Dvadesetdvogodišnja Douce stajala je s još četiri žene kad su muškarci odjeveni u vojne i policijske uniforme, pod punim naoružanjem, upali na njihovo područje. Natjerali su žene da uđu u kuće, pucajući u zrak i zahtijevajući da se skinu, uz prijetnje da će ih u protivnom ubiti.
Tako je počelo grupno silovanje u glavnom gradu afričke države Burundi - Bujumburi.
Sedmorica muškaraca su bila odjevena u uniforme ili kao civili - članovi mladeži vladajuće stranke - Imbonerkure. Silovali su svih pet žena, starih između 22 i 50 godina, govoreći im da će srediti i njihove supruge i braću, te da će ih sve iskorijeniti.
Douce živi u oporbenoj četvrti Bujumbure, gdje se već mjesecima provode masovna uhićenja i ubojstva, dok burundijska vlada provodi brutalnu kampanju koja je počela u svibnju nakon uličnih prosvjeda protiv davanja trećeg mandata predsjedniku Pierreu Nkurunzizau.
Stanovništvo Burundija, kao i susjedne Ruande, podijeljeno je između Hutu i Tusti plemena, koja se bore za vlast od kolonijalizma. U Ruandi se 1994. godine dogodio veliki genocid, kad su Hutu ekstremisti ubili oko milijun pripadnika Tutsi naroda, ali i umjerene predstavnike svojeg plemena.
Nkurunziza je bivši Hutu pobunjenik koji je zasjeo na čelo države 2005. godine, nakon posljednjeg građanskog rata u zemlji, te otada vlada. Prošle godine je došlo do neuspjelog državnog udara, zbog kojeg je predsjednik odlučio progoniti sve političke protivnike, te je do danas, od 10 milijuna stanovnika, 250.000 njih pobjeglo iz države.
Mladići osumnjičeni za sudjelovanje u prosvjedima su primarna meta sustavnih uhićenja, ubijanja i zlostavljanja. No posljednjih mjeseci sve više lokalnih zdravstvenih radnika, žrtva, ali i svjedoka govori o rastućem trendu silovanja žena.
Bijegom ili nestankom muškaraca, žene su se našle u ranjivoj poziciji
Liječnici priopćavaju da je u studenom i prosincu zabilježen nevjerojatan rast seksualnih zlostavljanja, a u to vrijeme se povećala i prisutnost policije i vojske u opozicijskim naseljima. A kao i Douce, žrtve i svjedoci tvrde da su napadači većinom muškarci u uniformama policije i vojske, specijalci ili poznati članovi vladajuće stranke.
U nedavno objavljenom izvještaju, organizacija Međunarodne izbjeglice objavila je podatak da je zabilježen 651 slučaj seksualnog zlostavljanja među izbjeglicama iz Burundija koje su pristigle u Tanzaniju. Od njih, čak su 48 posto bile žrtve silovanja koje su trebale liječničku pomoć.
"Ove brojke pokazuju da je silovanje jedan aspekt krize", kaže Francisca Vigaud-Walsh, odvjetnica Međunarodnih izbjeglica i autorica navedenog izvještaja. Ona dodaje i da su bijegom ili nestankom muškaraca iz tog područja, žene postale "ranjive na mnoštvo načina".
"Priroda krize u Burundiju je takva da ili ste s nama ili ste protiv nas. Ako imate partnera koji je pobjegao, automatski postajete meta i potencijalni neprijatelj", objašnjava Vigaud-Walsh.
25-godišnja Audrey prisjetila se večeri 11. prosinca kad su policija i mladići iz Imbonerakurea natjerali nju i prijateljicu Emelyne u kuću, pretukli ih, skinuli i ukrali im mobitele.
"Natjerali su nas da sjednemo na pod. Počeli su nas udarati po cijelom tijelu. Pitali su nas zašto se borimo protiv predsjednika, a zatim su nas skinuli. Osjećala sam se kao da ću umrijeti, ali nisam mogla ništa reći jer bi me onda upucali."
Priče poput njezine su nažalost sve učestalije. Postoje četvrti koje se smatraju povijesnim Tutsi nasljeđem, a koje su sve veće poprište zločina.
Donedavno su građanski nemiri u Burundiju bili definirani kao strogo politički, no sad su definitivno etničke prirode. U školama i uredima se sve više priča protiv Tutsi naroda, a iste govore slušale su i žene koje su Huti silovali, iako mnoge nisu spremne uopće priznati što im se dogodilo zbog srama i stigmatizacije.
Vlada tvrdi da je pokrenula istragu o optužbama za silovanja u koje su bile umiješane snage sigurnosti, no inzisiraju da su izvještaji "neutemeljeni i u krivu", izjavio je glasnogovnik zamjenika predsjednika, Jean-Claude Karerwa za Time.
Kad je dobio na uvid izjave žrtava, Karerwa ih je tek odbacio kao "medijski lov na Burundi, kako bi međunarodna zajednica dokazala da postoji potreba za vojnom intervencijom u Burundiju".
"Ako su neke žene i bile silovane, uvjeravam vas da to nisu učinile naše obrambene i sigurnosne snage, jer vlada Burundija ne odobrava takvo ponašanje", zaključio je Karerwa.
