Linda Orozco objavila je za Time svoju priču kako je preživjela rak pluća: "Rak pluća ubije u SAD-u jednu ženu svakih sedam minuta, a 2015. ja sam se uplašila da ću postati jedna od njih. Počelo je sa slabom temperaturom i slabošću koji su potrajali nekoliko dana, potom tjedana. Radila sam s djecom, pa sam mislila da sam uhvatila kakav njihov virus. Gurala sam i kod kuće i na poslu, ali jednom tjedno bivala sam tako iscrpljena da bih provela cijeli dan u krevetu, spavajući, pijući čaj, pokušavajući dokrajčiti taj virus.
Počela sam mjeriti temperaturu i uočila da onih dana kada ne mogu ustati iz kreveta, moja niska temperatura raste sve do 40°C. Možda nije bila prehlada, možda je gripa? Ali sam nastavljala i s poslom i s društvenim životom, i došla sam do trenutka kad mi se vrtjelo u glavi kad god bih se sagnula, da me hvatao suhi kašalj kad bih se penjala uza stepenice. Bol mi se počela širiti po leđima i bokovima. A i dalje sam nastojala ignorirati simptome. Ali, kad se bol pojavila u gornjem dijelu prsa, odlučila sam otići na hitnu.
Liječnik u plućima nije čuo ništa, ali me je poslao na rentgen kako bih bila mirnija. A tamo: bila je to masa u mom lijevom plućnom krilu. Poslao me je potom na PET CT skeniranje, da bi me tehničar vrlo brzo pozvao da hitno dođem u sobu, jer je izgledalo kao da mi se masa omotala oko srca, da bi mi mogla prekinuti dovod krvi. Odlazeći na hitnu, mislila sam da imam gripu, da bih završila ovako. Srećom, pa je ispalo da je standardni CT pokazao da je masa nešto niže u plućima.
Torakalni kirurg napravio je biopsiju i ispalo je da je pozitivna na netipični karcinoid, tumor koji je rijedak u bilo kojoj dobi, ali skoro nezabilježen kod nekoga moje dobi. Imala sam tek 28. Činilo mi se kao da se cijeli svijet srušio na mene. Bila sam opsjednuta mišlju kako će moja obitelj ako mi se nešto dogodi. Manje od mjesec dana poslije bila sam na operacijskom stolu. Isti kirurg uklonio je masu s donjim režnjem lijevog plućnog krila.
Imala sam sreću da je tumor bio kompaktan i lak za izvaditi, tako da nisam morala niti na radijaciju niti na kemoterapiju ili ikakve posebne lijekove. Godinu i pol poslije, ja sam izliječena. Još imam 75% originalnog plućnog kapaciteta i mogu raditi i igrati se kao svi drugi. Zapravo, mjesec poslije operacije, otišla sam sa suprugom na krstarenje. I ponekad kad bih vježbala, osjetila bih režuću bol u plućima, što je tek bio podsjetnik da sam umalo ušla u statistiku.
Uvijek sam u strahu da bi mi se rak mogao vratiti, iako su šanse jedan ili dva posto. To me je naučilo da rak ne gleda tko ste niti ga je briga koliko ste mladi, koliko zdravo živite. Svatko može oboljeti i zato moramo paziti na tu smrtonosnu bolest. Rak pluća je prvi uzročnik smrti kod žena u ovoj zemlji, a opet mnoge nisu svjesne rizika. Ne ignorirajte nikakve neobjašnjene simptome, slušajte što vam tijelo poručuje."