Adolf Hitler iskoristio je frustraciju nezaposlenih i veterana kako bi sastavio neslužbenu vojsku buntovnika, kriminalaca i plaćenika znanu i kao "Sturmabteilung", kako bi uplašio političke protivnike te izdignuo još mladu i krhku Nacističku stranku.
Bez snage i moći 'Sturmabteilunga" njegov bi uspon na vlast sasvim sigurno bio mnogo teži i kompliciraniji.
Njemačka poslije Prvog svjetskog rata bila je zemlja očaja. Versajski ih je ugovor natjerao na plaćanje velikih reparacija radi rata. Uz to, vojska, koja je bila ponos nacije, istim je ugovorom svedena na 100.000 ljudi kako više nikada ne bi bila prava prijetnja.
Godine 1921. Hitler je službeno organizirao bitange koje su se na taj način sukobljavale na ulicama u paravojnu organizaciju imena "Sturmabteilung" (SA) (Sturm se najčešće prevodi kao oluja), no u ovom slučaju je riječ o jurišu.
Bili su poznati i pod imenom "smeđekošuljaši", prema fašističkim "crnokošuljašima" u Italiji. SA su bili sastavljeni ponajviše od nezadovoljnih bivših vojnika koji se nisu mogli vratiti u vojsku.
No SA su bili primorani privremeno se raspustiti nakon propalog puča u Minhenu kada su pokušali preuzeti vlast u Bavarskoj. Država je rastjerala paravojsku, i stavila Hitlera iza rešetaka. No, velika depresija i nepromijenjena situacija uskoro će ponovno imati priliku.
Hitler je na čelo jedinica 1931. stavio fanatičnog nacista Ernsta Röhma, čovjeka koji je bio član stranke od samih početaka 1919. godine, tijekom samih početaka. On je bio jedan od Hitlerovih najbližih prijatelja i jedini koji je diktatora zvao prvim imenom i govorio mu "ti".
Pod Röhmom, do 1933., samo desetljeće nakon propalog puča, u SA je bilo gotovo dva milijuna muškaraca, te su time bili dvadeset puta veći no formalna vojska i počeli su zabrinjavati i najviše nivoe vlasti.
Hitler je imenovan kancelarom od strane predsjednika Von Hindenburga 1933. godine, djelomično u nadi kako će taj tip formalne titule Hitleru značiti i da će on kontrolirati SA - čime se Von Hindenburg ozbiljno preračunao.
Von Hindenburg je, kao i većina drugih političara kao i čelnih ljudi Njemačke vojske, SA vidio kao golemu grupaciju ali ipak nedovoljno organiziranu.
Do 1934. vođe su rekli kako je "sada dosta" i poslali vojne oficire da Hitleru predstave ultimatum - ili obuzda SA ili će oni sprovesti vojni udar i izbaciti ga s vlasti u kompletu.
Hitler je bio dovoljno mudar da razumije kako nikada neće do kraja konsolidirati svoju moć bez potpore vojske. Uz to, polako je shvaćao da je SA počeo biti sve lošiji u svom osnovnom poslu, a to je zastrašivanje. Odlučio je izdati svoje najfanatičnije pristaše radi svojih interesa.
Ostali visokorangirani nacisti nisu mogli dočekati da izbace Röhma i promaknu jedni druge. Göring, Goebbels, Hess, Himmler, i Heydrich neumorno su radili na tome da Führera uvjere kako njegov najbliži prijatelj radi njemu o glavi te želi preuzeti svu vlast, uz pomoć SA trupa.
Upravo je radi toga 30. lipnja naredio SS-ovcima da naprave "krvavu čistku" SA trupa. Tijekom događaja kasnije poznatog kao "noć dugih noževa" SA vođe koji su se sastali na banketu poslani su u zatvor u Minhenu na strijeljanje.
Dio muškaraca ubijen je u domovima i krevetima, skupa s članovima obitelji, Hitler nije htio imati niti najmanju moguću konkurenciju.
Iako su im redovi bili prorijeđeni SA je nastavila sa nasiljem protiv Židova i odgovorni su za uništenje stotina izloga i radnji u vlasništvu židovskih obitelji, kao i smrt mnogih - posebno je poznata Kristalna noć iz 1938.
Röhm je, pak, ubijen pištoljem u zatvoru. Službeni brojevi kažu kako je u noći dugih noževa ubijeno oko 400 osoba.
