Ines de Castro bila je mlada plemkinja iz španjolske regije Castille, kad je na portugalskom dvoru u 14. stoljeću upoznala Don Pedra, nasljednika portugalskog prijestolja. Njihov je susret bio sudbinski - a takva im je bila i ljubav, svjedočili su njihovi suvremenici.
Zaljubio se u nju premda je oženio drugu
Ines je bila kćer Pedra Fernandesa de Castra, nezakonitog unuka kralja Sacha IV od Castille.
Ines se u Portugal preselila 1340. kad je iz Španjolske doputovala sa svojom rođakinjom Constanzom, koja se ubrzo nakon toga udala za najstarijeg sina kralja Afonsa, Pedra. U to su vrijeme Španjolska i Portugal često bile u razmiricama, pa je njihova ženidba značila diplomatsko rješenje i mirenje.
Mladi Pedro nikad nije bio zaljubljen u Constanzu i igrom sudbine zaljubio se u njenu dvorsku damu. Ines su opisivali kao vrlo elegantnu pojavu: "Njena koža je bila toliko bijela da si gotovo mogao vidjeti kako joj vino prolazi kroz grlo, a oči su joj bile plave poput vedrog neba".
No, njegov otac odlučio je spriječiti svog sina u skandalu te je Ines protjerao s dvora i osudio je na život u egzilu - u dvorcu Albuquerque. Ines je ostala tamo do 1345. - kad je Constanza umrla pri porođaju.
Sudbina im vratila dug, a kralj ih uništio
Konačno, Pedro se sada mogao oženiti s ljubavlju svog života, a na prijedlog drugih princeza od strane njegovog oca - samo je odmahnuo rukom. Ines je došla na dvor i imali su brak prepun ljubavi s četvero djece, Afonsom, Beatriz, Joaom i Dinisom.
Kralj Afonso bio je uvjeren kako će njihov brak razoriti krhke španjolsko-portugalske odnose te možda i izazvati rat između dva kraljevstva. Trojica njegovih plemića savjetovali su ga kako je idealno rješenje za spriječiti to - ubiti Ines.
Kad je 7. siječnja 1355. don Pedro bio na putovanju, Afonso je poslao plaćenika da ubiju suprugu njegovog sina. Po povratku don Pedra, saznavši što se dogodilo i tko stoji iza toga - poludio je od očaja. Proglasio je rat protiv vlastitog oca, s čime se zemlja našla u građanskom ratu.
Dao je da im srca iščupaju "na živo"
Kralj Afonso je naposljetku umro 1357., a Pedro je trebao naslijediti prijestolje - a prve naredbe su mu bile da se pronađu ubojice njegove žene i dovedu pred njega, a potom ih je dao pogubiti vraćajući im ono što su oni učinili njemu, dao je da im iščupaju srca iz tijela dok su još živi.
To je bio tek početak njegovog ludila. Tražio je da mu za Ines naprave mramorni sarkofag dotad neviđene ljepote te tražio da ekshumiraju njeno tijelo iz groba u crkvi svete Clare. Iako je tijelo bilo pokopano već dvije godine, poluraspadnuto i zaudaralo, nije se pokolebao.
Posjeo ju je u sebe na prijestolje te natjerao sve - od plemstva i vazala do seljaka, da joj se poklone i poljube joj ruku. Premda mrtva, želio je od nje učiniti kraljicu i osvetiti se svima koji nisu podržali njegovu ljubav. Tada je zaradio i dva nadimka po kojima ga povijest pamti - Pedro Okrutni i Pedro Pravedni.
