Kad ih vidiš mrtve ili, još bolje, kad zarobljeni cvile i plaću, shvatiš da nisu nepobjedivi. To je ona psihološka barijera koju naši borci svakodnevno probijaju i zato smo sve uspješniji, objašnjavao nam je kurdski ratnik nakon bitke za grad Al Hawl u sirijskom Kurdistanu stojeći pokraj ubijenog borca ISIL-a.
Po svoj prilici postavljen tako da ispod starog kauča na kojem je ležao, ako se leš pomakne, detonira nekoliko kilograma eksploziva, mrtvi ISIL-ovac nije više izgledao opasno. Tim više što je na sebi imao desetak ulaznih rana od metaka.
"Normalan čovjek bi pao nakon dva, tri pogotka. Ali ovi su toliko nadrogirani da moraš u njega sprašiti rafal prije nego što ga sruši", govori istinski zgroženi Kurd.
Tada nam je spomen o narkoticima zvučao sporedno, no ponovno smo se s pričom o drogiranim ratnicima susreli nakon nekoliko dana u Kobaniju...
"Nakon borbi, kad su naši napokon očistili grad od Daeša, kod mnogih poginulih su u džepovima pronašli desetke tih njihovih tableta", rekao nam je Mustafa, naš prevoditelj u tom gradu.
Ni tada nam se još potpuno nije upalila ona novinarska “crvena lampica” za uzbunu, no punim je sjajem zasvijetlila nakon vijesti da je u Libanonu uhićen saudijski princ Abdel Mohsen Bin Walid Bin Abdulaziz.
U njegovu privatnom mlažnjaku otkriveno je čak dvije tone tabletica Captagona - kako se popularno zove sintetički spoj na bazi amfetamina. Kopajući dalje, priča o Captagonu ili, kako ga neki zovu, “ISIL-ovoj drogi”, počela se otvarati kao Alibabina pećina.
Jer dvije tone sintetičke droge hiperbogati saudijski princ posve sigurno nije namjeravao “dilati” u mračnim ulicama Ryada, a teško da ih je nabavio baš za vlastitu upotrebu.
Captagon - sintetička droga na bazi amfetamina u obliku koji se posljednjih godina koristi na Bliskom istoku, prema brojnim izvorima, “dizajnirana” je u jednom laboratoriju NATO-a u Sofiji u Bugarskoj još 2011. godine, a među prvima su njezine učinke koristili pobunjenici u Libiji prilikom svrgavanja pukovnika Gadafija.
No Captagon, temeljno, stvoren je kao lijek još početkom 60-ih godina u SAD-u za liječenje ADHD-a - poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje.
Ali od lijeka do otrova nije bio dalek put. Danas se milijuni tih tabletica ilegalno proizvode u tajnim laboratorijima, uglavnom u istočnoj Europi i Turskoj, a masovno se koriste upravo u ratu na Bliskom istoku.
Povijest korištenja metamfetamina i amfetamina u raznim varijantama ipak seže puno dalje od “Arapskog proljeća”.
“Piloti! Previše borbenih misija? Ne možete ostati budni u zraku? Uzmite amfetamin!”, poruka je s plakata američkog ratnog zrakoplovstva s početka 2 svjetskog rata.
Svojim su vojnicima psihostimulanse davali saveznici - Britanci i Amerikanci, no svakako u blažem obliku, ciljano, kako bi ljudi bez sna mogli funkcionirati što dulje.
No prava zloupotreba pripisuje se nacistima i njihovim saveznicima Japancima u 2. svjetskom ratu. Nijemci su razvili metamfetamin pod tvorničkim imenom Pervitin, koji je masovno davan njihovim trupama na Istočnom frontu.
Stvorene su inačice - posebno za pješaštvo, posebno za zračne snage, a posebno za oklopne jedinice.
Stimulansi su se prvo ispitivali na zatočenicima koncentracijskih logora - jedno svjedočenje govori kako su zatočenike logora natovarili s 30-ak kilograma teškim naprtnjačama s kojima bi ovi na leđima, bez odmora, danima i noćima marširali unutar logora pod utjecajem posebno dizajniranog metamfetamina.
Za vojnike je Pervitin miješan sa slatkišima te pakiran u posebno dizajnirane i brendirane kutije poput, primjerice, tenkovske “Panzerschokolade”.
Pod utjecajem tih “čokolada”, tableta ili nakon što bi si izravno ubrizgavali otopinu Pervitina u venu, vojnici su danima marširali pod punom spremom, lakše podnosili ljutu rusku zimu i bezumno jurišali u smrt pred Staljingradom. Japanske varijante sličnih svojstava koristili su vojnici “Zemlje izlazećeg Sunca” čineći zvjerstva na pacifičkim otocima, a kamikaze, koji su se zrakoplovima zalijetali u samoubilačke napade na savezničke brodove, posve sigurno nisu prije polijetanja nazdravljali zelenim čajem ili čašicom sakea.
"To je sredstvo koje u pravilu koriste agresivne, osvajačke vojske, kad u vojniku treba ‘ubiti’ savjest, izbrisati granicu osjećaja zla", objasnio nam je prof. dr. Slavko Sakoman, bez sumnje najveći autoritet za liječenje ovisnika o opijatima.
Šezdesetak godina od 2. svjetskog rata u vojnim su se laboratorijima, dakle, “prisjetili” Hitlerove taktike. S početkom kopnenih borbi na libijskom tlu prilikom svrgavanja Gaddafijeva režima, nakon što su Britanci i Francuzi odradili posao iz zraka, pobunjeničke frakcije su na kopnu jurišale, vrlo često upravo pod utjecajem Captagona.
Slično se zbivalo i prilikom svrgavanja Mubaraka u Egiptu, u Tunisu... Ali postoje i nama zemljopisno bliži primjeri.
"Imali smo zapovijed da ne smijemo koristiti bojevo streljivo u suzbijanju demonstranata koji su postajali sve agresivniji. Najjače što smo imali bili su gumeni meci. No od toga je bila slaba pomoć", pričao nam je još prošle godine bivši pripadnik ukrajinske specijalne policije Berkut koji je bio angažiran na Maidanu u Kijevu u vrijeme kad su se prosvjedi iz mirnih pretvorili u izrazito nasilne.
Bilo je to u veljači 2014. Razgovarali smo u Donjecku, gdje su se sklonili mnogi pripadnici te postrojbe koja je nakon državnog udara u Ukrajini raspuštena, a oni stavljeni na javne liste za odstrel.
"Svjedočio sam situacijama kad su prosvjednici s palicama ili mačetama u rukama jurišali na nas. Iako bi bili pogođeni s gumenim metkom, nastavljali bi zakrvavljenih očiju. Padali bi, dizali se i nastavljali jurišati. Kao hipnotizirani, kao da nisu osjećali nikakvu bol", objašnjavao je ovaj specijalac.
No prosvjednici nisu svjesno uzimali “ratničke tabletice”, metamfetaminski su pripravci bivali servirani, doznali smo, na svakom uglu, otopljeni u velikim loncima toplog čaja ili zdjelama s borščom koji se dijelio.
O tome nam je svoje iskustvo ispričao Dmitriy Steshin, čuveni ruski ratni izvjestitelj Komsomolske Pravde, koji je u Rusiji proglašen i za najboljeg novinara godine. U to vrijeme izvještavao je iz Kijeva.
"Bilo je jako hladno, oko minus 25 stupnjeva Celzijevih. Izvještavao sam o sukobima demonstranata i policije na kijevskim ulicama i cijelo vrijeme, kad je bila prilika, krijepio sam se tim besplatnim vrućim čajem. Bio sam u prvim redovima kad su demonstranti krenuli u izravan juriš na policiju. Nisam osjećao nikakav strah, naprotiv, euforično sam fotografirao. Po toj su nas hladnoći zalijevali vodenim topovima, no nije mi uopće smetalo. Nakon cijelog dana i cijele noći, oko 6 sati ujutro, vratio sam se u hotelsku sobu te krenuo onako promrzao i mokar pisati tekst i slati fotografije redakciji", prisjetio se i nastavio:
"Sljedećih nekoliko dana bilo je isto, uopće nisam oka sklopio, no nije mi se ni spavalo. Pripisao sam to adrenalinu koji te puca u takvim situacijama, no po povratku kući osjećao sam se isto. Tri dana i tri noći bez trenutka sna uz finalno bunilo u kojem sam, ispričala mi je supruga, trgao i grizao jastuke. Tek nakon tjedan dana, došavši k sebi, shvatio sam da je riječ o amfetaminu ili metamfetaminu koji sam nesvjesno uzeo pijući ‘besplatni’ čaj", zaključio je.
Neki izvori donose i priče kako je nakon kijevskih zbivanja mnogo ljudi koji su sudjelovali u protestima završilo u klinikama za odvikavanje od droga na koje su se, ne znajući što uzimaju, navukli.
No o tome u medijima nije bilo previše riječi. Što je, zapravo, bilo otopljeno u čaju neće se zacijelo nikad ni saznati.
Kao ni to pod utjecajem čega su bili demonstranti u Odesi koji su zapalili zgradu u koju su se sklonili njihovi protivnici i tako ih žive zapalili, a one koji su uspijevali pobjeći iz buktinje zatukli su čeličnim šipkama.
Bešćutnost, krvoločnost, bez sumnje je kod nekog stanje svijesti bez ikakvog kemijskog stimulansa. No takvi su pojedinci ipak rijetki, jer kako bi svijet u protivnom izgledao?
Ali uz “dobru psihičku pripremu”, začinjenu obilato kemijom, ljudi koji bi u normalnim okolnostima bili normalni pretvaraju se u monstrume.
Djelovanje Captagona je, ovisno o doziranju, kao izmišljeno za stvaranje “super ratnika” - nedostatak potrebe za snom, “beskrajna energija”, euforija i ubijanje bilo kakve empatije, radikalno podizanje tolerancije na bol...
Svi ti efekti u kombinaciji s radikaliziranošću, vjerskim fanatizmom, mržnjom prema svima koji “nisu s nama”, oružjem u rukama i bezakonju - rezultiraju prizorima na kakve smo, nažalost, već gotovo oguglali: ritualna ubojstva, odsjecanje glava, ubijanje djece, žena, mučenja, razapinjanja...
Iscurio je podatak i da su tablete Captagona pronađene u stanu jednog od pariških terorista. Koliko ih je ljetos preneseno u naprtnjačama na leđima izbjeglica koje su prolazile i kroz našu zemlju možemo samo nagađati.
No da bi netko odsjekao glavu nedužnom čovjeku ili ubio dijete nije dovoljno samo popiti tu tabletu. Mora postojati predispozicija.
Kao što ni svaki onaj koji popije bocu, dvije vina neće doći kući te izmlatiti ženu i dijete ili ubiti susjeda, nego zapjevati veselo s društvom ili naprosto zaspati.
Sakoman: On doslovce gasi dio mozga za rasuđivanje
O Captagonu - ISIL-ovu tajnom oružju, ali i općenito o korištenju kemijskih pripravaka na bazi amfetamina, razgovarali smo s prof. dr. Slavkom Sakomanom, našim najvećim autoritetom kad je u pitanju liječenje ovisnika o drogama.
Što je, zapravo, Captagon?
"Captagon je sintetička droga kojoj je baza amfetamin, a spada u grupu psihostimulatora središnjeg živčanog sustava. Stvorena je početkom šezdesetih godina u svrhu liječenja ADHD-a."
No formula tog ‘lijeka’ je očigledno evoluirala u neželjenom pravcu. Postao je jedno od glavnih oružja fanatika ISIL-a, koji svoj Kalifat šire neviđenim terorom, bestijalnim zločinima, mučenjem i ubijanjem civila.
"Riječ je, kao što rekoh, o kombinaciji stvorenoj s namjerom, a ovisno o dozi koja se unosi u organizam, učestalosti te o kemijskom ‘dizajnu’, odnosno kombinacijom komponenti, kod konzumenta se izazivaju ovakvi efekti. No, naravno, osoba mora biti i predispozicionirana za to. Ima indicija da se pojavljuje metamfetamin koji je puno snažniji od amfetamina i, po svemu viđenom, prisutan je u tim ratnim zonama. Na sličan je način Hitler koristio metamfetamin na svojim vojnicima u 2. svjetskom ratu, a koristili su ga i Japanci. Bile su to tzv. Desoxyn tablete, odnosno komercijalnog naziva - Pervitin."
No koliko znam, psihostimulanse koristili su i saveznički vojnici, Britanci i Amerikanci, zar ne?
"Gdje god se očekuju situacije nužne budnosti, koriste se određene vrste takvih stimulansa. Piloti, tenkisti... Doziranje i sastav je u domeni vojne tajne, no nije tajna da takvi pripravci postoje u legalnom setu za opskrbljivanje operativaca na terenu, kad je nužno biti budan i usredotočen dan, dva u kontinuitetu."
No ove kombinacije ipak su nešto drugo...
"Da, kemičari u laboratorijima kombiniranjem amfetamina, metamfetamina i još nekih kemikalija mogu, s velikom vjerojatnošću, ‘gađati’ učinak na konzumenta. Budnost, energija, osjećaj moći, snage, izdržljivost, hrabrost, izostanak straha od smrti, neosjećaj gladi, pa i žeđi, lako podnošenje fizičke boli, euforija, usredotočenost cilju... Takve kombinacije mogu konzumenta toliko fiksirati na zadani cilj i u mozgu stvoriti reakciju da fizičku bol gotovo ignorira."
Dakle, uz dobru tjelesnu pripremu, vojnu obuku, religijsku isfanatiziranost, s većim dozama takve kemije dobivamo, zapravo, gotovo savršeni, nemilosrdni ljudski stroj za ubijanje? Oni, možemo to vidjeti na brojnim snimkama na internetu, ubijaju, kolju, s osmijehom na licu, s uživanjem. Hoće li svatko tko se naguta tih tableta postati takav?
"Ne. Uvjeren sam da među njima postoje velike razlike, da ima i onih koji, bez obzira na dozu, ne bi uzeli mačetu u ruke i sjekli glave. No fanatizam se s tom drogom pojačava, a među njima posve sigurno ima psihopata kojima se one najgore crte ličnosti još više aktiviraju. Oni najgori moraju imati predispoziciju, izostanak empatije, a takvi se i sami guraju u takve situacije. Posve sigurno i njihovi vođe prepoznaju takve tipove među svojim ljudima i daju im takve zadatke u kojima ovi uživaju."
Možemo, dakle, u laboratoriju, ‘igrajući’ se s omjerima i vrstama supstanci, stvoriti pripravke koji će ciljano djelovati - posebne tablete za nemilosrdne egzekutore, posebne za bombaše samoubojice, posebne za neumorne ratnike...?
"Da, može se laboratorijski manipulirati s kombinacijom molekula same tablete. Kemičari kombinacijom u omjerima supstanci mogu s velikom vjerojatnošću kemijski manipulirati ponašanje ljudi. Metamfetamin, za razliku od amfetamina, djeluje na više sustava, uz adrenalin, aktivniji je u mozgu i izaziva jače reakcije - uz silnu energiju i nekritičku euforiju te osjećaj užitka."
"Kakve su posljedice korištenja?
"Strašne. Te su supstance neurotoksične, oštećuju sivu tvar, mozak atrofira..., oni koji su malo predispozicionirani za psihoze odlaze u totalno ludilo. Dakle, s paranojom u glavi, nabrijan si, vidiš neprijatelja i gdje ga nema..."
No metamfetamin nije samo ‘ratnička droga’, koriste ga i ‘civili’ za zabavu...
"U Americi je, po zapljenama, metamfetamin na prvome mjestu. Svojedobno je bio jedan od glavnih razloga i za širenje AIDS-a. Bio je glavna droga u gay klubovima i pod njegovim utjecajem konzumenti su gubili osjećaj za kritičnost prema vlastitom ponašanju, nisu uopće vodili brigu o zaštiti. No kad pričamo o korištenju u ratu, efekti su eliminiranje savjesti, takvi ljudi postaju sami oružje, ne samo nositelji oružja."
No sama činjenica da pod utjecajem, primjerice Captagona ili neke njegove inačice, ISIL-ovci rade zvjerstva, ne opravdava njihove postupke.
"Ne, riječ je uglavnom o ljudima manipuliranim religijom i njezinim ekstremnim tumačenjem, ideologijom, a uglavnom je riječ i o neobrazovanim, primitivnijim osobama i kao takvi su idealni instrument za ostvarenje određenih ciljeva. Kad im daju takvu drogu, i ono malo razumnosti i savjesti - nestaje. Te droge utječu na deaktivaciju frontalnog režnja mozga zaduženog da razmišlja o posljedicama, da kontrolira ponašanje. To se eliminira i nagonske strasti izlaze na vidjelo."
