Zastrašujuće fotografije iz Magdalene Laundries - sirotišta diljem svijeta prikazuju djecu koja večeraju, časne sestre koje ih nadgledaju te mlade krhke žene koje rukuju teškom opremom.
Te su slike uvid u život u sirotištima, mjestima gdje su žene označene kao "nepoželjne" od strane crkve te djeca siročad, doživljavali brojne neispričane horore.
Pogledajte ih u videu:
Ustanove su oformljene kao kuće za "pale žene", termin koji se nekoć obilato koristio za opis ženskog promiskuiteta, dok su one ustvari bile žene koje su rodile djecu izvan braka.
800 kostura beba
Te su ustanove, poznate pod nazivom Magdalene azili, poprište brojnih kontroverzi, a nedavno je u septičkoj jami jedne od njih - U Irskoj, pronađeno preko 800 kostura beba. U domu u Galwayu su bile smještene i trudne neudate žene, a grobnica je u prošlom stoljeću predstavljala opasnost za konzervativnu i klerikalnu Irsku.
Neki izvori tvrde da je veliki broj irske djece, koja su preživjela, prisilno usvojen, najčešće u SAD. Procjenjuje se da je u periodu od 1945. do 1965. godine usvojeno više od 2.200 mališana.
"S obzirom na šokantnu stopu smrtnosti, lako je zaključiti da je prijetnja, koju su ta djeca predstavljala irskom društvu i konzervativnom religijskom etosu, mogla pridonijeti njihovoj preranoj smrti", piše Irish Central.
Crkveni dužnosnici negiraju da su ikad primali novac za usvajanja djece i tvrde da su "mnogi dokumenti iz tih vremena uništeni u požarima". Majke nisu mogle zadržati djecu, a za kaznu su morale raditi dvije do tri godine bez naknade.
"Pale žene" i djecu tretirali kao roblje
Te su institucije službeno vodile katoličke organizacije te su postojale 200 godina - od ranog 18-og do kasnog 20-og stoljeća.
U sirotišta, prikazana u nagrađivanom filmu "Magdalene Sisters" stavljeno je preko 10 tisuća žena i djevojaka, pa čak i curica u dobi od devet godina u Irskoj od 1922. do 1996.
Pogledajte trailer za film:
Vodile su ih katoličke opatice, koje su nametale robovski režim, zasnovan na strahu i molitvi nad djevojkama koje su im dane na skrb jer su "osramotile svoju obitelj".
Nekadašnji stanovnici tih mjesta razotkrili su izuzetno teške uvjete rada na koji su bili primorani, kao i brojna poniženja. Egzistirali su kao komercijalne ustanove, doista su bile praonice pamuka za brojne privatne i državne tvrtke. Samo u Irskoj u njih je bilo zatvoreno oko 30 tisuća žena. Postotak smrtnosti dojenčadi u njima bio je višestruko viši nego u ostatku Irske, a velike su vjerojatnosti kako će se u budućnosti pronaći još mnogo neobilježenih grobova.
Na smrtovnicama su se kao uzroci smrti obično navodile infekcije poput ospica, bronhitisa, tuberkuloze, meningitisa i upale pluća, no do danas nitko nije objasnio zbog čega je bilo toliko "bolesnih" među njima, dok je ostatak nacije bio zdrav.
Moć Crkve i stigma povezana s neudanim majkama bila je toliko snažna desetljećima da su žene odbačene od svojih obitelj bile primorane na takav okrutan tretman.
Nisu znale ni kako izgledaju
Iako su bile osobito česte u Irskoj, Magdalene Laundries postojale su i u Australiji, Kanadi te Engleskoj. U Australiji su se djevojke verbalno zlostavljalo, radile su i po 15 sati na dan uz zabranu međusobnog razgovora...
Irkinja Kathleen Legg koja je bila u jednoj takvoj ustanovi danas svjedoči kako i danas ima noćne more na "skrb" časnih sestri.
- Proganja me to, ta se jeza ne može niti prepričati i brojne stvari koje sam vidjela ću ponijeti sa sobom u grob - kaže.
Svjedoči kako su danonoćno radili s ogromnim grijačima, strepili od svakog zvuka zvona koje ih je dozivalo. Nisu znali koliko je sati, koji je dan, pa niti kako izgledaju - tamo nije bilo ogledalo. Nisu se slavili ni rođendani ni Božić. Dok su naše obitelji mislile da se mi tamo educiramo, oni su nas krvnički izrabljivali.
Bez imena
Nisu me nazivali ni po imenu, bila sam im broj, zvali su me "27". Bile smo pothranjene, jele smo vrlo malo i to samo osnovnu hranu. Ni sama ne znam kako smo preživjele. Prale smo se u ledenoj vodi, bilo nam je zabranjeno prijateljevati, družiti se, na bilo koji način duhovno postojati. Naravno, i premlaćivali su nas - otkriva Kathleen.
Druge su, poput nje, svjedočile kako su pokušale pobjeći preko visokih zidina, no uvijek bih ih uhvatili - a tada je samo slijedila kazna. Magdalene praonice dobile su ime po biblijskoj grešnici, a svaki je grijeh izazivao oštre posljedice. Težak rad tumačen je "iskupljivanjem" pred očima Boga.
