Najveća svjetska društvena mreža znanstvenika i istraživača po broju aktivnih korisnika ResearchGate podijelila je ovih dana rezultate istraživanja iz 2015. o uzrocima učestalih trovanja cijanidom u Turskoj. Posebno kod djece. Istraživanjem je utvrđeno da je uzrok pretjerano konzumiranje jezgri sjemenki marelica. One, naime, sadrže cijanogeni glikozid amigdalin. I tu se priča zapetljava, jer dandanas mnoštvo nadriliječničkih stranica po internetu tvrdi da je riječ o "vitaminu B17" koji, navodno, liječi sve oblike raka.
Najpoznatija žrtva takvog nadriliječništva je kultni glumac Steve McQueen, koji je ulupao ogromne novce u priču o vitaminu B17 prije nego što će, bez ikakvog poboljšanja, umrijeti od raka 1980. Unatoč tome, teoretičari zavjere tvrde da je amigdalin smješten na listu opasnih otrova zato što vlade, kako tvrde, žele čovječanstvu uskratiti navodno vrijedni lijek. Mnogi od dilanja amigdalina ili njegove varijacije laetrila dandanas pokušavaju napraviti i biznis, sve pod nazivom "vitamin B17", unatoč tome što nema govora da bi bila riječ o vitaminu, i unatoč tome što se smrtonosna trovanja bilježe stalno i iznova.
Primjerice u Turskoj. Čak se događaju i takve stvari da jedan Amazon reklamira knjigu o navodnom čistom prirodnom lijeku protiv svakog oblika raka i niza drugih bolesti, autora Edwarda Griffina. Griffin je, inače, proslavljeni teoretičar zavjera, takvog kova da posvuda tvrdi da virus HIV uopće ne postoji. Sklon je zastupanju i takvih teza poput da zna da na lokalitetu Durupınar u Turskoj leži Noina arka, ali i nizu drugih egzotičnih dokazivanja svega i svačega.
Priča o amigdalinu kao lijeku seže još iz Rusije 1845. Otkrio ga je 1830. francuski kemičar Pierre Jean Robiquet, da bi 15 godina poslije tvar s kojom nitko nije znao što bi, počeli koristiti u Rusiji u tretmanu oboljelih od raka. Na Zapadu se na takve stvari, koliko je poznato, nitko nije obazirao sve do 1920-ih kada je američki liječnik opće prakse dr. Ernst Krebs stariji, tijekom zafrkavanja s okusima ilegalnog viskija koji je proizvodio u San Franciscu, stao tvrditi da je otkrio da amigdalin na laboratorijskim životinjama uništava tumore. 1936. je već povukao kočnicu, rekavši da je tvar previše nepredvidljiva i preopasna za ljude.
Time je priča o vitaminu B17 kao "lijeku za sve" počela po svojoj popularnosti rušiti s pijedestala povijesno "zmijsko ulje". I dok su znanstveni centri poput Mayo Clinic već 1982. objavljivali rezultate istraživanja po kojima se, primjerice, od 175 pacijenata oboljelih od raka, a kojima su davali laetril stanje tek donekle popravilo samo jednom, te dok su se gomilali izvještaji o trovanjima cijanidom, krijumčari su počeli zarađivati milijune na otrovu koji može biti smrtonosan ako ga se redovito uzima.
Jedan od onih koji je posebno slavno stradao na suđenjima koja su vremenom postajala sve češća, bio je i prvak države u obaranju ruke Jason Vale. On je tvrdio da je jedenjem koštica marelica izliječio svoj rak bubrega, čak i gušterače, te je na tome zavrtio biznis. No, njega su 2004. proglasili krivim za prevaru, već zbog toga što nikada nije bolovao od nikakvog raka da bi se od njega ičime mogao izliječiti, potom i zato što je dilao laetril, te konačno za nezakonito zarađenih najmanje pola milijuna dolara na nadriliječništvu.
Danas nacionalne zdravstvene vlasti diljem svijeta amigdalin i laetril diljem svijeta zabranjuju kao vrlo otrovne tvari koje nemaju baš nikakva ljekovita svojstva. Samo, zahvaljujući milijunima koji su se u međuvremenu zavrtjeli, dok FDA u SAD-u kaže da je riječ o otrovu, oko trećine američkih država prodaju te tvari dopušta. Njihovo nazivanje vitaminom, međutim, apsolutno je neznanstvena podvala, a unatoč tome dandanas na priču o "vitaminu B17" diljem Zapadnog svijeta padaju tisuće očajnih ljudi i, u doba kad se rak sve češće uspješno liječi, lakovjernost plaćaju životom.
