Hrvatski svodnik: "Ne silim ih na ništa, same mi dolaze..."

Najviše se narade s ovima na Viagri

U Hrvatskoj radi 7000 prostitutki, a njihove usluge koristi 100.000 klijenata, podaci su Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar". Kada dame noći uhite, kažnjavaju ih po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Riječ je u pravilu o novčanim kaznama, dok se tek izuzetno znaju izreći i uvjetne zatvorske kazne. Njihove klijente ne kažnjavaju, a za svodnike je predviđena kazna i do deset godina zatvora. 

Prema podacima MUP-a, od 2011. do prvih osam mjeseci 2016. zabilježili su 1059 prekršaja. Lani su imali prijavljeno 71 kazneno djelo prostitucije, a u prvih sedam mjeseci ove godine već 70 kaznenih prijava za prostituciju. Prijedlog MUP-a i pojedinih građanskih udruga da se novčano kažnjavaju i klijenti prostitutki, koji prema nordijskome modelu uvode neke europske zemlje, zasad nije došao do Sabora. Hrvatska je zakonske odredbe kojim se kažnjava prostitucija preuzela iz zakona SFRJ, u kojem se klijenti nisu kažnjavali, prostituke su se kažnjavale prekršajno, jedino je za svodnike bila predviđena zatvorska kazna. 

Tako je 1958. za podvođenje, ako bi okrivljeni dobio novčanu naknadu, mogao dobiti dvije godine zatvora. Prostitucija se potom kažnjavala po članku 215 KZRH od 1. srpnja 1984. do 7. siječnja 1993. Stavkom 1. toga članka bila je propisana kazna za onoga tko vrbuje, navodi, podstrekava na prostituciju i to kaznom od tri mjeseca do pet godina zakona. Ako bi pružateljica seksualnih usluga bila maloljetna i ako bi se na prostituciju navela silom, prijetnjom ili obmanom, svodniku je prijetila kazna od jedne do deset godina zatvora. 

"Organiziranje i posredovanje prostitucije i u SRFJ je bilo kazneno djelo. Za to su bile propisane stroge kazne. No takvi postupci bili su dosta rijetki. Također su bili tajni, odnosno sudilo se iza zatvorenih vrata, pa se o tome nije pisalo. U komunizmu, naime, nije moglo biti prostitucije. Takva su djela bila samo dio crne statistike", rekao nam je bivši sudac Branko Šerić, danas odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo. 

Dodaje kako su kazneno odgovarali samo organizatori dok su pružateljice seksualnih usluga odgovarale prekršajno. Zakonske odredbe o prostituciji iz bivšeg režima ostale su i u Kaznenom zakonu (KZ-u) donesenom nakon osamostaljenja RH. 

U stavku 1. članka 251. "podstreakvanje" je zamijenjeno "poticanjem", no kazna je ostala ista - od tri mjeseca do pet godina zatvora, dok je za uvođenje maloljetnica u prostituciju silom, obmanom ili prijetnjama kazna bila od 1 do 10 godina zatvora. Sadašnjim Kaznenim zakonom za svodnike je određena kazna od šest mjeseci do pet godina, a ako se pritom koristi silom, prijetnjom itd., kaznit će se kaznom zatvora od jedne do 10 godina. 

Novi zakon vodio je računa i o "marketingu", pa je za ljude koji putem sredstava javnog informiranja i drugih sličnih sredstava oglašavaju prostituciju propisana kazna do tri godine zatvora. U praksi im se u pravilu izriču uvjetne kazne zatvora dok svodnici dobivaju po nekoliko godina.  - Cijene u Zagrebu su iste već godinama. Za pola sata 400 kuna, a za sat vremena 600. 

Ako cura ima od tri do pet mušterija na dan i radi 20-ak dana na mjesec, zaradi oko 40.000 kn. Kad plati najam stana, a obično troškove podijeli, ostane joj super lova. Čak i ako ima svodnika s kojim lovu dijeli pola-pola, na mjesec zaradi dvije-tri prosječne plaće. Ako se traži i analni seks, to se dodatno plaća. Od 200 do 350 kuna, no dosta cura ne želi to raditi s onima koji imaju 'velike'. Tako im tijekom ugovaranja posla preko mobitela kažu da će o toj vrsti seksa odlučiti kad vide kolika je 'alatka' mušterije. Ako je prevelika, od te vrste seksa nama ništa - kaže izvor dobro upućen u prostituciju u metropoli dodajući da se za cjelonoćnu uslugu traži od 1000 do 1500 kuna.

"Jasno, govorim o 'normalnim' curama. Ne o onima s ulice koje 'operiraju' po haustorima, autima i parkovima i ne o onim escort damama koje rade po skupim hotelima i jahtama, gdje šampanjac teče u potocima i gdje se 'vuku' linije bijelog - kaže naš izvor. U Zagrebu je uvijek bila velika ponuda dama noći. Osamdesetih su one najjeftinije svoje usluge pružale na tadašnjem Trgu Republike. Šetale su ispred Varteksa i pozorno gledale izloge. Tad bi klijenti prišli i upitali za cijenu. Ako bi se dogovorili, prvo bi otišla prostitutka, obično do nekog stana u blizini, a potom bi došao i klijent. Elitna prostitucija odvijala se u hotelima. Iz reportaže Veselog sveta vidi se kako je to izgledalo u svibnju 1971. Novinare je kroz Zagreb proveo svodnik Zlatko L.   

Osim onih na cesti, u Zagrebu su 1970-ih radile i elitne prostitutke.

"Staro je pravilo da su najbolje one prostitutke za koje policija ne zna. Gost ne želi nikakvu blamažu. A upravo takve su one koje su pod mojom zaštitom", ustvrdio je Zlatko L. Izvadio je iz džepa svežanj fotografija.

"Pogledajte ovo. Sve su to lijepe, mlađe i zgodne djevojke. Uglavnom visokoobrazovane ili bar sa srednjom školom. Većina njih su udane žene. Možda ćete među njima prepoznati i žene nekih poznatih osoba - nogometaša, direktora, glumaca..."
Na pitanje kako ih je upoznao  Zlatko L. je odgovorio: 

"Mogao bih reći: profesionalna tajna - ali neću. Njihovi muževi su često odsutni, najčešće u inozemstvu. One su same, a još su mlade i... željne, razumijete što hoću reći. Ja im priđem u određenom trenutku i obično sve bude u redu. Prvo od njih napravim svoje ljubavnice, a kasnije... Njihove brojeve telefona samo ja imam, samo ja im zakazujem sastanke i ugovaram poslove. Jednostavno, garantiram diskreciju, i to apsolutnu diskreciju, a uzimam izvjesnu proviziju".
Zlatko L. objasnio je i koje su bile ostale kategorije prodavačica ljubavi u Zagrebu.

"Ovo su bile one izvan kategorije. Inače, prva kategorija su takozvane barske dame i animir dame - barske ljepotice, umjetnice, trećerazredne pjevačice, igračice i striptizete - sve su one vrlo lijepe i zgodne, a osim toga i znaju svoj posao odlično".

I danas se, kao i prije 40-50 godina u Zagrebu, prostitucijom bave svi profili žena. Od studentica željnih provoda, skupih torbica, cipela i bundi, koje si ne bi mogle priuštiti na drugi način. Iz profila nekoliko njih na Facebooku vidi se da žive od danas do sutra. Uz statuse "Danas je još jedan neradan dan" nalazi se fotografija kokaina razvučenog u liniju i novčanica od 100 dolara. 

U posao su ušle i samohrane majke u kasnim tridesetim i ranim četrdesetima s dvoje-troje djece, koje, pritisnute neimaštinom ne vide drugi izlaz. Riječ je o, primjerice, ženi koja se nakon 15-20 godina braka razvede i ostane s djecom. Ako joj bivši muž ne plaća alimentaciju i ako dobije otkaz, na granici je preživljavanja i onda, ne videći drugog izlaza, uđu u prostituciju. 

A kad si jednom u tome, teško je izaći. No ovakvi slučajevi su rijetki. 

Klijenti koji traže usluge prostitutki svih su dobi i profila - od mladića, situiranih muškaraca u 30-ima, nogometaša, biznismena, kriminalaca... Traže sve, od klasičnog seksa do toga da djevojka odjene erotsko rublje i štikle, pa nadalje oralni seks, analni... Prema jednoj blic anketi, doduše na malom uzorku, dame noći kažu kako njihova isksutva govore da je većina, čak 80 klijenata, imala "male alatke", oko 10 cm. 

Prostitutkama su najdraži klijenti tzv. brzanci, koji plate za sat vremena, a svrše za pet minuta. Nateže zarađeni novac je kad naiđu na mušterije na viagri i speedu ili kokainu, kojima "stoji" i po sat-dva. Kao u svakom poslu, i na prostituciju se odnosi zakon tržišta. 

U Zagrebu postoji i dama koja se bavi sado-mazom i dominacijom. Radi sama u stanu s ogromnim dildima, bičevima, lisicama... Sama se odjene u crni kožni komplet i visoke čizme. Dolaze joj muškarci željni boli i ponižavanja. Seksualnih odnosa s klijentima nema, a sat vremena naplaćuje 100 eura. I posao joj cvjeta. 

Među stalnim mušterijama je i poznato javno lice sklono moralnim eskapadama u medijima, koji, unatoč nizu obiteljskih i poslovnih obveza, uspije naći dva sata vremena na tjedan kako bi posjetio dominu. Nakon vezanja i batina (izvedenih tako da se ne vide tragovi) klijent s "gazdaricom" popije piće, plati i ode doma spreman na novi krug moralnih prodika i dociranja. U ovom poslu postoji i niz nepisanih pravila. Stanovi koje cure unajmljuju u pravilu se nalaze u neboderima ili u zgradama s puno katova, gdje se susjedi slabo poznaju i gdje svatko gleda svoja posla. 

Nadalje, ako cure pružaju usluge u stanu klijenta, uglavnom ih tamo odveze svodnik, koji ih čeka u autu. Ako rade same, samo mali dio ih se doveze svojim autom. U pravilu do klijenta dolaze taksijem no mnoge doveze i svodnik, kao glavni like naše mračne priče.

"To je zdravstveni problem, ali nikakvih podataka o tome nemamo..."

Međunarodna istraživanja pokazuju da su žene (i muškarci) koji se bave prodajom seksualnih usluga izloženi nizu zdravstvenih rizika. Seksualne radnice često su žrtve nasilja, što dodatno narušava njihovo fizičko i psihičko zdravlje. U Hrvatskoj je prvo istraživanje rizičnih ponašanja i izloženosti nasilju među seksualnim radnicama napravljeno 2008. godine, a proveli su ga nevladina udruga Let i sociolog prof. dr. Aleksandar Štulhofer. 

Davor Puklavec (PIXSELL)

Prosječna dob sudionica istraživanja u Splitu je bila 34 godine a u Zagrebu 38. Zanimljivo je da je 16 posto njih bilo u braku a 37 posto u stalnoj vezi. Pokazale su prilično dobro znanje o virusu HIV-a, a većina njih se testirala na HIV. Više od polovine testiralo se čak i nekoliko puta. No zabrinjavajuće je da od ispitanih seksualnih radnica dvije trećine koristi kondom pri svakom spolnom odnosu, a čak trećina ga koristi neredovito ili ga nikad ne koristi.

Ne smije se zanemariti ni psihičko zdravlje žena koje su u seksualnom biznisu, a tu veliku ulogu, među ostalim, igra i izloženost nasilju. Nažalost, više od polovine tih žena barem je jednom u životu doživjelo silovanje. Prema dobrom dijelu prostitutki klijenti su nasilni, ali ne samo oni nego i njihovi stalni partneri. S obzirom da je prostitucija u Hrvatskoj ilegalna, ističe se u istraživanju, seksualnim radnicama je zbog toga onemogućena zaštita od nasilja i zakonski progon nasilnika u pravilu nije moguć. 

Prof. dr. Josip Begovac, voditelj referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om u Klinici za infektivne bolesti "Fran Mihaljević", kaže da je prostitucija svakako javnozdravstveni problem, ali s obzirom da je ilegalna, suočavamo se s problemom manjka relevantnih podataka o zdravstvenom stanju i zdravstvenoj zaštiti seksualnih radnica. Iz istog razloga nema ni organizirane zaštite tih žena u zdravstvenom sustavu. 

Srećom, kaže prof.dr. Begovac, žene iz svijeta prostitucije nisu praktički uopće zastupljene u HIV pozitivnoj populaciji u Hrvatskoj. Općenito je, tumači stručnjak, vrlo malo zaraženih žena i kod nas vlada onaj tip epidemije koji u najvećem broju slučajeva zahvaća muškarce.

No u slučaju testiranja na HIV ili bilo kojeg drugog medicinskog pregleda, zdravstveni radnici zapravo ni ne mogu znati je li riječ o seksualnim radnicama jer žene takve podatke taje zbog straha od prijave i činjenice da se bave ilegalnim poslom. Većina njih će, kažu iskustva, ginekologu, primjerice, reći samo da su imale rizičan seksualni odnos, ali ne i što doista stoji iza toga. 

U zagrebačkoj udruzi Let, koja, među ostalim, i pomaže ženama iz svijeta prostitucije, kažu da su nekad organizirali besplatne ginekološke preglede za seksualne radnice, ali zbog manjka novca od tog su programa morali odustati. Tako da žene koje se bave davanjem seksulnih usluga, kažu, dobivaju zdravstvenu pomoć po istim osnovama kao i svi drugi osiguranici. 

Koliko je neželjenih trudnoća među hrvatskim seksualnim radnicama nitko ne može reći jer takvih podataka nema. A što je s mentalnim zdravljem ovih žena? - Ne možemo dati mišljenje o tomu jer ne postoje procjene ukupnog broja seksualnih radnica, niti se radi posebna statistika o njihovom mentalnom zdravlju, u odnosu na ukupan broj oboljelih od duševnih bolesti ili ovisnosti. 

Generalno, seksualnim radom se u Hrvatskoj bave muškarci i žene različitih životnih dobi i različitih socioekonomskih uvjeta. Seksualni rad je heterogen i ima više nivoa, od uličnog do elitnog. Neke žene rade same, a neke imaju makroa. Isto tako, nekima je to jedini izvor prihoda, a nekima dodatni. Ima ih i koje se tim poslom bave povremeno, ne stalno. Kad su seksualni radnici u pitanju, zbog zakonodavnih okvira riječ je o vrlo teško dostupnoj kategoriji ljudi - tumači Iva Jovović iz udruge Let.