Postoje neki događaji koji uvijek žive u ljudskoj svijesti. Ključni događaji koji obilježe ljudski život i takvih događaja se uvijek sjećamo. Neke starije generacije u Hrvatskoj sjećaju se što su točno radili kad je umro Josip Broz Tito, neki mlađi se sjećaju gdje su bili kad je Hrvatska pobijedila Nizozemsku 1998. godine za treće mjesto na svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a jednoj novoj generaciji Amerikanaca je to ubojstvo Osame bin Ladena.
Kad u ruke uzmete memoare šefa CIA-e iz tog doba, Leona Pannette, vidite koliko prostora je posvećeno hvatanju nekad najtraženijeg terorista u svijetu. Povijest obitelji Pannetta stane na tek nekoliko stranica knjige "Važne bitke", koju možete kupiti i u Hrvatskoj. Leonov brak, djeca, raniji radni uspjesi, svi su, potpuno očito, manje bitni od događaja koji je obilježio njegovu karijeru, a vjerovatno i život.
Kako sam spašavao Billa Clintona od njega samog
Na kraju krajeva, naslov knjige nije "Sva moja djeca". Bitna stvar u nečijem životu je i politička orijentacija, a Pannetta je nekad bio fiskalni konzervativac starog kova. Vremenom je postao jedan od najbližih suradnika Billa Clintona i njegove prve dame Hillary, a posebno blisko su surađivali dok su Clintonovi pokušavali progurati opsežne reforme zdravstva početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Pannetta se načelno slagao s time, ali je upozoravao na brojne probleme i o tome otvoreno priča u svojim memoarima. "Naime, provođenje takve politike nad tako velikim segmentom gospodarstva prikazalo bi Clintona kao liberalnog diktatora, a to bi znatno oslabilo njegovu administraciju i ostavilo teške posljedice. Uz to, čak i da se uvede takvo ograničenje troškova, potencijalni troškovi novog programa bili su vrtoglavo visoki i znatno su se razlikovali od procjene do procjene.
Moj veliki sukob s Hillary o zdravstvenoj reformi
U jednoj prezentaciji pred predsjednikom i njegovim gospodarskim timom osoblje zaduženo za reformu zdravstva priložilo je prikaze troškova. Troškovi su varirali od 66 do 146 milijardi dolara – a to je bilo u vrijeme kad smo kroz rezove svih državnih programa uspjeli skupiti tek oko 240 milijardi dolara. Posao koji smo odradili kako bismo uštedjeli na svim drugim programima postao bi gotovo beznačajan zbog te jedne jedine reforme. Činilo mi se da previše riskiramo. Ne sjećam se da sam ikad izravno suočio Hillary Clinton s onim što me brinulo, ali bilo je očito da smo nas dvoje stajali na suprotnim stranama rasprave o reformi zdravstvenog sustava u Bijeloj kući. A ona je izražavala svu svoju frustraciju mnome i drugim članovima gospodarskog tima koji su dijelili moje mišljenje. Na jednoj sjednici, na primjer, požalila se šefu osoblja Macku McLartyju, izrazito sposobnom šefu Zakonodavnih poslova Patu Griffinu i drugim dužnosnicima da je naš gospodarski program previše restriktivan i da guši predsjednikove inicijative. ‘To je prcanje predsjednika’, rekla je bijesno. Naišao sam na Pata baš kad se uspio izvući s te sjednice. Izgledao je kao da ga je netko mlatio", piše otvoreno o tim događajima, svjestan da se mnogi demokratski političari neće složiti s njim.
Vratimo se ipak na srž Pannettinih memoara. Vratimo se na razdoblje njegova upravljanja najvećom i najmoćnijom obavještajnom agencijom u svijetu. Negdje u to vrijeme jako puno rasprava se vodilo o "metodama pojačanog ispitivanja" zatočenika CIA-e, što je bilo mučenje s društveno prihvatljivom definicijom. Panetta se prisjeća kako je Barack Obama ukinuo takve metode prije nego što je on preuzeo upravljanje agencijom, ali podsjeća na neke činjenice.
Recimo, Jose Rodriguez tvrdi da bi Amerika bila bez ikakve obrane da nisu koristili slične metode. Panetta se donekle slaže s time, ali podsjeća da Rodriguez zaobilazi obavještajna postignuća bez grubih metoda. Osim toga, Rodriguez zaobilazi golemu štetu koju proizvode takve metode.
Prkos svijeta nakon fotografija iz Abu Graiba
Sjetimo se samo prosvjeda diljem svijeta i vala antiamerikanizma koji je zahvatio Bliski istok nakon curenja fotografija iz zloglasnog zatvora Abu Ghraib.
Ionako klimav ugled SAD-a i njihovih obavještajaca dodatno je poljuljan kad su u javnosti izišle fotografije nasmijanih marinaca dok ponižavaju zatvorenike. Sjećanje na Abu Ghraib je pomalo izblijedjelo, pogotovo zato što se pojavila puno brutalnija Islamska država, ali Abu Ghraib je bio prekretnica u američkim odnosima s Bliskim istokom i neki ozbiljni analitičari će ustvrditi da se ti odnosi još nisu oporavili. Panetta će pak podsjetiti da nisu u pravu ni ljudi koji zastupaju potpuno ukidanje "grubljih metoda".
"Grube metode ispitivanja doista su iscrpile pojedine zarobljenike koji su nakon toga otkrili podatke koji su poslužili našoj vladi da dozna više o organizaciji, metodama i vodstvu Al Kaide. Cilj tehnika ispitivanja opisanih u objavljenim memorandumima nije bio prisiliti zarobljenika na naglo priznanje, nego je svrha bila da ga se slomi i uvjeri da nema drugog izbora nego surađivati. U mnogim primjerima to se i dogodilo.
