Većina svjetskih dilera nisu uopće članovi bande ili narko moćnici, već individualci koji djeluju posve normalno i prosjećno, a spletom su okolnosti odabrali tu omraženi "profesiju". Banalnost i rutinu svog posla doživljavaju kao baš svatko drugi, iako djeluju u poprilično "sjebanom poslu", piše Vice.
Steven, diler "srednjeg ranga" čiji je posao raspačavanje kokaina i MDMA u jednom velikom kalifornijskom gradu posljednjih šest godina otkriva neke tajne svoje profesije.
1. Jesi li svjesnom odlukom postao diler ili si se jednog dana samo probudio i shvatio da si to postao?
I jedno i drugo pomalo. Viđao sam se sa svojom vezom za drogu poprilično često, sve dok mi on nije rekao "a zašto sam ne preuzmeš malo odgovornosti i sudjeluješ u poslu?" umjesto da ga zovem četiri puta na dan kako bi namirio moje delikventne frendove. Zatim sam samo ušao u to, obiteljski posao koji sam radio baš je u to vrijeme propao, pa je ovo postalo moj glavni izvor prihoda.
2. Koje su najgore stvari koje tvoje mušterije rade? Kako se uopće nosiš s ljudima koji su teški ovisnici?
Mrzim kad mi ljudi dođu po bijelo, povuku lajnu i ostanu malo chillati, a onda se idu masovno iskenjati u moju kupaonicu jer ih kokain "potjera". Morao sam izbaciti jednog frajera jer mi je toliko išao na živce što stalno dolazi i prdi.
Osim toga, ljudi me znaju samo nazvati usred noći jer su očajni i treba im malo te mi neće dati mira dok to ne omogućim. Naravno, nekad im se ne javim, ali ne mogu to uvijek jer su mušterije te od kojih živim.
3. Jesi li se ikad našao u situaciji da se bojiš za svoj život?
Samo nekoliko puta, što mislim da ide u "rok službe". Znate, mi dileri se više bojimo vlastitih mušterija nego policije. Policija je predvidiva, znaš što će napraviti i najgore što ti se može dogoditi je da ćeš završiti u zatvoru. Narkići su nepredvidivi, eksplozivni i često vrlo ludi.
Par puta sam bio opljačkan uz prijetnju nožem ili pištoljem. Ali, nije to ništa tako strašno kad proše.
4. S čime miješaš svoju robu?
S čime god, no činjenica je kako ona do mene već dolazi dobrano miješana. Analgetici, šećer, ma svega ima unutra. Vidio sam kad su dečki u Vegasu u robu stavljali WC papir...
5. Osim što je ilegalan, što još najviše mrziš u svom poslu?
Radno vrijeme. Ludo je i nikad nema kraja. Od kad sunce izađe do kad zađe. Meni vam je svaki dan ponedjeljak, nema vikenda.
6. Koliko zarađuješ od posla?
Oko 10 tisuća dolara mjesečno (oko 70 tisuća kuna). Iskreno, mogao bih i više, jer je novac moj motiv u poslu. Zbog toga nekad treba stati na kočnicu, jer što si veći igrač, to su veće šanse da ćeš se uplesti u nešto nesigurno - s policijom, bandama, drugim dilerima...
7. Jesi li ikad prodao drogu nekom slavnom?
Jesam. Očito vam neću reći o kome se radi, no vjerujte mi da je bilo dana kad bi milijunaši došli do mene po robu. Onda bi čavrljali, malo o njihovom poslu, malo o mom. Dobre su to mušterije i šteta bi ih bilo izgubiti razotkrivanjem njihovog identiteta. Ne valja biti cinker.
8. Nude li ljudi nešto u kompenzaciju za robu, ako nemaju love da plate?
Uvijek netko ostane dužan, dužni su mi čim otvorim vrata. Da mi svi koji mi duguju lovu sada vrate novac, u rukama bi imao barem 11 tisuća dolara.
Što se tiče kombinacija, uvijek ih ima. Dobio sam TV, kamere, mobitele. Znaju mi nuditi i seks, no ne pada mi na pamet. To je kao da idem mijenjati čokoladu za herpes. Ne jebem to.
9. Kako se nosiš s poslom? Jesi li miran ili tjeskoban?
Tjeskoban, stalno. To je užasno stresan posao, pa nije ni čudno da svi dileri pomalo koriste droge. Ja i pijem pomalo. Na sreću, imam nekakvu nit vodilju u glavi koja mi omogućuje da ostanem fokusiran. Ne radim to samo da bi bio cool.
10. Koja je tvoja nit vodilja?
Imam jednu umjetničku biznis ideju koju bi želio razviti. No, za to mi treba dosta novaca. S dilanjem ga zarađujem i štedim, kroz par godina ću se svakako povući iz posla s drogom i baciti na ovo drugo, živjeti smirenijim životom.
Pogledajte kako izgledaju domovi nekih od najbogatijih dilera svijeta u videu:
