U ranim satima 4. srpnja 1954. godine supruga uglednog neurokirurga pretučena je na smrt. Prvi koji je pronašao njezino tijelu bio je njen suprug Sam Sheppard, koji je ubrzo postao i glavni osumnjičeni za njezino ubojstvo.
Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti, a samo suđenje mnogi su nazivali 'karnevalom'. Prošlo je cijelo desetljeće prije nego je Sheppard oslobođen i postao slobodan čovjek. Ugled mu je u potpunosti uništen, ime su mu godinama razvlačili po blatu, a ostao je i bez obitelji.
Ubijena supruga bila je trudna
Sheppard je živio sa svojom suprugom Marilyn Reese Sheppard i njihovim sedmogodišnjim sinom Samom Reeseom na imanju u Bay Villageu, u državi Ohio.
Te večeri u posjet su im stigli prijatelji pa su zajedno pogledali film. Ubrzo nakon toga Sheppard je zaspao na kauču, supruga je ispratila susjede, stavila sina na spavanje i otišla u spavaću sobu na spavanje.
Kasnije je kao vrijeme njezine smrti procijenjeno na između 3 i 5 ujutro. Nakon napornog dana na poslu Sheppard je zaspao, a iz sna su ga probudili krici njegove supruge. Pojurio je u spavaću sobu i vidio neki "bijeli oblik" sagnut preko svoje jedva svjesne supruge. Ubrzo je i sam ostao bez svijesti.
Kada se probudio suočio se s tom osobom. Tu je osobu opisao kao visoku, s puno kose. Jurio je za njim i približio mu se negdje na obali. No ubrzo je opet pao u nesvijest. Kada se probudio, bio je bez majice i pomalo potopljen u jezeru.
Vratio se kući i pronašao sina kako i dalje mirno spava. Susjeda i gradonačelnika Spencera Houka nazvao je nešto prije 6 sati ujutro. Policiju su obavijestili tek nakon što je u kuću stigao gradonačelnik i njegova supruga.
Tada 30-godišnja Marilyn koja je bila trudna, pronađena je na krevetu neprepoznatljivog lica. Gornji dio pidžame bio joj je strgan i otkrivao joj je grudi, a donji dio bio je povučen do gležnjeva.
Policija je pretpostavila kako je riječ o pljački, a ubrzo se pojavio i Sheppardov brat koji ga je otpratio u bolnicu kako bi provjerili stanje njegovih ozljeda glave. Pretpostavljalo se kako je bio pretučen.
Oko 8 sati stigao je i istražitelj, Sam Gerber, koji je odmah pomislio kako je netko namjestio mjesto zločina, posebno zato što nije bilo znakova nasilnog ulaska. Nije pronađeno ni oružje ubojstva, a mogli su pratiti krvavi trag od spavaće sobe sve do prizemlja, te zatim do terase i izvan kuće.
Vani u grmlju pronašli su torbu sa Sheppardovim ručnim satom, prstenom njegova bratstva i ključem. Gerber je nagađao da je pljačka bila lažna, te da njome željelo prikriti ubojstvo.
Pretpostavljao je kako je Marilyn ubijena između 3 i 4 ujutro jer joj je ručni sati stao na 3:15. Nije bio zadovoljan što Shepparda nije bilo u kući dok je provodio istragu, pa ga je posjetio u bolnici. Nije vjerovao u njegovu priču o napadaču, posebno zato što u njegovu glasu nije osjetio nikakvo žaljenje.
Sheppard je odbio ispitivanje policije i tvrdio kako mu je tako naredio liječnik, njegov stariji brat Stephen. Nakon toga stvari su samo postale gore. Do kraja prvog dana ispitivanja u medijima su se pojavile glasine o njegovoj nevjeri zajedno s detaljima ubojstva. Dva tjedna nakon smrti mediji su tražili javnu istragu, pa je tako istraga i obavljena u srednjoj školi.
Medijski cirkus postao je sve gori. Javnost je sa zanimanjem pratila kako Gerber istragu vodi u ulozi suca i porote. Svjedoci su ispitivani tri večeri, a odgovarali su na pitanja o Shepperdu, njegovom karakteru i braku.
Sheppardovom odvjetniku Williamu Corriganu naređeno je da mora sjediti u publici daleko od svog klijenta, a nakon jednog podrugljivog komentara Gerber ga je izbacio sa saslušanja.
Ispitivali su ga o njegovoj navodnoj aferi s laboratorijskom tehničarkom Susan Hayes. On ju je zanijekao, no to je bila laž, koja mu je kasnije jako naštetila. Pozivali su ga da prizna zločin.
Suđenje je počelo 18. listopada 1954. godine, a mediji su uživali. Sudac koji je vodio suđenje, 70-godišnji Edward Blythin htio je ponovno dobiti izbore, a pretpostavlja se kako je dozvolio ulazak novinarima, jer je urednik jednog lista imao veliku moć u svojim rukama i mogao mu je osigurati reizbor.
Svi mediji su pratili slučaj, pa i poznata novinarka Dorothy Kilgallen koja je o suđenju pisala svakog dana u svojoj popularnoj kolumni.
Prvog dana posjetili su njihovu kuću, a Sheppard ih je pratio s rukama zavezanim na leđima. U sudnici su poroti prikazane stravične slike s obdukcije njegove supruge. Sud mu nije uvažio zamolbu da ga isključe iz tog dijela.
Nikada nije pronađeno oružje s kojim je zločin počinjen, a Sheppardovom odvjetniku odbijen je uvid u fizički dokaz, pa zapravo nije mogao saznati puno više.
Posljednji svjedok tužiteljstva bila je Susan Hayes, koja je potvrdila aferu s Shepperdom, onu koju je on prije toga negirao. Sheppard se nakon toga slomio i za vrijeme svog svjedočenja pod pritiskom ipak priznao da je imao aferu s kolegicom.
U njegovu obranu svjedočila su tri očevica koji su vidjeli tog napadača "guste kose", a policija je čak i napravila njegovu skicu.
Nakon pet dana vijećanja, porota ga je proglasila krivim za ubojstvo drugog stupnja. Od smrtne kazne spasila ga je jedino činjenica da porota nije vjerovala kako je riječ o ubojstvu s predumišljajem. Dobio je doživotnu kaznu zatvora, s mogućnošću uvjetne za deset godina.
Dva tjedna nakon presude majka mu je počinila samoubojstvo, a otac je umro nedugo nakon toga zbog puknuća čira. Sljedećih sedam godina Sheppard se borio za svoju slobodu iz strogog zatvora u blizini Columbusa. Nakon obiteljskih tragedija braća su mu pokušala pomoći.
Angažirali su forenzičara Paula Leelanda Kirka kako bi pregledao prikupljene dokaze. Utvrdio je kako su zidovi bili prekriveni krvlju, no jedan dio bio je netaknut. Zaključio je kako je ubojica stoga zasigurno bio prekriven krvlju.
Sheppard je imao samo jednu veliku mrlju na hlačama i nikako se nije moglo reći da je on bio taj koji je bio prekriven krvlju.
Forenzičar Kirk je isto tako dokazao da neki potezi mogu biti samo od ljevaka, a Sheppard je bio dešnjak. Ispod tijela žrtve pronađeni su njezini zubi, a način na koji su joj zubi slomljeni pokazuje kako je ugrizla svog napadača. Na Sheppardu nisu pronađeni tragovi nikakvog ugriza.
No, kada je Sheppardov odvjetnik Corrigan predočio ove nove dokaze sucu Blythinu u pokušaju novog suđenja, sudac je odbio žalbu. I Vrhovni sud ga je odbio, a kada je Corrigan preminuo, pet godina kasnije, činilo se kako šansi za novo suđenje više nema.Vjerovalo se kako Sheppardu kaznu može smanjiti samo detektor laži.
Stručnjak za poligraf F. Lee Bailey bio je zainteresiran za njegov slučaj, nedugo prije toga je počeo raditi kao odvjetnik i to dobar, kako se pokazalo. Slučaj je završio na Vrhovnom sudu, pod tvrdnjom da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.
Sheppardu je odobreno ponovno suđenje pred sucem Karlom Weinmanom kojeg je Bailey opisao kao "najbolje što se dogodilo Sam Sheppardu."
Vrijedna informacija došla je do Baileyja. U ožujku 1964. godine Dorothy Kilgallen, koja je pisala kolumnu o Sheppardovom prvom suđenju, prisjetila se da joj je sudac Blythin prije početka suđenja rekao da je Sheppard ''kriv kao pakao i da je suđenje samo formalnost''.
Ta je činjenica pomogla kod odluke o ponovljenom suđenju. Novinska izvješća su pisana, kako je zaključeno, "prepuna predrasuda i s namjerom da se situacija rasplamsa".
40-godišnji Sheppard oslobođen je 16. studenog 1966. godine nakon provedenih deset godina u zatvoru. Tjedan dana nakon toga vjenčao se sa Njemicom Adriane Tabbenjohanns s kojom se dopisivao iz zatvora.
Za nju je također bila vezana kontroverzna priča. Njezina polusestra bila je supruga od Josepha Goebbelsa, Hitlerovog šefa za propagandu.
Ali, radost nakon pobjede na sudu za Shepparda je kratko trajala. Liječnička licenca mu je obnovljena, no morao se suočiti s tužbama za nesavjesno liječenje nakon što su mu dva pacijenta umrla za vrijeme operacije. Druga se supruga razvela od njega, pa je potonuo u depresiju i alkoholizam.
Neko se vrijeme profesionalno bavio boksom, gdje je upoznao svoju treću suprugu, 19-godišnju kćer svog trenera hrvanja. 6. travnja 1970. godine umro je od zatajenja jetre sa samo 46. godina.
Njegov je sin Sam Jr. bio odlučan u namjeri da skine ljagu s imena svog oca i pronađe pravog ubojicu svoje majke. Otkrio je tako kako je mentalno poremećen čovjek po imenu Richard Eberling, koji je često prao prozore njegovim roditeljima odslužio zatvorsku kaznu zbog ubojstva starije gospođe. Sam ga je posjetio.
Muškarac je zanijekao njezino ubojstvo, no detaljno je nacrtao sliku njihove obiteljske kuće, sa malo poznatim ulazom u podrum koji nije bio ni na policijskim skicama. Obratio se odvjetniku Terleyu Gilbertu u Clevelandu koji je ubrzo pronašao policijske podatke kako je Eberling uhićen pet godina nakon ubojstva zbog provala.
Kod njega su pronađena i dva njezina prstena. Čini se kako ih je ukrao iz kutije koja se nalazila u kući jednog od Sheppardove braće.
1997. godine podignuli su tužbu protiv okruga zbog nezakonitog zatvaranja i zatražili da se Eberling razmotri kao pravi osumnjičenik. On je pak umro u zatvoru 1998. godine, a porota na kraju nije bila uvjerena u tu njegovu priču. Tako je Sheppard i dalje ostao najveći sumnjivac za ubojstvo svoje supruge pred očima zakona.
Po Sheppardovoj priči snimljena je hit serija Bjegunac 1967. godine, u kojoj su američki gledatelji pratili liječnika Richarda Kimblea u potrazi za ubojicom svoje supruge. U ostatku svijeta ta je priča postala poznatija po velikom blockbusteru Bjegunac s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi.
