Filmska ikona, nježna i prekrasna Jean Seberg bila je predodređena za velike stvari - ali i tragičnu sudbinu. Zvijezda francuskog "novog vala" kinematografije je nakon uspona do holivudskog vrha, Seberg je koristila svoj utjecaj promicanje naprednih socijalnih reformi.
Međutim, njezina podrška Crnoj panteri bila je ono što ju je unaprijed osudilo - FBI je ocrnio njenu ostavštinu, Hollywood ju je prevario, a bila je zlobno marginalizirana i od vlastite vlade.
Upravo zbog toga njeno ime danas nije opće poznato, kao ni priča o tragičnoj sudbini koju je doživjela. No, to bi se trebalo promijeniti s nadolazećim filmom o njenom životu u kojem Kristen Stewart igra glavnu ulogu.
Jean Dorothy Seberg rođena je 13. studenog 1938. u američkoj Iowu, bila je kćer učiteljice i farmaceuta. Obitelj joj je bila luteranska sa švedskim, britanskim i njemačkim porijeklom, a djed koji je stigao prvi u Ameriku promijenio je obiteljsko prezime iz Carlson u Seberg kako bi odao počast vodama i planinama domovine Švedske.
Jean je imala sestru Mary-Ann i dvoje braće - Kurta i Davida, od kojih je posljednji umro u prometnoj nesreći kad je imao 18 godina. Nakon završetka srednje škole, Jean je upisala Sveučilište Iowa kako bi studirala dramaturgiju, no uskoro se prebacila samo na snimanje filmova.
Njena sudbina je određena netom prije 18. rođendana, kad su je susjedi prijavili na otvorenu audiciju, gdje se pojavila s još 18 tisuća drugih glumica. Uskoro je uslijedio poziv za igranje glavne uloge u filmu Otta Premingera o Ivani Orleanskoj. Činilo se kao da je njen casting došao iz vedra neba - nitko u Hollywoodu dotad nije čuo za Jean Seberg.
Zbog velikog publiciteta u potrazi za Ivanom Orleanskom, Jean i sami film bili su pod budnim okom medija, a nakon dugo očekivanog izdanja filma uslijedile su loše kritike.
Bila sam mlada i uplašena poput zeca, a to se vidjelo i na ekranu. To uopće nije bilo dobro iskustvo, započela sam tamo gdje većina glumica obično završava.
Prisjećajući se toga, Jean je rekla kako iz cijelog snimanja ima samo dvije uspomene - kako godi na lomači u filmu te kako je filmski kritičari potom spaljuju na lomači zlih komentara.
Unatoč tome, Otto Preminger joj je odlučio pružiti drugu priliku davši joj glavnu ulogu u svom sljedećem filmu, Bonjour Tristesse. O svojoj odluci da surađuje s "balavicom", sam je Otto rekao "Istina je kako bi bilo manje rizično da sam odabrao Audrey Hepburn umjesto Jean, ali ja više volim riskirati. Vjerovao sam u nju.".
No, to mišljenje kritika ponovno nije dijelila, prozvali su je nesavjesnom amaterkom, a njenu glumu dosadnom. Jean je pak dobro iskoristila vrijeme snimanja u Francuskoj te je tamo upoznala muškaraca koji joj je uskoro postao i suprugom. François Moreuil potaknuo ju je da se trajno doseli u Francusku, gdje je s vremenom postala vrlo poznato i voljeno lice na filmskom platnu, piše ATI.
To joj je bez sumnje pomoglo da si osigura više uloga, kako u Francuskoj, tako i u Americi. Jedna od prvih istaknutih uloga bila je ona s s Warrenom Beattyjem iz 1964. u Lillith, u kojem je igrala glavnu ulogu. Ponovno je hvaljena te je to u konačnici bila uloga koja je natjerala sve skeptike da je prihvate kao ozbiljnu glumicu.
Ukupno je glumila u 34 filma, što u Hollywoodu, a što u Francuskoj.
Bunt protiv zakona
Izvan ekrana, Seberg je bila poznata po svom progresivnom društvenom aktivizmu. Donirala je NAACP, školu Indijanaca u blizini njezinog doma u Marshalltownu, kao i stranci Black Panther.
Stranka crnih pantera je organizacija koja se borila za prava crnaca u SAD-u, a koja su prije zastupali i Martin Luther King i Malcolm X. Osnovana je 1966. godine u Oaklandu. Primarni motiv za osnivanje ovakvog pokreta je suprotstavljanje rasnoj segregaciji. U samo nekoliko mjeseci sakupili su velik broj pristalica, a prve mjere podrazumijevale su nabavu oružja.
Najjači ogranci bili su u Kaliforniji, Illinoisu i državi New York. Stranka je imala i svoju neslužbenu uniformu koja se sastojala od kožnih ogrtača i uskih hlača. Pripadnici su imali na glavi crne beretke i neprozirne sunčane naočale.
Od samog početka su vrlo dobro osmislili svoj program. Svaki njihov ogranak pružao je raznorazne pomoći crnačkom stanovništvu u vidu besplatne prehrane školske djece, dodatnog obrazovanja i opismenjavanja, što im je donijelo veliku podršku gdje god su djelovali. Nastojali su istrijebiti i upotrebu droge među stanovništvom, pa su se zbog toga često sukobljavali s dilerima i bandama.
Najveća razlika Crnih pantera i ostalih pokreta za rasnu jednakost bila je jaka revolucionarna crta Crnih pantera koji ne samo da su zahtijevali rasnu jednakost, već su u mnogočemu bili radikalan crnački socijalistički pokret marksističkog tipa. Oni su smatrali da je kapitalizam glavni uzrok podjele na crne i bijele.
Sukob s FBI-em
FBI je poveo kampanju protiv Stranke crnih pantera u kojoj počinjen je velik broj nezakonitih radnji, kao što su pljačke, ubojstva, prisluškivanje, zastrašivanje i slično. FBI-ev skup mjera neutraliziranja radikalnih pokreta, COINTEL-PRO (Counter Intelligence Program) imao je za cilj narušiti ugled, oslabiti, a potom i uništiti stranku.
Kako bi narušio ugled Stranka, FBI je krivotvorio niz dokumenata da bi javnosti prikazao da se hrana koju je stranka pribavljala crncima financirana iz kriminalnih radnji i da je pokvarena. Čak su i tiskali lažne verzije novina "Crni panter" ("The Black Panther") u kojima pozivaju članove da pljačkaju, otimaju i siluju.
Kako bi oslabio moć stranke, FBI je razvio široku mrežu doušnika u njihovim redovima. Uspjeli su zavaditi crnačke pokrete, a u one militantnije ubačeni su provokatori i inflatatori. Kako bi na kraju i uništili već oslabljeni pokret, počelo je i smještanje optužnica mnogim liderima od kojih su neki poslani na robiju, a neki i likvidirani. FBI je proglasila uspjeh COINTELPRO mjera 1971. godine, no stranka je u tajnosti djelovala sve do 1982. godine kada je ugašena.
Zbog svojih veza s Crnim panterama, na FBI-ovoj listi nepoželjnih našla se i Jean Seberg, koja je postala metom prisluškivanja, nadzora i pritiska. Njena podrška progresivnim programima činila ju je prijetnjom američkoj vladi te su započeli dugu i brutalnu kampanju protiv nje.
FBI je "smatrao da bi eventualno objavljivanje Sebergove nezgodne situacije moglo uzrokovati njezinu sramotu i poslužiti za pogoršanje njezine slike pred općom javnošću." Ta je glasina bila vrlo opasna u rasistički obojenoj Americi, a Seberg je prozvana "bezobzirnom seksualnim pervertitom".
Jean je bila šokirana tim navodima, a sve te optužbe učinile su joj cijelo razdoblje trudnoće nevjerojatno stresnim da je doživjela i živčani slom te je porod uslijed njenog lošeg stanja krenuo ranije. Dva dana nakon poroda njena je kćer Nina Hart Gary umrla.
Očajni su roditelji tužili tabloide koji su preuzeli vijest za klevetu, no gubitak njihovog djeteta nije im mogao nadoknaditi sav novac i presude ovog svijeta. Ipak, to nije bilo dovoljno da bi je FBI prestao proganjati, a prisluškivali su je i nadzirali čak i kad je boravila u Švicarskoj te Francuskoj.
Zapisi također pokazuju da je Hoover neprestano informirao predsjednika Nixona o FBI-ovim naporima da "neutraliziraju" prijetnju Jean Seberg. Bez sumnje, takva je djelatnost djelovala pogubno na glumičino mentalno stanje.
Tragičan kraj s tek 40 godina
Seberg je u intervjuu iz 1974. rekla da se "pukla" nakon što joj je dijete umrlo. Otišla je kući u Marshalltown da je pokopa.
- Otvorili smo lijes, a uslikano je 180 fotografija. Svi su gurali glavu da je vide, da provjere koje je boje kože - svjedočio je Romain Gary.
Prema njemu, Jean se svake godine željela ubiti na djetetov rođendan. U lipnju 1979. njen je četvrti suprug objavio da se pokušala baciti pod vlak, no on ju je spriječio.
No, u svojim je namjerama naposljetku uspjela. Dana 30. kolovoza 1979. Jean je nestala u Parizu, a njeno je tijelo nađeno tek deset dana kasnije, u raspadnutom stanju i zamotano u pokrivač. Bila je u automobilu kojeg je parkirala u blizini vlastitog stana, a policija je uz nju pronašla bilješku napisanu na francuskom jeziku koja je upućena njezinom sinu s Garyjem, Diegom, u kojoj je jednostavno pisalo:
Oprosti mi. Ne mogu više živjeti sa svojim živcima.
Njena je smrt proglašena kao vjerojatno samoubojstvo, a sumnjali su zbog izvještaja toksikologa u kojem je utvrđena ogromna količina alkohola u krvi, tolika da ne bi mogla sama doći do automobila. S druge strane, uz nju se nije nalazio nikakav alkohol, no sumnja u ubojstvo je odbačena zbog nedostatka dokaza i sumnjivaca.
Šira publika cijelu će priču moći pogledati od kraja prosinca u kinima diljem svijeta u nadolazećem filmu nazvanom Seberg, ali i shvatiti kako manipulacije vlade imaju moć uništiti ljudske živote.
- Postoji neobična vrsta amnezije o Jean Sebergu u Sjedinjenim Državama, što je meni tako zagonetno. Na vrhuncu je bila na naslovnicama svakog časopisa ... ali što je najviše iznenađuje je koliko je bila uspješna kampanja neutralizacije - kaže novinarka Kelly Rundle.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
i do danas se nije ništa promijenilo