"Žensko tijelo pripada samo i isključivo ženi, nije vlasništvo američke vlade niti bilo koga drugoga na planeti", zapisala je aktivistkinja, spisateljica, pedagoginja i medicinska sestra Margaret Sanger. Proganjana, uhićivana i često neshvaćena Sanger je pri kraju života doživjela trijumf svog najvećeg napora i otkrića koje je postigla uz pomoć filantropkinje Katharine McCormick - odobrenje prve kontracepcijske pilule od strane američke agencije za hranu i lijekove (FDA).
Bilo je to prije 58 godina, a te 1960. samo je mjesec dana prošlo od odobrenja pilule Enovid-10 09. svibnja do trenutka kada ih se moglo kupiti u svrhu kontracepcije. Za najuspješniji oralni kontraceptiv koji je promijenio život brojim ženama zaslužne su, između ostalog, i dvije pionirke i aktivistkinje.
Margaret Sanger i Katharine McCormick iz liberalnije su Europe krijumčarile dijafragme u New York i javno zagovarale pravo na kontracepciju. Čak 24 savezne države i nakon odobrenja branile su prodaju kontraceptiva, a one koje nisu branile prodaju ograničavale su je na isključivo udane žene. Amerika je tada (kao i sada) bila mnogo konzervativnija od zapadne Europe. Sanger je na svojim putovanjima shvatila kako je u Europi moguće dobiti dijafragmu kao i razgovarati s liječnikom o svojim opcijama.
U SAD-u su na snazi bili tzv. Comstockovi zakoni koji su liječnicima onemogućavali da sa svojim pacijenticama razgovaraju o kontracepcijskim sredstvima bilo koje vrste jer se to smatralo obscenim i neumjesnim. Zakoni iz 1783. godine zabranili su publikaciju, distribuciju, razgovor, podučavanje ili širenje informacija o spravama ili načinima kontracepcije i abortusa. Kršitelji zakona mogli su biti kažnjeni s pet godina zatvora ili kaznom od 2.000 dolara.
Katharine McCormick druga je žena koja je diplomirala na MIT-ja (i to biologiju), a već je na fakultetu pokazivala bunt. Sukobljavala se s predominantno muškim kolegama i profesorima. Odbijala je u laboratoriju nositi obvezne šešire ukrašene perjem jer je tvrdila kako je izrazito opasno. No, na kraju se ipak odrekla studija medicine kako bi se udala za nasljednika Stanleyja Roberta McCormicka čije je bogatstvo u poznim godinama i nasljedila.
Te je stotine tisuća dolara kao 78-godišnjakinja uložila u razvoj kontracepcijske pilule čiji je razvoj stagnirao jer nitko nije htio osigurati novac za klinička testiranja pilule na kojoj su radili znanstvenici Chang i Pincus, a postojeći su zakoni onemogućavali da se o toj temi piše. Dvadesetih i tridesetih je bila aktivna članica sufražetkinja koja je aktivno zagovarala "pravo žene da sama odluči kada će i hoće li imati djece".
Radila je na "guranju" 19 amandmana američkog ustava koji je 1920. doveo do toga da su žene, napokon, dobile pravo glasa u čitavom SAD-u. Nakon uspjeha pilule, a prije svoje smrti na matičnom MIT-ju je dala sagraditi studentski dom isključivo za žene. Nedostatak soba za djevojke fakultetu je godinama bio izgovor za to što su primali izrazito malen broj djevojaka. Nakon otvorenja krila nazvanog po njoj broj studentica se popeo s tri posto na 40 posto.
Njezina kolegica i suborkinja Margaret Sanger, koju nazivaju utemeljiteljicom američkog pokreta za reproduktivna prava, u vlastitoj je obitelji vidjela što se događa ženama koje ne mogu birati žele li djecu. Njezina je majka rodila 18-ero djece prije no što je u 40. godini umrla od tuberkuloze. U svom radu kao medicinska sestra također je vidjela kako brojne živote žena uništavaju neželjene trudnoće, kao i loše napravljeni abortusi.
Nepoštene i loše zakone i prakse odlučila je promijeniti kršenjem istih. Pokrenula je mjesečni pamflet "The Woman Rebel" u čijem je podnaslovu stajalo "bez bogova bez gospodara" i koji je promovirao kontracepciju. Optužnica protiv nje odmah je podignuta radi "printanja i objavljivanja obscenog sadržaja".
Godinu je dana provela u bijegu, u Engleskoj, prije no što se vratila u SAD. Samo godinu dana kasnije otvorila je u Brooklynu prvu američku kliniku za kontracepciju i planiranje obitelji. Više od 400 žena samo iz kvarta došlo je u prvih dva dana, a Sanger je ubrzo uhićena, te klinika zatvorena, no svi su mediji o njima pisali. Sanger je utemeljila i prvi institut posvećen kontracepciji i prve novine, a te su se institucije s vremenom razvile u današnji Planned Parenthood.
Njezino vodstvo i McCormickin novac omogućili su razvoj i odobrenje prve kontracepcijske pilule. Comstock zakoni povučeni su 1965., samo godinu dana prije Sangerine smrti. Iste je godine vrhovni sud donio odluku u slučaju "Griswold vs. Connecticut", presedanu koji je rekao kako je "ono što bračni par radi u svojoj intimi pitanje samo njih, a ne države". Connecticut je bio najkonzervativniji, te je nekoliko godina nakon početka prodaje pilule tamo bilo ne samo zabranjena prodaja, već i kažnjivo korištenje iste.
Sanger se tijekom života protivila pobačaju rekavši kako ga sama nikada ne bi napravila, ali da ženama uvijek daje pravo izbora. Mnogi kritičari i danas joj prigovaraju da je bila bila otvorena rasistkinja, te da je javno zagovarala eugeniku. Zanimljivo je i kako je, osim života žena, pilula u potpunosti promijenila i društvenu strukturu na fakultetima i radnim mjestima. Žene su, naime, kada su postale gospodarice sebe često odlučile upisati fakultete, raditi i odgoditi rađanje u kasniju dob.
Šezdesete su bile revolucionarne za žene na tržištu rada ali i u visokom obrazovanju. Istraživanja pokazuju kako je "motor" tih promjena bila legalizacija pilule. Između 1955. i 1970. na fakultete medicine i prava upisivalo se manje od 10 posto žena, no do 1980., kada su brojne žene pilulu koristile "pod normalno", taj se broj udvostručio, a do 1995. oko polovica upisanih na pravo, medicinu i ekonomiju bile su - žene.
