Gari Kimovič Kasparov. Bez previše pretjerivanja, najbolji šahist u povijesti, godinama neporažen na simultankama, politički aktivist, jedan od najgorljivijih pobornika hrvatske neovisnosti. Poprilično impresivan životopis, zar ne? Pogotovo kad sjednete s tim gospodinom u jednu od dvorana hotela Esplanade, nekadašnju postaju legendarnog Orient Expressa, teško je ne osjećati se iskreno impresioniran svime time. Međutim, kad počne razgovor i kad Gariju postavite prvo pitanje, shvatite koliko je to jednostavan čovjek.
Praktički ga mogu opisati tri tvrdnje: voli šah i Hrvatsku, a ne voli Putina. Mrvicu sad pretjerujemo, ali kad ga pitate zašto toliko promovira šah baš ovdje, spreman je satima govoriti o svojoj ljubavi prema Hrvatskoj.
"Mene općenito zanimaju šah i obrazovanje. Osnovao sam zakladu Kasparov Chess Foundation i sad se širimo cijelim svijetom. Kao hrvatski državljanin, drago mi je da se napokon osnovala i hrvatska podružnica. Imamo snažne temelje da Hrvatska postane šahovska sila južne Europe, a ne samo Balkana. Sve više djece nam se pridružuje, osnivamo centre za razvoj mladih šahista, napredujemo. Napokon nam se pridružuje i Hrvatski šahovski savez, što je jedna pomalo tužna priča. Gdje god dođemo, svi misle da im želimo uzeti utjecaj, a oni žele sačuvati svoju moć i utjecaj. Brinu se da bi bilo kakvo širenje programa dovelo do smanjenja njihova utjecaja", rekao je Gari u ekskluzivnom razgovoru za Express.
Koliko je strastveno trenirao šah od malih nogu, a to su sati i sati svakodnevnog igranja, toliko strastveno sad radi na promociji svojih dviju ljubavi. Grand Chess Tour, najveći i najvažniji šahovski turnir na svijetu, uskoro dolazi u Hrvatsku, i to isključivo na inzistiranje Garija Kasparova.
U jednom dahu nam je Kasparov ispričao: "Vlasti nam polako dolaze i prihvaćaju naše prijedloge, uskoro će doći i veliki šahovski turnir što će dodatno pomoći razvoju šaha kao sporta u Hrvatskoj. I to ne bilo kakav turnir, riječ je o najvećem svjetskom turniru. Ove godine imamo proširenje Grand Chess Toura, što je najveće natjecanje u šahu, i trebalo je pronaći vanjske sponzore da se osigura isplata nagradnog fonda. Riječ je o 300.000 dolara za Zagreb, a ukupno više od milijun i pol dolara. Recimo da je to moj dar hrvatskom šahu. Već dulje obećajem nešto takvo, a čini mi se da ljudi nisu svjesni da će to biti najveći šahovski turnir na Balkanu, i to u povijesti. Ako odete čak do sedamdesetih godina i turnira u Rovinju i Zagrebu, na kojima je gostovao Bobby Fischer, ali koje je preskočio Boris Spaski. Ne dođe li do nekih nepredviđenih okolnosti, recimo ako neki igrač odbije potpisati ugovor za čitav Tour, onda ćemo imati najbolje svjetske šahiste, uključujući i svjetskog prvaka. Zagreb će postati centar šahovskog razvoja cijele regije".
Kad malo razmislite, najveći sportski događaji u Hrvatsku su došli zbog inzistiranja nekog vrhunskog domaćeg sportaša. Recimo, Snježna kraljica na Sljemenu rezultat je uspjeha Janice Kostelić. Rijetki su ljudi iz inozemstva, a Kasparov je Rus rođen u Azerbajdžanu s adresom u New Yorku, toliko gurali hrvatske interese.
Teško je opisati koliko je tu bilo truda i zalaganja svih strana, a sve na Garijev nagovor. Iskoristio je sav svoj utjecaj u Hrvatskoj, ali i međunarodnoj šahovskoj zajednici, da bi napokon dovukao najbolje igrače u Zagreb. A najbolji igrači imaju svoje zahtjeve. Žele odgovarajući smještaj, odgovarajuću dvoranu, odgovarajući nagradni fond, a sve to stoji. Samo nagradni fond je 300.000 dolara, bez ikakvih drugih troškova. Trebalo je pronaći sponzore spremne dati toliko novca bez sigurnog povrata ulaganja.
I to u Hrvatsku koja stvarno nije velesila u šahu. Najbolje rangirani hrvatski igrač je Ivan Šarić, nalazi se na 50. mjestu ljestvice aktivnih šahista, što je impresivan rezultat, kad uzmemo u obzir uvjete u Hrvatskoj. Sam Kasparov nam pojašnjava koliko je lako ili teško prepoznati talentirane šahiste u razvoju:
"Mnogi se pitaju zašto Hrvatska nema igrače na vrhu svijeta, a ja im kontriram i kažem da nema sustava za prepoznavanje i razvoj talentiranih igrača. Imamo tu Ivana Šarića, vrhunskog šahista, ali on nije na samom vrhu. Super je što Hrvatska ima jednog tako snažnog igrača kao predvodnika šahovske revolucije, ali djeca i roditelji moraju biti uzbuđeni zbog igranja šaha. Nevjerojatno je da je šahovska tradicija čitave Jugoslavije nestala gotovo preko noći, ali može se izgraditi opet. Nadamo se da će šahovski razvoj Hrvatske potaknuti slične događaje i šire. Kad me pitaju zašto je bivši Sovjetski Savez imao takve vrsne šahiste, odgovaram da je sve zbog sustava. Uvjeren sam da je prosječni broj talentiranih igrača svuda podjednak, ali nemaju svi priliku za konkretan razvoj. Postupno obnavljamo sustav koji će omogućiti da se ponovno stvaraju najbolji igrači i ovdje. Kad pogledate svjetsku šahovsku kartu, vidjet ćete da je istočna Europa izgubila svoj primat. Samo Poljska ima sustav i snažne igrače. Rusiji i dalje dobro ide, Južna Amerika raste, Indija i Kina također. Karta se mijenja, a za dvije-tri godine ćemo vidjeti i neke konkretne rezultate. Hrvatska jest mala zemlja, ali pogledajte nogomet i hrvatske uspjehe u tom sportu".
Kako je Jugoslavija imala dugu povijest organiziranja vrhunskih šahovskih turnira, tako je i Kasparov imao dugu povijest igranja na istim tim turnirima. Njegov prvi izlet izvan granica Sovjetskog Saveza bio je u bivšu Jugoslaviju, a i danas ga prate uspomene s tog turnira.
"Moj prvi turnir izvan Sovjetskog Saveza bio je u Banjoj Luci 1979. godine. Kad smo već kod toga, baš nedavno sam sa suprugom šetao ulicom i zaustavi me jedna žena, tu negdje mojih godina. Kaže: ‘Gospodine Kasparov, ja sam igrala protiv vas na simultanki u Banjoj Luci’. Pazite, ima tome četrdeset godina, a ljudi se još toga sjećaju. Često sam igrao po bivšoj Jugoslaviji i pomalo je ironično da nisam u Hrvatskoj igrao. Bugojno, Beograd, Herceg Novi, Nikšić, svuda sam igrao, ali baš u Hrvatskoj nisam igrao kao profesionalni igrač. Mnoštvo ekshibicijskih partija i simultanki sam odigrao, ali baš ni jedan službeni meč", ispričao nam je vidno raspoloženi Kasparov.
Imali smo osjećaj da bi Kasparov još nekoliko sati mogao pričati o razvoju, ali moramo se dotaknuti politike. Jako puno ljudi pokušat će izbaciti politiku iz svojih života, ali Kasparov se tome opire.
"Kako možemo razdvojiti politiku od svakodnevnog života? Znate onu izjavu: ‘Možda vas ne zanima rat, ali vi zanimate rat’? Mislim da to apokrifno pripisuju Trockom, a da fraza zapravo potječe iz antičke Grčke. Isto je s politikom. Kako možete pobjeći od politike? Čak i neizravno. Nova vlada podiže ili smanjuje poreze, što utječe na vas, a da ne spominjem manje ili više intenzivne sukobe", priča nam on.
Naravno, prvo političko pitanje tiče se rusko-hrvatskih odnosa i njegova viđenja sve većeg utjecaja Putinovih moćnika na Hrvatsku. Kako on vidi odnose svojih dviju domovina, treba li se Hrvatska boriti protiv ruskog utjecaja?
"Nije pitanje može li se Hrvatska boriti protiv ruskog utjecaja. Hrvatska se mora boriti protiv toga. Ali potrebno je imati široku podršku, i to međunarodnu. Europska unija tu mora igrati veću ulogu. Zašto je EU toliko napredovala? Jer živi u miru već 75 godina. Balkan nije uživao u tim prednostima, ali postoji nada da se može krenuti naprijed u budućnost bez krvavih ratova. Teško se može tražiti nešto više od Hrvatske. Relativno je mala država u Europi, a premijer Plenković otvoreno podržava Ukrajinu. Rijetki su europski vođe toliko hrabri u svojim istupima i suprotstavljanju Putinu. Ipak, riječ je o demokraciji. Koliko Vlada ima glasova u Saboru? Nekoliko ruku viška ima. Gradonačelnik Zagreba je Putinov prijatelj. Imate snažan ruski utjecaj u Hrvatskoj, počevši od čelnika Hrvatskog olimpijskog odbora koji podržava Putina... Ne bih tražio više od Plenkovića jer njemu su ruke vezane. Znam da je narod Ukrajine iznimno zahvalan zato što je on među rijetkima javno podržao Ukrajinu, a radi to i sad", rekao nam je on.
Gotovo u istom dahu nastavlja: "Putin se ne može pohvaliti gospodarskim uspjehom jer ruski životni standard pada, cijene rastu, čak i službene brojke govore da će cijene rasti, a plaće i mirovine padaju. Putin nastavlja trošiti golemi novac na vojsku, obavještajne službe i propagandu. Naravno, tu su i inozemna preuzimanja. Pogledajte sad Afriku u kojoj Putinovi oligarsi sad preuzimaju sve više i više utjecaja. Europa je, nažalost, iznimno blaga u odgovoru na jačanje tog utjecaja. S jedne strane, govori se o sankcijama zbog aneksije Krima, zbog pomaganja separatistima, a s druge strane se nastavlja s kupnjom ruskog plina i nafte. Njemačka je udvostručila kupnju energenata. Poseban slučaj su Nizozemci. Unatoč rušenju MH17, gdje je bilo dvjestotinjak nizozemskih državljana, oni su učetverostručili ili čak pet puta povećali kupnju ruske nafte i plina. Suluda situacija. Pretvaraju se da mogu pronaći neki kompromis, ali ništa od toga. On će samo podizati uloge da vidi dokle će mu to uspijevati. Balkan je labilna regija, a Putin samo traži način kako ga zapaliti. Pogledajte Crnu Goru, gdje su pokušali s vojnim udarom, imaju odlične odnose sa Srbijom, a u Hrvatskoj su oligarsi sve utjecajniji. Hrvatskoj nedostaje neka šira podrška međunarodne zajednice".
Ta izjava da je Hrvatskoj potrebna podrška šire međunarodne zajednice podsjetilo je na izjavu ruskog veleposlanika u Zagrebu Anvara Azimova još iz svibnja prošle godine. Raspetljavalo se klupko oko Agrokora, Martina Dalić i Ante Ramljak su otišli sa svojih pozicija, Sberbank se vratio za pregovarački stol i Azimov je u razgovoru za Express napomenuo kako su samo ruske banke pomogle Ivici Todoriću u poslovanju.
"Hrvatska je imala slobodu pokušati uvjeriti banke drugih država, posebno tu mislim na članice Europske unije, da dođu i pomognu. Pitam se zašto velike europske banke nisu pružile ruku pomoći, za razliku od dviju ruskih banaka. I Sberbank i VTB bili su spremni pomoći odmah kad je Agrokor ušao u krizu, još u ožujku i travnju prošle godine. Hrvatska je donijela drugu odluku i sad, nakon godinu dana, vidimo da se situacija u Agrokoru nije popravila. Hrvatska strana opet ovisi o pomoći dviju ruskih banaka. Njima je cilj, kao što sam i rekao, stabilizirati situaciju u Agrokoru, jer stabilizacija u najvećoj kompaniji regije znači i stabilizaciju u državi. Sad je prošlo godinu dana i, čini mi se, Hrvatska je došla do odgovora na pitanje tko vam je pravi prijatelj, tko je iskreni prijatelj Hrvatske. Vidite tko je došao u pomoć Hrvatskoj oko Agrokora", rekao nam je veleposlanik Azimov dok sjedimo u sobi za sastanke ruskog veleposlanstva.
Vratimo se Kasparovu i njegovoj političkoj karijeri.
"Mislim da je 4. siječnja 2001. izišao moj prvi tekst o Vladimiru Putinu i koliko je taj čovjek opasan. Sad govorimo o 18 godina kritike, pa nije da sam ja samo odjednom doživio prosvjetljenje i počeo govoriti protiv njega. Jedna od slabosti demokracije je to što javnost ne voli grube činjenice, kad govorite o smirivanju situacije, to je jako blag jezik i lako prođe. Nitko nije vjerovao da bi Putin mogao krenuti za drugim zemljama i njihovim teritorijem. Svi gledaju kako diktatori uspijevaju, pa barem i privremeno, i znaju da se mogu ponašati nedemokratski. Pa čak i Europskoj uniji, gdje imamo Orbana. Ipak, ne možemo uspoređivati Tursku i Mađarsku. Orban, barem koliko znam, ne zatvara političke disidente. Trend je ipak prisutan i trebamo paziti na njega. Diktator, jednom kad se riješi unutarnjih neprijatelja, okrene se vanjskima. Prije ili poslije. Žalosno je što upozorenja na takvu opasnost ne padaju na plodno tlo", priča nam Kasparov i nastavlja:
"Ljudi govore da aneksija Krima nije tako bitna, ali je važan princip koji je očuvao mir u Europi već desetljećima. Granice se moraju štiti. Pogledajte čak i ratove na području bivše Jugoslavije. Mir se održava granicama dogovorenima davnih dana. Naravno, granice je moguće mijenjati mirnim putem, ali prvo mora postojati nekakva stabilnost. Onoga trenutka kad se oružjem krenu prekrajati karte, onda smo svi u velikim problemima. Onda nas čeka rat. Aneksija Krima i rat na istoku Ukrajine vraćaju nas u 19. stoljeće, gdje je vojna moć bila jedina važna."
Skupimo sve te tvrdnje na jednu gomilu sve više nam se čini da Kasparov ima gotovo apokaliptični pogled na svijet. Nezaustavljivi Putin spreman je na sve. Svim mogućim sredstvima želi proširiti svoj utjecaj. Sam Kasparov nam govori:
"Za učinkovitiju borbu potrebni su Amerikanci, a znamo da je to sad klimavo. Putin je svega toga svjestan i to će on i iskoristiti. Međunarodna koalicija bi istodobno smanjila trošak borbe, ali i jamčila kakvu-takvu sigurnost. Jer Putin želi zapaliti Balkan i osjeti li trenutak slabosti, to će i napraviti. Čini se da je javnost počela prepoznavati da im to ne odgovara. Izgleda da će i oni shvatiti da im Putin ne želi pomoći, iako se tako predstavlja. On želi suprotstaviti bilo kakve skupine ljudi, jednostavno dolijeva ulja na vatru na Balkanu".
Nastavak na sljedećoj stranici...
