Coober Pedy, gradić na jugu Australije, poznat je po dvije stvari: rudnicima opala i podzemnim kućama koje su isklesane u stijenama, a u kojima živi 80 stanovnika grada.
Cobber Pedy je prilično neprivlačno mjesto u kojem temperature dosežu do 50 stupnjeva Celzijusa. Prije stotinjak godina rudari su naime shvatili da je puno ugodnije živjeti ispod zemlje, gdje su temperature prilično niže, te otada žive 'dolje'.
Na 'dobar' dan, kad temperature vani dosegnu 40 stupnjeva, u podzemnim kućama je ugodnih 23 do 25 stupnjeva Celzijusa. Kad dođu izvana, ovi ljudi se osjećaju kao da su ušli u klimatiziranu sobu.
Iako su stanovnike Coober Pedyja na spuštanje potakli ekstremni vremenski uvjeti, to nije jedino mjesto na svijetu na kojem su vlasti spremne 'zagrebati' ispod površine u potrazi za novim urbanim prostorima.
Budući da se očekuje da će do 2050. godine 2/3 stanovništa živjeti u gradovima, bit će izuzetno ograničena površina urbanog zemljišta. Brojni gradovi, zbog prostora, nasljeđenih površina ili drugih čimbenika ne mogu nadograđivati zgrade u visinu ili se širiti na nove površine. Dakle, jedina opcija im je da idu u dubinu.
Veliki gradovi u kojima ljudi već žive kao krtice
Pogledajmo slučaj Singapura. Jedna od najmnogoljudnijih zemalja na svijetu trenutačno broji skoro 5.5 milijuna ljudi na površini od 710 km2. "Za Singapur, glavni razlog za kretanje pod zemlju je stvarni nedostatak zemlje" kaže Zhou Yingxin iz Centra za urbanizaciju podzemlja, nevladine organizacije koju čine stručnjaci koji dizajniraju i analiziraju gradska područja ispod zemlje.
"Pokušali smo ići tradicionalnijim putem - podižući more i kupujući pijesak. Ali to postaje sve manje učinkovito, jer more se diže, a mi dolazimo do svojih granica. Pijesak je sve skuplji, a i susjedi se žale."
Jedan od mogućih planova o kojem se trenutačno raspravlja je izgradnja 'Podzemnog znanstvenog grada'. On bi se trebao protezati na 300.000 m2, te bi na dubini od 30-80 metara trebao predstavljati istraživačko-razvojnu građevinu koja bi, ako se pokaže uspješnom, mogla postati domom 4.200 zaposlenika.
Postoje doduše situacije kad kopanje i nije tako jednostavno kao što se, na prvi pogled, može činiti. Primjerice, u glavnom gradu Meksika postoje stroge zabrane gradnje u povijesnoj jezgri grada. Zato je arhitektonska tvrtka BNKR dizajnirala masivnu, 300 metara duboku obrnutu piramidu, nazvanu Earthscraper.
Ona bi trebala moći udomiti 5.000 ljudi, a zahvaljujući podovima u obliku terasa, prirodno svjetlo bi se trebalo moći širiti od golemog staklenog stropa, iako će niži katovi svakako trebati i dodatnu rasvjetu. Inače, osnivač BNKR-a i izvršni direktor, Esteban Suarez, nada se da će Earthscraper inspirirati novu vrstu građevina.
U međuvremenu i u Kini raste potreba za dostupnim kućanstvima, što tjera mnoge stanovnike Pekinga da pod zemljom potraže manje glamurozne uvjete stanovanja. Ljudi žive u mješavini bivših podzemnih skloništa i običnih podruma, koji su tek toliko preuređeni da djeluju kao male sobice.
Vlasti procjenju da ispod Pekinga živi između 150.000 i dva milijuna ljudi, iako mnogi smatraju da je najbliže istini brojka od milijun ljudi. Inače, dva su faktora uzrokovali ova preseljenja: velika kineska graditeljska ekspanzija, koja je stvorila veći broj podzemnih prostora, ali i nedostatak financijski pristupačnih kuća. Naime posljednjih su godina Peking uvelike naselili stanovnici iz ruralnih područja koji su ovdje došli u potrazi za poslom. Mnogi od njih nemaju službenu prebivališnu dozvolu, što znači da ne mogu tek tak ni potražiti pristupačne stanove iznad površine zemlje. Jedini domovi koje si oni mogu priuštiti nalaze se ispod zemlje, na skupocjenom privatnom tržištu nekretnina.
Ostatak pročitajte na BBC-u.
