U poglavlju "Vodstvo”, § 12., stoji: "Ustanovu 'Nadasve' vode duhovni i priradni pročelnik akcije po uputama Preuzvišenog gospodina Nadbiskupa zagrebačkog. Prema tome sav rad duhovnog i priradnog pročelnika podleži isključivo samo izravnom nadzoru Preuzvišenog gospodina Nadbiskupa zagrebačkog. § 13. Duhovni je pročelnik ustanove 'Nadasve' od preuzvišenog Nadbiskupa zagrebačkog za izvjesno vrieme imenovani svećenik, koji vodi ustanovu i za njezin rad odgovara crkvenoj vlasti.”
Potom se nabrajaju zadaće duhovnoga pročelnika. U § 16. navodi se status priradnoga (privrednog) pročelnika: "Priradni je pročelnik od Preuzvišenog zagrebačkog Nadbiskupa za izvjesno vrieme imenovana osoba, koja vodi samostalno, a po direktivama Preuzvišenog zagrebačkog Nadbiskupa svekoliko administrativno, organizacijsko i financijsko poslovanje ciele ustanove, prima i otpušta osoblje te vrši sve poslove u vezi s time. Za svoj rad odgovara samo Preuzvišenom zagrebačkom Nadbiskupu.
§ 17. Duhovni i priradni pročelnik usklađuju harmonično svoje djelokruge rada, da isti teče paralelno i svrsishodno u najveću korist općeg napredka i probitaka akcije 'Nadasve'. U koliko bi se njihova mišljenja u pojedinim pitanjima razilazila, iznašaju slučaj Preuzvišenom zagrebačkom Nadbiskupu, koji odlučuje.” Nadalje, u poglavlju "Imovina” određuju se načini stjecanja imovine, "sabiranjem” i "darovima i legatima”, a "sva imovina ustanove je crkvena imovina".
U § 21. precizira se: "Dobra ustanove 'Nadasve' ne smiju se upotrebljavati u druge svrhe osim one, u koje su sabrana odnosno darovana... Dopušteno je nadalje duhovnom i priradnom pročelniku, da u međusobnom sporazumu i uz odobrenje Nadbiskupa koristonosno ulože sabrani novac." Osobito je zanimljiv § 22.: "Duhovni pročelnik je ujedno i administrator dobara prema kan. 1521 § 1, i kan. 1522, 1c, 1523, 1525-1528, a svoje financijske dispozicije vrši preko priradnog pročelnika i u sporazumu s njim uz prethodno odobrenje Nadbiskupa."
Na samom kraju Statuta, u poglavlju "Nadzor”, § 23., kaže se: "Vrhovni nadzor nad ustanovom 'Nadasve' imade zagrebački Nadbiskup. On daje generalne instrukcije duhovnom i priradnom pročelniku za čitav rad, za upravu dobara (kan. 1519, § 2.) i traži obračun (1525).”
Dakle, razvidno je da se nikakav bitan potez obojice pročelnika C. U. "Nadasve" nije mogao povući bez znanja i odobrenja nadbiskupa Stepinca. Ali još je više uočljivo da su pozicija i ovlasti V. Hegera bili zapravo nedodirljivi i neograničeni.
Tko su bili pročelnici? Duhovni pročelnik bio je Stjepan Kukolja (1907.). U Katoličkom listu, br. 30. od 23. VII. 1942., str. 359, među crkvenim vijestima je i kratka obavijest "Prof. dr. Stjepan Kukolja duhovni pročelnik u ustanovi 'Nadasve'.” Uz informaciju o Kukoljinu postavljenju zanimljive su neke druge činjenice, a o kojima se malo zna: "Po želji preuzvišenog hrvatskog Mitropolite, zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, osnovao je i razvio akciju 'Nadasve' privredni stručnjak gosp. Heger uz pomoć svoje supruge.
Uspjesi su sasvim izvanredni: već za vrijeme pripremnih radova i još prije pravog početka sabiranja medaljicama i sličicama, sakupljeno je daleko preko Kn 1,000.000. Ako blagoslov Božji – što se pouzdano nadamo – i dalje poprati ovu dobro organiziranu akciju, moći će se uz Križni put izgraditi i cijelo ostalo svetište u najkraćem vremenu. Velečasna gg. župnici se i ovom prilikom umoljavaju, da se priključe akciji 'Nadasve', čiji rad je osobito u današnjim prilikama od eminentne važnosti za Crkvu.
Već u prvim početcima akcije dodijelio je preuzvišeni gosp. nadbiskup nekoliko svećenika akciji 'Nadasve'. Posebnim dekretom pozvao je sada prof. dr. Stjepana Kukolju iz Rima u Zagreb i imenovao ga duhovnim pročelnikom akcije 'Nadasve', u kojoj će suradjivati s gosp. Hegerom oko obnove vjerskog života u Hrvatskoj."
Da bi, valjda, stvar s Hegerovom pozicijom bila i formalno potpuno jasna, Katolički list, br. 1, 7. 1. 1943., str. 9, obznanjuje odluku nadbiskupovu od 29. XII. 1942.: "Prema pravilima Ustanove 'Nadasve', ovime imenujem gospodina Vilhelma Hegera priradnim pročelnikom u istoj Ustanovi. Alojzije nadbiskup".
Ali Hegeru, obavještajcu i vještom varalici, s neutaživom željom za stjecanjem bogatstva, to nije bilo dovoljno. Budući da je postigao veliki uspjeh na početku sabirne akcije C. U. "Nadasve” vjerojatno je inicirao i osnivanje privatne tvrtke pod istim imenom. Potankosti o tome pronalazimo u jednom vjerodostojnom dokumentu, izvještaju dr. Vjekoslava Gortana (1892-1966), poznatog pravnog i gospodarskog stručnjaka, kojeg je Gradski narodni odjel u Zagrebu u drugoj polovici 1945. odredio za privremenog upravitelja nad tvrtkom "Nadasve” i imovinom V. Hegera.
U izvještaju čitamo: "Uputivši se na označenu adresu "Nadasve k.[omanditno] d.[ruštvo]”, Nova Ves br. 5a ustanovio sam, da ondje uopće nema više te tvrtke. Nakon toga sam se uputio do bivšeg vjerskog člana tog društva, preč. g. Pavla Jesiha, prebendara zagrebačkog Kaptola, od koga sam doznao slijedeće:
Da bi se mogla sabiranjem namaći potrebna sredstva za izgradnju i obnovu svetišta Marija Bistrica preuzv. g. nadbiskup zagrebački Dr. Alojzije Stepinac je još 1941. osnovao, u smislu crkvenog zakonika posebnu crkvenu ustanovu (institutum ecclesiasticum can. 1489) "Naša draga svetišta" (skraćeno "Nadasve”) sa svrhom, da sabere potrebna sredstva za obnovu i izgradnju hrvatskih katoličkih svetišta, a osobito najvećeg svetišta hrvatskog naroda Marije Bistrice.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To je isto nekad i sad samo su vlastodršci premenili ime sad je to HDZ.