Strastvena zaljubljenost kraljičinog ujaka Edwarda VIII i Wallis Simpson tijekom 20. stoljeća slavila se kao ljubavna priča stoljeća. Samo, koliko je doista bila riječ o ljubavnoj priči? U Edwardovu odluku da se oženi već dvaput razvedenom američkom građankom nema sumnje. Zbog nje se odrekao prijestolja, zemlje i reputacije, da bi na kraju završio u egzilu. Sada se, međutim, pokreće debata, piše Daily Mail, je li Wallis, koja je u nekom trenutku imala vezu s četiri muškarca odjednom, ikada doista voljel nesuđenog monarha.
Je li možda bila riječ o tome da je uletjela u zamku udati se za muškarca kojega je od nekog trenutka počela prezirati? Nove dokaze javnost doznaje iz dosijea Scotland Yarda do kojih su došli akademici za potrebe dokumentarne serije Channel 4 "Špijuniranje kraljevskih obitelji". Pokazalo se da je Edwardov ota George V naložio svom premijeru Stanleyju Baldwinu da nadgleda svog vlastitog sina i prijestolonasljednika, što se dugo naslućivalo, ali se redovito opovrgavalo.
Kralj je bio zabrinut zbog povezanosti princa s britanskim fašistima poput sir Oswalda Mosleyja, kao i zbog veze s navodno pronacistički nastrojenom Wallis Simpson. Scotland Yard i tajne službe nadzirali su i nju i njenog supruga Ernesta. Nadzor je uključivao i istraživanje njenog seksualnog života. Ispalo je da je neodoljiva muškarcima bila još od njenih tinejdžerskih godina.
"Nikad me nitko nije zvao prekrasno, čak niti zgodnom", napisala je u memoarima, ali je imala neodoljive oči, sportsku figuru, imala je stila, kao i um i pristup koji su plijenili pozornost muškaraca cijelog njenog života. Nakon problema koje je imala s nasilnim alkoholičarom, američkim pomorskim vojnim pilotom Earlom Winfieldom Spencerom Jr, otputovala je u Hong Kong gdje je Spencer bio stacioniran, kako bi se s njim pomirila. Ali neuspješno i ubrzo su se njih dvoje razišli.
Tijekom onoga što će ona poslije opisati kao "lotusove godine" u Shanghaiju i Pekingu, navodno je stekla znanja u nekim specijaliziranim seksualnim vještinama dalekog istoka. Imala je aferu i s grofom Gianom Galeazzom Cianom, fašistom koji je tada imao 21 godinu, koji će poslije postati Mussolinijev ministar vanjskih poslova i njegov zet. Iz tog vremena potječe i njena neplanirana trudnoća koju je prekinula improviziranim pobačajem, a zbog čega je do kraja života imala ginekološke probleme.
Potom je u Londonu upoznala anglo-američkog biznismena Ernesta Simpsona, koji je pak zbog nje 1928. napustio svoju prvu suprugu. Nastanili su se u Londonu i ubrzo postali dio mondenih, dobro premreženih elitnih društvenih krugova. U siječnju 1931. oboje su pozvani na primanje u Burrough Court u Leicestershireu, na imanje Edwardove ljubavnice Thelme, vikontice Furness. Simpsoni su tamo pozvani tobože kao pratitelji kako bi se okončalo određene tračeve o Thelmi i Edwardu, no iz toga se rodio jedan dublji odnos.
Neke tri godine poslije Thelmi je bilo najnormalnije, kada bi putovala u SAD, da kaže Wallis "da joj pričuva Edwarda". No, kad se vratila, shvatila je da ju je ova zamijenila u njenim strastvenim odnosima s princem. A princ je bio neuspješan ljubavnik, unatoč brojnim pričama kao o ženskaru koji je u krevet odveo brojne udane žene. Seksualno je bio daleko od toga da je bio adekvatno opremljen, a patio je i od problema prerane ejakulacije.
Wallis je, pak, bila na glasu kao jedina žena sposobna pomoći mu u tome, i to metodama poput baltimorskog zahvata, šangajskog stiska i kineskog klinča. Za to je bila i adekvatno nagrađena. George V je bio zgrožen kad je doznao da ju je njegov sin nagradio nakitom u vrijednosti od 110.000 funti, u današnjoj vrijednosti sedam milijuna funti. U nedavno deklasificiranim dosijeima Nacionalnog arhiva, superintendant Albert Canning iz Scotland Yarda, koji je proučavao Wallis, otkrio je da je princ učestalo posjećivao adresu Simpsonovih 5 Bryanston Court, Marylebone u Londonu.
Kao i to da joj je, povrh nakita i skupocjenih krzna, princ plaćao godišnje 6000 funti, oko 350.000 funti u današnjoj protuvrijednosti. Oni koji su ih uhodili, izvijestili su da su se oslovljavali s "dragi" i "draga", kao i to da je princ bio u potpunosti u njenoj vlasti. Cannis je izvijestio i to da je Wallis istodobno bila sklona i vezama s drugim muškarcima, te da je, tijekom afere s Edwardom VIII, bila u vezi s najmanje još četiri muškarca.
U ljeto 1935. izvještaj otkriva da "unatoč tome što najviše vremena provodi s princem, u tajnosti ima još jednog ljubavnika". Izvještaj Specijalnog odjela od 3. srpnja 1935. navodi da je tajni ljubavnik 36-godišnji oženjeni trgovac automobilima Guy Marcus Trundle, opisan kao "vrlo šarmantan pustolov, vrlo naočit, dobro odgojen i odličan plesač.
Za njega se govori da mu ne može odoljeti nijedna žena. S gospođom Simpson druži se vrlo otvoreno na društvenim skupovima kao njegova osobna prijateljica, no intimno se druže na posebnim, tajnim sastancima." Tajna služba ga je potom ispitala, te je on kazao da mu ona pritom plaća i poklanja mu skupocjene darove.
Drugi muškarac s kojim je bila u ljubavnoj vezi, navode izvještaji, bio je njemački veleposlanik u Velikoj Britaniji grof Joachim von Ribbentrop, kasnije Hitlerov ministar vanjskih poslova, koji je skončao na vješalima nakon suđenja u Nürnbergu 1946. Sve po nalogu Führera koji je na taj način htio osigurati da budućeg kralja drži bliskim nacističkim krugovima. Slao bi joj svakog dana po, primjerice, 17 karanfila ili ruža kako bi je podsjetio koliko su noći proveli skupa.
Kao sljedeći se navodi američki pronacistički veleposlanik u Francuskoj William C. Bullitt. Četvrti je bio irski plemić Edward FitzGerald, 7. vojvoda Leistera. On je bio prijatelj princa i Wallis i prije i poslije abdikacije, ona ga je nazivala "stidljivim vojvodom". Njih su se dvoje spetljali 1935., dok je on još bio u braku sa svojom drugom suprugom Rafaelle. Vezu su obnovili 1946., nakon što se on vratio u Francusku s Bahama, gdje je bio guverner.
On je tada živio u vili u južnoj Francuskoj s bivšom zvijezdom komedija Denise 'Jo' Orme. Fitz je poslije pričao da je ta veza funkcionirala skoro isključivo na njeno navaljivanje, čemu je "bilo nemoguće oduprijeti se". To je pričao Michaelu Torntonu, autoru članka za Daily Mail. "Puno godina poslije kad sam posjetio Windsore u njihovoj pariškoj rezidenciji u Bois de Boulogne 1971., Wallisino lice se ozarilo kad sam spomenuo Leinstera.
'O, sramežljivi vojvoda. Kako drag čovjek! Pošaljite mu moje pozdrave. Na njega imam tako divne uspomene', kazala je." Općeprihvaćeno mišljenje o Wallis je da je bila proračunata, ambiciozna pustolovka koja je htjela postati kraljica. No, dokazi to ne podupiru. Lady Diana Cooper, koja je izbliza pratila vezu Wallis i Edwarda, napisala je: "Istina je da joj je s njim nasmrt dosadno, da je prema njemu hladna, da je on iritira." To bi doista moglo biti istina.
Jednim dijelom Wallis je još uvijek voljela svog supruga Ernesta. U rujnu 1936., devet mjeseci nakon što je Edward posao kralj i manje od tri mjeseca prije nego što će abdicirati, Wallis mu je pisala. Rekla mu je da ga mora ostaviti i da se mora vratiti Ernestu, čovjeku od kojega je bila pred razvodom. Pisala mu je da s njim ima puno više zajedničkog, dok bi veza između nje i njega, kralja, završila totalnom katastrofom. Kralj joj je uzvratio da će joj prerezati grlo ako ga ostavi. Shvatila je da je u klopci.
U dirljivom pismu koje je napisala Ernestu dva dana prije brakorazvodne parnice u Ipswichu, napisala je: "Tako sam usamljena." Zaprepašćujuće je da se nadzor tajnih službi nad Edwardom nastavio i nakon što je njegov otac umro. Prvog vikenda u prosincu 1936. 27-godišnji službenik MI-5 Thomas Robertson ležao je zgrčen u podzemlju londonskog Green Parka, snimajući telefonske rezgovore preko telefonske kutije koja je opsluživala Buckinghamsku palaču.
Robertson je prisluškivao razgovor Edwarda VIII i njegovog brata Bertieja, budućeg kralja Georgea VI, i postao prva osoba izvan kraljevske obitelji koja je doznala da će kralj abdicirati kako bi oženio Wallis. Neki povjesničari smatraju da je Edward samo iskoristio kao izgovor vezu s Wallis kako bi se izvukao iz kraljevanja koje je smatrao nepodnošljivim. Te da je inzistirao na tome da "se oženi ženom koju voli" unatoč tome što ga je ona od toga odgovarala, znajući da će na kraju za njegov čin svi okriviti nju, a ne njega.
Pet mjeseci nakon što se u Francuskoj udala za čovjeka, sada poznatog kao vojvoda od Windsora, što su bojkotirali svi do jednog iz kraljevske obitelji, Wallis je još uvijek pisala ljubavna pisma Ernestu Simpsonu. "Dragi Erneste", pisala je iz Pariza 30. listopada 1937., "Što još mogu reći? Dok stojim pored groba svega što smo nekoć bili mi, dragi moj, dragi Erneste, mogu samo plakati dok se opraštam i čvrsto ti stisnuti ruku, moleći se Bogu. Wallis."
Nova vojvotkinja od Windsora, izopćena od kraljevske obitelji, nije prihvatila naslov Njenog Kraljevskog Veličanstva. Daleko od idilične romanse iz popularne legende, njihov je život bio upropašten pijanim svađama. Nisu imali ni djece. Upitana jednom zašto je tome tako, onda je odgovorila: "Moj suprug nije u stanju imati nasljednike." Britanski obavještajci su nastavili pratiti svaki njihov pokret. "Oni su sasvim očito peta kolona", zaključio je jedan od ratnih izvještaja dok su bili na Bahamima, gdje je vojvoda postao guverner.
Povod je bio zaključak FBI-a da vojvoda odatle Nijemcima šalje poruke o aktivnostima britanskih službenika. Brak s bivšim kraljem Edwardom Wallis je dao slavu, bogatstvo, fantastične dragulje i odjeću, kao i život u mini-palači u Bois de Boulogne, sa skrletnim, plavim i zlatnim tapiserijama po standardima bivšeg monarha. Sve uz 25 slugu u livrejama. Nakon što joj je suprug dobio otkaz na Bahamima, koje je vojvotkinja nazvala "rajem za idiote", par je proveo ostatak života u Parizu, bez ikakvog posla, život prazan, besmislen i bez cilja.
U svojim 50-ima, iscrpljena fikcijom o svojoj velikoj ljubavnoj priči, koju je morala održavati, počela se družiti s 35-godišnjim homoseksualnim playboyem Jamesom Paulom Donahueom Jr, poznatim kao trač-kolumnist "Jimmy", koji je naslijedio kakvih 15 milijuna dolara od svog djeda, magnata Franka W. Woolwortha. Skandal i tračevi oko te veze vojvodi su slomili srce, ali joj je on ostalo vjeran do kraja.
