Hitler je 1934. godine imao već jako veliku kontrolu nad Njemačkom. No još uvijek nije bio siguran, pa je strahovao da netko ne ugrozi njegovu poziciju. Kako bi se zaštitio, posegnu je za oružjem svakog moćnika, i odlučio ukloniti bilo kakvu prijetnju u svojim redovima.
Noć koju je kasnije nazvao Noć dugih noževa, 30. lipnja, bila je njegovo rješenje. Bila je to čistka u kojoj je 1000 njegovih nekoć najbližih saveznika i prijatelja nestalo u noći i nitko ih nikada poslije nije vidio.
U maniri pravog čudaka Hitler je čuvao listu ljudi koji bi mogli ugroziti njegovu vlast. Među njima bio je i Gregor Strasser, njegov rival unutar nacističke stranke. Bio je tu i Kurt von Schleicher, general koji je pokušao stranku podijeliti, nudeći poziciju kancelara Hitlerovim rivalima.
Zato mu je dodijeljeno i čeno mjesto u SA. Oni su Hitleru pomogli da dođe na vlast tehnikom brutalnog zastrašivanja protivnika, poput komunista i Židova, ali i akademika, poslovnih ljudi i novinara.
No nakon što je Hitler postao kancelar 1933. godine, shvatio je kako je Röhmer izrastao u čovjeka s jako velikom pozicijom i moći. Njega su mnogi doživljavali pravi i jedinim vođom nacističke stranke. Strahovao je Hitler i kako će organizacija progutati vojsku i tako još i više učvrstiti svoju moć, i svoj položaj. A i odvojiti ga od njegovih najvećih štovatelja Heinricha Himmlera, Hermanna Göringa i Josepha Goebbelsa koji su se oslanjali na njega. To ga je jako uznemirilo.
Röhm se osjećao izdanim.
"Adolf je svinja. Njegovi prijatelji više mu nisu dovoljno dobri...sigurno će izgubiti sljedeći rat", govorio je.
Reinhard Heydrich, visoki dužnosnik SS-a, naporno je radio kako bi Hitlera okrenuo protiv Röhma. Heydrich je pripremio debeli dosje i tvrdio da ima dokaze o isplati od 12 milijuna koje je francuski veleposlanik u Berlinu dao Röhmu da svrgne Hitlera i formira novu vladu s Gregorom Strasserom, šefom ljevičarskog krila nacističke stranke i bivšim generalnom kancelarom Kurt von Schleicherom.
Hitlerovu moć ograničavao je predsjednik Paul von Hindenburg, koji je još uvijek bio živ i mogao, ako je htio, oduzeti Hitleru sav njegov utjecaj. Von Hindenburg je također bio uznemiren Röhmovim željama da učvrsti svoju moć. Hitler je znao da bi SA mogao uništiti njegove planove i želje sa spoji ured predsjednika i kancelara pod svojim vodstvom.
Predsjednik Hindenburg bio je star što je išlo na ruku Hitleru, posebno kod vojske. I Hitler i vojska imali su zajedničkog neprijatelja, rast i utjecaj SA pod vodstvom Röhma. Neslužbeni predstavnik njemačkog parlamenta Werner von Blomberg i Hitler sastali su se 11. travnja 1934. godine na ratnom vojnom brodu Deutschland. Hitler je po njihovom dogovoru trebao dobiti potporu vojske nakon smrti Hindenburga u zamjenu za njegovo uništenje SA.
No nije bio sklon ništenju Röhma pa ga je posjedni put pitao da se priključi njegovim idealima. Hitler mu je pokazao Heydrichov lažni dosje o državnom udaru iz redova SA, a dužnosnik koji se našao u blizini pričao je kako je tada čuo da dva muškarca "viču jedan na drugog". Uslijedio je sastanak od pet sati, nakon kojeg je Röhm rekao kako će otići u Bad Wiessee "kako bi povratio svoje posljednjih tjedana jako narušeno zdravlje zbog bolne živčane pritužbe".
Hitler tada pristaje i na žrtvovanje Röhma. Izmislio je urotu kako bi opravdao masakr, koji će postati poznat kao Noć dugih noževa. Meta su bili svi oni koji bi bilo kako mogli ugroziti njegovu moć, a Röhma je lažno optužio za centar pobune.
Početkom lipnja 1934. Hitler, Heydrich i Goering sastavili su popis onih koji će biti pogubljeni. Bila je to lista "Reichovih neželjenih osoba". Upute o načinima izvršavanja pogubljenja bile su u zapečaćenim kuvertama predane jedinicama Gestapa diljem Njemačke. Operacija je nosila kodni naziv Hummingbird.
Svim zapovjednicima SA Hitler je naredio da moraju prisustvovati sastanku u Bad Wiesseenu. Bila je to zamka.
30. lipnja tamo je stigao Hitler u pratnji SS-ovaca a Röhm ih je čekao. Oko 6 sati ujutro Hitler je s pištoljem u ruci uhitio Röhma u njegovoj sobi. Njegov zamjenik Edmund Heines koji je spavao u susjednoj sobi također je bio na popisu nepoželjnika. Hitler je Röhmu dozvolio mogućnost izbora, pružio mogućnost da počini samoubojstvo. Ovaj je to odbio pa su ga ubila dvojica SS časnika nakon što su ga kratko držali u zatvoru Stadelheim u Münchenu.
Oko 2000 vođa iz redova SA bilo je uhićeno. Tada je počela čistka.
Većina pogubljenja bila je izvršena u Stadelheim zatvoru. No jugoistočno od Berlina bila je još jedna lokacija na kojoj je ubijeno 150 pripadnika SA. Kada su ih prozvali stali su pred cigleni zid, oderali su im košulje i zaokružili lijevu bradavicu kao metu. Ostali su gledali i čekali svoj red.
Na listu ubijenih nalazili su se različiti ljudi, ne samo članovi SA već i novinari i svećenici. Među ubijenima bili su i Kurt von Schleicher i Gregor Strasser, njegovi protivnici iz stranke. Ubijen je bio i bavarski bivši separatist Gustav von Kahr, konzervativni kritičar Edgar Jung, i profesor teologije Erich Klausener.
Zamjenik kancelara Franz von Papen jedva je izbjegao da bude na listi, ali je tri dana kasnije otpušten iz ureda. Vojni general Ferdinand von Bredow ubijen je, kao i svećenik koji je Hitleru pomogao da napiše Mein Kampf.
U toj Noći ubijeni su mnogi vođe SA koji su bili odani Hitleru, a neki su ubijeni slučajno, pa su nacisti poslije objavili ispriku. Možda su drugi bili opasni neprijatelji Himmlera i Goeringa, a njih dvojica Hitlera su opskrbljivali izmišljenim informacijama o ljudima.
Čistka se nastavila do 2. srpnja, kada je SA potpuno kolabirala. Noć dugih noževa označila je uspostavu SS-a koji je imao potpuno kontrolu nad Njemačkom. Hitler je primio pismo zahvalnosti predsjednika Hindenburga koji je bio impresioniran njegovom učinkovitošću u rješavanju problema s grupom koja je postala ne samo suvišna već i opasna. Kada je predsjednik von Hindenberg umro sljedećeg mjeseca, Hitlerova moć više nije imala ograničenja.
"Odgovoran sam za sudbinu njemačkog naroda, i time postajem vrhovni sudac njemačkog naroda. Dao sam naredbu da se ubiju vođe ove izdaje", rekao je u svom obraćanju naciji.
