vjeruju kako je maltretiranje žena njihovo božansko, bogomdano pravo.
Kontroverza se zakuhala kada je Vlada Pakistana predstavila Program zaštite žena od nasilja, što učinkovito kažnjava njihovo zlostavljanje u Punjabu – najnapučenijoj regiji države.
Prije no što je zakon stupio na snagu 1. ožujka, okorjeli ekstremisti pokušali su blokirati legislativu, navodeći kao razlog da bi to moglo „razoriti obiteljski sistem Pakistana“ i „doprinijeti ženskoj nesreći“.
Program je jednoglasno prošao u Skupštini Punjaba, a protivnici od tada kroz kontinuirane proteste traže opoziv.
Što sadrži dokument?
Program zaštite žena od nasilja kriminalizira bilo koji odnosno svaki oblik zlostavljanja žena od strane muškaraca, bilo da je riječ o obiteljskom, emocionalnom, psihičkom nasilju, stalkanju te cyberkriminalu.
Osigurava nadalje mrežu skloništa ili sigurnih kuća gdje žene koje su pobjegle od nasilnika mogu potražiti savjetovanje, financijsku i zdravstvenu pomoć.
Uključuje to i besplatni telefonski broj na koji žene mogu zvati 24 sata kako bi prijavile nasilje.
U nekim slučajevima, počinitelji mogu biti pod monitoringom preko narukvice ili GPS-a i zabranjena im je nabava oružja.
Nacrt programa predstavila je 2015. politička stranka premijera Nawaza Sharifa. Iznenadio je mnoge stanovnike, jer stranka je stekla reputaciju naklonjenosti desno orijentiranim religijskim skupinama.
Međutim, posljednjih mjeseci Sharif je javno osudio nasilje nad ženama i tzv. ubojstvo iz časti, pa obećao krenuti u akciju.
U veljači je tako izjavio za The Guardian: „Ovo je totalno protiv Islama i svatko tko to učini mora biti veoma strogo kažnjen“.
Zašto je to značajno?
Nasilje nad ženama endemsko je socijalno pitanje u Pakistanu. Supruge i kćeri često se i dalje tretiraju kao vlasništvo muške glave kuće.
Ubojstva iz časti, napadi kiselinom, spaljivanje mladenki, vjenčanja djece, seksualno i obiteljsko zlostavljanje su dio svakodnevnice, samo navedene vrste kriminaliteta većinom ostaju neprijavljene.
Na listi rodne nejednakosti Ujedinjenih naroda, Pakistan se nalazi na 147 mjestu između 188 zemalja.
Po izvješću Aurat Ženske Fondacije iz 2014., što se za prava žena bori iz svoje baze u Islamabadu, svakoga dana šest žena biva ubijeno, isto toliko oteto, četiri su silovane, dok tri počine suicid.
U Punjabu je prijavljeno čak 7010 slučajeva nasilja nad ženama. Ta brojka ne uključuje maltretiranje vezano uz miraz i napade kiselinom, koji su isto tako ozbiljan i čest kriminalitet.
Po pakistanskoj neovisnoj Komisiji za ljudska prava, blizu 1100 žena ubijeno je u Pakistanu prošle godine od strane rođaka koji su se kleli kako su dotične „obeščastile“ svoje familije.
U većini tih slučajeva, žrtvu je obično usmrtio bliski muški član obitelji.
Dok Program nije stupio na snagu, žene u državi bile su žrtvama slabog pravosudnog sustava i krajnje nedostatne socijalne skrbi, što je prouzročilo porast grozomornih istinitih priča o ubojstvima iz časti, napadima kiselinom i kontinuiranom zlostavljanju.
Navedena pitanja izašla su na svjetlo dana u Oskarom nagrađenom dokumentarcu „Djevojka u rijeci: Cijena oprosta“, snimljenom po slučaju Sabe Qaser, 19-godišnje Pakistanke koju je tukao, ustrijelio hicem u glavu, pa bacio u rijeku otac jer se udala za muškarca po svom izboru.
Nekim čudom preživjela je i njena priča pridobila je enormnu pozornost u Pakistanu i globalno, ubrzo stavljajući Sharifa pred gotov čin da obeća suzbijanje ubojstava iz časti.
U intevjuu za The Guardian, filmaš Sharmeen Obaid Chinoy kazao je kako je glavni problem s ubojstvima iz „časti“ što se smatraju privatnom stvari, više negoli javnim zakonodavnim pitanjem.
„Ljudi šute: otac ubije svoju kćer, a nitko nikada za to ne odgovara, nitko ni ne prijavi slučaj. Žrtve ostaju bezimene i bez lica, a mi nikada za to ni ne čujemo jer smatra se da, ako se sve registrira, to nanosi sramotu obitelji“, konstatirao je.
Tko se protivi Programu?
Desno orijentirani, islamski ekstremistički vođe uložili su mnogo energije da blokiraju prolazak Programa zaštite i nastavljaju mu se protiviti.
Oni Program smatraju „anti-islamskim“, kontradiktornim stihovima Kur'ana, te pokušajem da se Pakistan sekularizira odnosno preobrazi u pro-zapadnu zemlju.
Na prigodnoj konferenciji za medije, jedan od parlamentaraca, Muhammad Khan Sherani, navodno je tvrdio kako će Program zapravo imati štetan utjecaj na žene i „tradicionalni“ obiteljski život.
Ustvrdio je kako je Dokument o zaštiti „protu-islamski“, dodajući: „Zakon razvidno ima za cilj kažnjavati žene izvan kuće, što će prouzročiti porast njihovih problema“.
Maulan Fazlur Rehman, šef stranke Jamiat Ulema-e-Islam-Fazl, navodno je rekao u lokalnim medijima da su donešeni zakoni „u konfliktu sa Svetim Kur'anom, Prorokovim životom, konstitucijom Pakistana i vrijednosti zemlje“.
„Muž i žena smatraju se partnerima na zapadu, ali ne i u Pakistanu“, zaklučio je.
Nazvao je to „zapadnjačkom urotom“, dodajući da predstavlja slijepo praćenje Američke i Europske kulture“.
Na kraju je otišao tako daleko da je izustio kako će sve to razoriti domove i poziciju muškarca te prizvati Božji gnjev na državu.
Suradnik New York Timesa, Mohammed Hanif, analizira njihovu iskrivljenu logiku na sljedeći način: „Ako istučete osobu na ulici, to je kriminalni čin. Ukoliko izmlatite nekoga u svojoj spavaonici, štiti vas svetost doma. Ubijete li stranca, to se tretira kao umorstvo. No, ako upucate vlastitu sestru, branili ste svoju čast“.
„Siguran sam da obični ljudi u kampanji protiv Programa ne tuku žene niti ubijaju svoje sestre ali bore se za prava drugih muškaraca da čine baš to“.
Premijer Sharif obećao je razmotriti zahtjeve grupe.
