Priča ide ovako: 2. srpnja 1951. godine poštarica Pansy Carpenter stigla je do kuće Mary Reeser da bi joj uručila telegram. No, kad je Carpenter pozvonila na vrata nitko nije otvarao vrata. Stavila je ruku na kvaku da pokuša ući, no osjetila je da je kvaka neobično vruća, pa je odmah zamolila susjede da pozovu policiju.
Policija je ubrzo stigla na adresu 1200 Cherry Street kako bi pronašla 67-godišnju Mary Reeser koja je sasvim bila izgorjela i ležala je na tinjajućoj vatri čiji se uzrok nije još uvijek mogao otkriti. Izvještaji su rekli da je njezino tijelo izgorjelo od otvorene intenzivne vatre.
Od stanarke nije ostalo mnogo. Virila je jedna noga na kojoj je još uvijek bila papuča a vidio se i dio njezine kralježnice. Na njemu se nalazila jedna papučica koja je znatiželjno pokazivala znakove gušenja, kao i dio njezine kralježnice. Ostao je komad lubanje za koji su u zapisniku napisali da se smanjio, vjerojatno uslijed izloženosti visokoj temperaturi.
Iako je stan još uvijek bio vrlo vruć u trenutku kad je policija ušla u njega, shvatili su da je većina stvari ostala netaknuta. Plastični predmeti koji su se nalazili u blizini fotelje u kojoj je sjedila Mary bili su rastopljeni i izgubili su oblik. Ali ostatak prostorije naizgled nije bio pod utjecajem plamena koji je zahvatio Mary Reeser. Na tepihu je ostala mrlja. Stolica i stolić na sredini prostorije stajali su uspravno.
Da bi se kremiralo ljudsko tijelo potrebno je da bude izloženo temperaturi od oko 1650 stupnjeva Celzijusa barem 3-4 sata, ovaj slučaj je sasvim zbunio vlasti.
Zbog misterioznih okolnosti slučaja, sumnja se da je Reeser bio žrtva spontanog ljudskog izgaranja. To je izraz nastao još 1744. godine, a vjerovalo se da je ovakav proces rezultat topline koja se generira u ljudskom organizmu uslijed kemijskih aktivnosti bez evidentnog vanjskog izvora topline. Iako su se navodili dokazi za ovakvu pojavu još 1663. godine, znanstvenici ipak nisu vjerovali u istinitost navoda.
Šef istražiteljskog tima bio je detektiv Cass Burgess i radio je na ovom slučaju, ali je novinarima rekao da je to doista nevjerojatno čudan slučaj.
Burgess i njegov tim poslali su kutije s mnogo materijala u Washington u centralu FBI-a kako bi tamo još jednom u laboratoriju pokušali napraviti kemijsku analizu i otkriti što je to uzrokovalo kremiranje Mary Reeser. Neki od materijala uključivali su dio tepiha, komade zidova, dijelove stolice na kojoj je sjedila Reeser u trenutku smrti.
I javnost je bila zapanjena slučajem. Mrtvozornik Ed Silk izvijestio je kako ga je najmanje 15 amaterskih detektiva nazvalo i pokušalo mu objasniti svoje teorije.
Detektivski tim izjavio je da je to "slučajna smrt od požara nepoznatog podrijetla". Burgess je rekao da to ne znači da su završili istragu; samo su morali dati neko izvješće kako bi mogli sahraniti ženu.
FBI je utvrdio da njezina smrt nije rezultat spontanog ljudskog izgaranja. Međutim, stvarni uzrok ostaje misterij.
FBI je vjerovao da je vlastita masnoća tijela Mary Reeser osigurala gorivo za vatru koja ju je rasplamsala, slično kao što se događa kad netko zaspi s upaljenom cigaretom i kad se tijelo zapali, a početni požar ojača uslijed topljenja tjelesnih masnoća.
Istina je da je ljudsko masno tkivo vrlo zapaljivo, čak i više kod teških ljudi. I Reeser je bila debeljuškasta žena - bila je niska rastom i težila oko 80 kilograma .
Iako je objašnjenje FBI-a imalo logike, ono je tek djelomično objasnilo ovu anomaliju. Primjerice, kako to da su novine koje su ostale tik pored stolice u kojoj je sjedila, potpuno netaknute vatrom.
Dr. Wilton M. Krogman, profesor fizičke antropologije na Sveučilištu Pennsylvania i iskusan vatrogasac, nije se složio s zaključkom FBI-a. Krogman je napisao da takvo gorenje ljudskog tijela 'nije moguće niti je zamislivo bez potpunog gorenja stana'.
Prošlo je gotovo 70 godina otkad je Mary Reeser umrla i još se nije otkrilo je li doista bila riječ o spontanom ljudskom izgaranju? S obzirom na protok vremena, malo je vjerojatno da će uzrok smrti ikad biti objašnjen.
